Gazi Husrev-begova biblioteka čuva pamćenje BiH i Bošnjaka

Piše: Jasmin Agić

Smještena u samom središtu starog dijela Sarajeva, odmah uz bok Kuršumli medrese i svega dvadesetak koraka udaljena od Sahat kule, zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke spada u red najljepših i najmonumentalnijih objekata u Bosni i Hercegovini. Ako je vanjština ovog arhitektonski simteričnog i urbanistički odmjerenog objekata impozantna, onda njena unutrašnjost, a posebice bogati knjiški fond, izaziva još i više divljenja.

Jer, riječ je o blblioteci u kojoj se čuvaju neki od najvrjednijih pisanih spomenika bosanskohercegovačke kulturne baštine, a briga o očuvanju te pozamašne i neprocjenjive zaostavštine moto je kojim se u svom radu vode uposlenici ove institucije.

Kur'an Mehmed-paše Sokolovića

Među mnogobrojnim vrijednim rukopisima, koji se čuvaju u savremenim depoima biblioteke, nekoliko njih se izdvaja ljepotom, starošću i važnošću za kulturu i historiju pismenosti BiH i Bošnjaka.

Bibliotekar Haso Popara, pokazujući bogato opremljene i ilustrirane stranice džuzova (dijelova), koje je veliki vezir Mehmed-paša Sokolović dao izraditi kao cjeloviti Kur'an za džamiju u mjestu Soko pored Rudog, pojašnjava kako je riječ o jednom od najvrjednijih posjeda biblioteke.

„Mehmed-paša Sokolović je veliki vezir koji je za vrijeme Sulejmana veličanstvenog uvakufio jedan Kur'an, ali sastavljen iz trideset džuzova za svoju džamiju u Sokolu kod Rudog. Ovi džuzovi su doneseni 1912. godine i predstavljaju vrhunsku izradu, kako u povezu tako i u iluminaciji i kaligrafskom ispisu. Nažalost nije svih 30 džuzeva sačuvano – 1912. prenešeni su u biblioteku kod Careve džamije, pa je poslije pripojena Gazi Husrev-begovoj bibilioteci. U međuvremenu je sa 24 spalo na 22 džuza, jer su dva od 1912. godine, za ovih sto godina, zagubljena. Sada u biblioteci imamo 22 originalna džuza koja je naložio da se sačine Mehmed-paša Sokolović. Oni su estetski jako lijepo urađeni i kvalitetne su izrade, a malo su oštećeni vlagom. A na svakom džuzu na početku ima bilješka gdje su bili, ko ih je donio i uvakufio. To je vakuf velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića za džamiju u Sokolu, a pred Prvi svjetski rat su doneseni u Sarajevo i pohranjeni u biblioteku“.

Galerija: Dzuz Sokolovic

Ako je Kur'an, koji je dao izraditi Mehmed-paša Sokolović, rukopis važan za razumijevanje osmanske hitorije balkanskog poluotoka, onda je rukopisni kodeks Divana, napisanog na perzijskom jeziku, autora Hafiza Širazija, onaj jedinstveni dio bibliotečke zbirke koji svjedoči da je Gazi Husrev-begova biblioteka mjesto u kojem se čuvaju i vrijedna djela svjetske književnosti. Pomenuti Divan svjetski je raritet, jer se u njemu nalaze figuralne iluminacije na kojima su predstavljene scene iz pjesama, objašnjava važnost kodeksa direktor biblioteke Osman Lavić.

Divan Hafiza Širazija

„Zatim tu je Hafizov Divan, odnosno zbirka poezije čuvenog Hafiza Širazija, gdje jedino u tom djelu imamo minijature u ljudskom liku. Vi znate da je prema islamskom učenju predstavljanje ljudskih likova zabranjeno. Međutim tu imamo izuzetke, jer su predstavljene scene koje su opjevane u njegovom djelu, ilustrirane sa ilustracijama u ljudskom liku“.

Galerija: Divan

Ipak, bogata građa biblioteke nije se uvijek nalazila u namjenski projektovanim i izgrađenim bibliotečkim prostorijama, pojašnjava Lavić koji priznaje da je knjiška građa dugo godina bila čuvana u neprimjerenim i neadekvatnim prostorima. Borba za pravilno deponovanje bibliotečke građe završena je tek nakon što je država Katar prepoznala vrijednost naslijeđa povjerenog biblioteci na čuvanje.

