Fuleov pucanj u prazno

Od memoranduma poslanih na relaciji Atina-Skoplje i prijedloga eurokomesara Fulea neće biti ništa.

Skoplje, Makedonija
Skoplje očekuje da Atina poštuje 'Privremeni dogovor' (Interrim accord) koji su dvije zemlje potpisale 1995. u UN-u [Al Jazeera/ Foto: Edin Krehić]

Piše: Atanas Kirovski

Makedonija ima otvorenu pozivnicu za članstvo u NATO-u još od 2008, ali nije članica zbog grčkog veta i godinama čeka da otpočne pregovore sa EK-om u vezi sa članstvom, koje isto tako blokira Grčka. Idućeg mjeseca EK će opet zaključiti da Makedonija ispunjava kriterije za početak pregovora – ali da će datum dobiti nakon što riješi bilateralni spor u vezi s imenom sa susjednom Grčkom.

Komesar za proširenje EK-a Štefan Fule je upozorio da kočenje eurointegracijskih procesa na jugu Balkana može dovesti do destabilizacije Makedonije i čitave regije i zato je predložio “impasse”- da Skoplje počne uvjetne pregovore sa Bruxellesom – koji će biti blokirani ako se ne pronađe rješenje sa Atinom u narednih šest mjeseci.

Zvanično Skoplje je pozdravilo Fuleov prijedlog, imajući u vidu da je to izvjestan pomak u procesu eurointegracija, iako ne nudi rješenje. Grčka, kako je zvanično jučer saopćila, ne pristaje na Fuleovu inicijativu, iako Atina nema šta izgubiti, jer zadržava pravo na veto u procesu pregovora u svakom trenutku.

Ali u uvjetima dramatične ekonomske krize, novih smanjenja budžeta, porast nezaposlenosti na 25% i svakodnevni rast grčkog neonacizma, za grčku Vladu bi bio veoma opasna avantura i samo otpočinjanje suštinskih i intenzivnih pregovora sa Makedonijom, a kamoli eventualni kompromis, koji bi odmah pokopao Vladu premijera Antonisa Samarasa.

Grčka pokušava ublažiti tvrdi stav time što je ministar vanjskih poslova Dimitris Avramopulos poslao pismeni memorandum kao inicijativu za dobrosusjedskim odnosima sa Makedonijom.

Zato Grčka ostaje na svojoj rigidnoj poziciji – najprije kompletno rješenje, a zatim deblokiranje euroatlantskih procesa.

Grčka pokušava ublažiti tvrdi stav time što je ministar vanjskih poslova Dimitris Avramopulos poslao pismeni memorandum kao inicijativu za dobrosusjedskim odnosima sa Makedonijom.

U njemu je saopćio zvanični stav Atine da Grčka očekuje da pregovori sa Makedonijom rezultiraju komprimisnim imenom koje bi se uvijek i svuda upotrebljavalo (Erga omnes), kao i na ekskluzivitet u vezi s historijskim naslijeđem antičke Makedonije. Praktički, Avramopilos traži da ono u vezi s čim trebaju pregovarati Skoplje i Atina bude osnova za pregovore!

Makedonija je preko ministra vanjskih poslova Nikole Popovskog odgovorila na grčki memorandum nakon mjesec dana i ne spominjući grčke maksimalističke uvjete, nego je ponovila makedonsku poziciju da Skoplje očekuje da Atina poštuje "Privremeni dogovor" (Interrim accord) koje su dvije zemlje potpisale 1995. u UN-u i poštovanje odluke Haškog suda, kojom se Grčkoj zabranjuje upotreba veta za članstvo Makedonije u međunarodnim organizacijama.

Suština problema

Problem sa imenom Makedonija, iako je anahron, a neki čak smatraju da je trivijalan i smiješan, u svojoj je biti veoma komplikovan i vrlo težak za rješavanje.

Činjenica da razne političke garniture u Grčkoj i Makedoniji nisu uspjele naći kompromisno rješenje u zadnjih 20 godina podupire ovu tezu.

Prema rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, Makedonija i Grčka pregovaraju u vezi s imenom koje će se naći na tablici u UN-u, ali stvari nisu tako jednostavne. Grčka smatra da bi to eventualno kompromisno ime (u zadnje vrijeme najaktuelnije je ime sa geografskom odrednicom, Sjeverna ili Gornja Makedonija) imalo da važi svuda i za sva vremena.

Da li to podrazumijeva i promjenu makedonskog Ustava i nametanje da se takvo ime koristi čak i u internoj komunikaciji u samoj Makedoniji? Da li će to ime biti obligatorno za sve treće zemlje – a od 170 članica UN-a 134 države su uspostavile diplomatske odnose sa Makedonijom kao što se zove, umjesto da upotrebljavaju akronim FYRM (Bivša jugoslovenska republika Makedonija) ili će Vijeće sigurnosti samo preporučiti trećim zemljama da koriste kompromisno ime u bilateralnim odnosima sa Skopljem, a svaka država će ipak sama odlučiti kako će imenovati Makedoniju? 

