Fukushima pet godina nakon katastrofe

Katastrofa u Fukushimi zbog koje je stanovništo raseljeno desila se prije pet godina, i još nije gotova.

Japanski sud naredio je zatvaranje dva nuklearna reaktora iz sigurnosnih razloga. Presuda je donesena pred petu godišnjicu katastrofe u postrojenju Fukushima Daiichi.

Akira Onoda je poveo ekipu Al Jazeere kroz glavnu ulicu svog rodnog grada. Pokazao je prodavnicu u kojoj je kupovao sladoled nakon fudbalskog treninga, te kineski restoran koji je često posjećivao.

Futaba je gradić smješten u neposrednoj blizini nuklearne elektrane Fukushima Daiichi.

Akira svakog mjeseca dolazi u svoj rodni grad kako bi bilježio šta se dešava u zabranjenoj zoni.

Usred razaranja i pustoši, nalazi znakove nade, poput gotovo magičnog pojavljivanja nove kapije na šintoističkom svetištu, u području predviđenom za odlaganje radioaktivnog otpada.

„Čak i na ovom privremenom odlagalištu, stanovnici Futabe podigli su kapiju“, rekao je Akira Onoda.

Akirina kuća je prazna. Napuštena u samo nekoliko trenutaka prije pet godina. Ali ne želi izgubiti vezu s njom, kao ni sa svojom zajednicom. Ne skriva oduševljenje pri susretu sa školskim prijateljem.

Nada se da će svoje osjećaje uspjeti da prenese u filmu o Futabi koji lično režira, te pokazati da život u gradu nije zauvijek nestao.

„Svojim filmom želim, u onima koji ga pogledaju, probuditi zajedništvo u Futabi i uživati u njemu sa stanovnicima ovog grada“, rekao je Akira Onoda.

Duž obale, hiljade radnika pokušavaju stabilizovati oštećeno nuklearno postrojenje.

„U samoj elektrani, problemi se i dalje gomilaju. Stotine tona podzemnih voda svakodnevno se kontaminiraju. Ova katastrofa još nije završena“, javlja reporter Al Jazeere Harry Fawcett.

Posljedice na širem području

A posljedice se osjećaju i daleko od Futabe.

Četrdeset kilometara dalje, Kawamata je bila jedno od mjesta sa najvišom radijacijom. U neke dijelove ulaz ni danas nije dozvoljen.

Muzičar Genki Endo je u Kawamati išao u školu. Sada koristi ograničeni pristup koji je dobio kako bi vježbao.

„Kad nastupam i vježbam, ne razmišljam. Ali čak i tada, moje emocije su prisutne, kao i uspomene i misli o budućnosti, i to ispoljavam svojom muzikom“, navodi Genki Endo, bubnjar.

Poput Akire, Genki se pita da li će se njegova zajednica ikada oporaviti. Želi sačuvati dugu tradiciju sviranja bubnjeva u Kawamati i da je prenese mlađima. To je most koji će, kako kaže, pomoći da se održi veza među generacijama.

Dvojica mladića koji rade šta mogu i znaju kako bi sačuvala i spasila svoj dom.

Izvor: Al Jazeera