U vezi s pitanjem identiteta Atina ima zaista slabe argumente, osobito ako krenemo iz fundamentalnog prava da svaka nacija ima pravo na samoopredjeljenje.

Šta će biti sa identitetskim pitanjima, što je i glavni problem za makedonsku stranu? Da li bi eventualni kompromis Sjeverna Makedonija preživio i takozvanu –sjevernomakedonsku naciju i sjevernomakedonski jezik, što bi defacto značilo brisanje makedonske nacije, makedonskog jezika, kulture i identiteta?!

Grčka ima argument da i ona ima regiju koja se naziva Makedonija, ali je fakat da ne postoji druga makedonska nacija i drugi makedonski jezik. U vezi s pitanjem identiteta Atina ima zaista slabe argumente, osobito ako krenemo iz fundamentalnog prava da svaka nacija ima pravo na samoopredjeljenje.

Nema sumnje da je apsurd negirati da postoji cijeli jedan narod, ali Grčka nije spremna priznati da postoji makedonska nacija, zato što bi to otvorilo pitanje makedonske nacionalne manjine u Grčkoj, za koje Atina kategorički tvrdi da ne postoji, uprkos činjenicama.

Neki novi impasse u Holbrookovom stilu, koji bi omogućio da život produži dalje i da se regija stabilizira bez pretenzije da se sve riješi - jedina je realna opcija. Ali doći do toga je vrlo teško.

Manji, ali ne i beznačajan jeste problem u vezi s različitim interpretacijama historije ovih prostora koje imaju Atina i Skoplje. Ponešto razumijevajući od svega ovoga, ali prije svega vođen pragmatizmom, američki diplomat Richard Holbrook u vrijeme administracije predsjednika Clintona 1995, koristeći ukupan kontekst u regiji i opasnost da se ratovi u bivšoj Jugoslaviji prošire na jug – kao i mudrost tadašnjih lidera Grčke i Makedonije – Andreasa Papandreua i Kire Gligorova, nametnuo je efektan impasse. Postigao je pragmatičan dogovor (Interim accord potpisan u UN-u 13.09.1995) kojim dvije zemlje mogu funkcionirati kao susjedi, a da Grčka ne blokira članstvo Makedonije u međunarodnim institucijama. Krupna pitanja za rješenje je ostavio u UN-u, u rukama pregovarača Metjua Nimica.

Potreba za novi impasse

Neki novi impasse u Holbrookovom stilu, koji bi omogućio da život produži dalje i da se regija stabilizira bez pretenzije da se sve riješi - jedina je realna opcija. Ali doći do toga je vrlo teško.

Makedonija, realno, ne treba očekivati pomoć međunarodne zajednice. Evropa je posvećena samoj sebi, egzistencijalnim problemima, kao što je budućnost Unije, recesije u eurozoni i velike dužničke krize. S vremena na vrijeme može ponuditi retorički, ali ne i suštinski impuls u pregovorima, kao što je nedavno učinio komesar Fule, ali treba imati u vidu da je Njemačkoj najvažnije da Grčka vrati milijarde eura koje je Njemačka posudila Grčkoj.

Strah Berlina i čitave Evrope je da u slučaju pada Samarasove Vlade u Grčkoj na vlast dolazi nepredvidljivi radikalni ljevičar Aleksis Cipras... 

Ako je jedan od uvjeta za vraćanje grdnog novca da se ne stvaraju novi problemi grčkoj Vladi, ko bi se igrao vatre? Strah Berlina i čitave Evrope je da u slučaju pada Samarasove Vlade u Grčkoj na vlast dolazi nepredvidljivi radikalni ljevičar Aleksis Cipras, koji može vratiti drahmu kao nacionalnu valutu, izaći iz eurozone i  ugroziti sam njen opstanak, pa čak i proglasiti bankrot i nemogućnost povratka duga njemačkim bankama!

Sjedinjene Države nakon napada 11.09.2001. i vojnih operacija u Iraku i Afganistanu, iz kojih se još ne mogu izvući, sve su manje sklone da interveniniraju ili se miješaju u regionalnim problemima širom svijeta. Posebno, ako nisu ugroženi američki nacionalni interesi kao u grčko-makedonskom problemu.

Zato od memoranduma poslanih na relaciji Atina-Skoplje i prijedloga eurokomesara Fulea neće biti ništa.

Konačno, ne postoji način da se Grčka privoli da bude kooperativna i da traži rješenje ili neki novi impasse. Apsurd je u tome da - što je dublja ekonomska kriza u Grčkoj to je veći komoditet Atine u vanjskoj politici. Zato Grčka ostaje zacementirana u svojoj poziciji ucjene – ili maksimalni ustupci iz Makedonije u zamjenu za uklanjanje grčkog veta ili ništa.

Znači, ostajemo na stats quo, sve dok, ne daj Bože, ne izbije neka nova velika kriza, kada će međunarodna zajednica biti prinuđena da intervenira, tada, u ko zna kakvim prilikama.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.