„Kada je u pitanju naš smještaj u kojem smo se nalazili od 1994. do 2013. koji je bio u ulici Dobrovljačka, knjige su se nalazile na podu, knjige štampane u osmanskom periodu. Nismo imali prostora, a drugo nismo imali stalaža u koje bi smjestili knjige. Nije bilo govora o nekoj tematskoj klasifikaciji kako to bibliotečki standardi nalažu i zahtijevaju. Od 1985. Islamska zajednica aktivno traži da se obezbijedi prostor za izgradnju bibioteke. Nudile su se različite kombinacije kako bi se biblioteka izmjestila izvan grada, a cilj takvih ponuda je bio da naše islamsko i vjersko naslijeđe bude što dalje od očiju javnosti. Nudile su se lokacije po periferiji Sarajeva. Uoči agresije na BiH riješeno je pitanje prostora i obezbijeđena je lokacija. Islamska zajednica, međutim, nije imala novca za izgradnju biblioteke. Prvo je trebalo očistiti prostor, iseliti stanare i pošteno ih obeštetiti“.

Pomoć Katara

Prijelomna tačka za izgradnju zgrade biblioteke bio je susret bivšeg reisa Mustafe Cerića sa katarskim ministrom vakufa Gajs bin Mubarek al-Kuvvarijem koji je, kada mu je predočen problem čuvanja bibliotečke građe od neprocjenjive vrijednosti, obećao da će država koju predstavlja izgraditi objekat namjenski građen za pohranjivanje, klasificiranje, katalogiziranje i prezentovanje tako vrijedne kulturne baštine.

Izgradnja biblioteke odvijala se u nekoliko faza i trajala je punih deset godina, a završena je 2013. godine. Nakon toliko godina, Gazi Husrev-begova biblioteka dobila je modernu i funkcionalnu zgradu, kaže Lavić i dodaje:

„Danas je ovo biblioteka sa sedam hiljada metara kvadratnog prostora, namjenski građenog za biblioteke i najsavremenija je u regionu. Posebno je značajna i važna što su obezbijeđeni kvalitetni uvjeti za čuvanje stare knjige. To podrazumijeva klimatizaciju, filtere za filtriranje zraka, neposjedovanje dnevne svjetlosti, odgovarajuću temperaturu, odjeljenje za restauraciju sa kvalitenom opremom. Biblioteka posjeduje specijalnu građu od 100.000 bibliotečkih jedinica, 10.000 je rukopisnih kodeksa, zatim su tu dokumenti na orijentalnim jezicima i vakufname – sve naslijeđe iz osmanskog perioda i pisani orijentalnim jezicima – arapskom, perzijskom i turskom“.

Odjeljenje za restauraciju i konzervaciju

Poseban dio biblioteke je Odjel za restauraciju i konzervaciju koji djeluje nešto duže od tri godine. U ovom odjeljenju radi se na restauraciji i konzervaciji oštećenih rukopisa, dokumenata i starih štampanih knjiga, a odjeljenje je pokrenuto, jer se shvatilo kako biblioteka koja posjeduje tako veliki broj raritetnih knjiških izdanja, mora imati vlastiti sektor za specijalnu zaštitu bibliotečke građe.

Konzervatorica Madžida Smajkić kaže kako je u dosadašnjem radu imala priliku restaurirati mnogobrojne oštećene dokumente. U svom se poslu vodi isključivo pravilima struke, koja su veoma stroga. 

„Prvo se snimi stanje, izvrši se analiza, bilo dokumenta, bilo knjige, sve se dokumentuje, fotografišu se oštećenja i utvrđuje kakva su oštećenja, ako ima stara restauracija otkloni se i onda se radi nova. Ako knjiga nema korica, rade se nove korice. Ovdje se radi kompletan proces restauracije i sve se dokumentuje, svaki predmet ima svoj konzervatorski karton, koji je kao ljekarski karton u kojem se vodi historijat konzervacije i restauracije, a razlog je da bi neko ko dođe iza mene mogao znati šta se radilo na konkretnom predmetu“.

Galerija: Konzervatorski prostori

Najstariji rukopis iz 1105.

Današnji fundus Gazi Husrev-begove biblioteke formirao se početkom prošlog stoljeća kada je zbog zatvaranja knjiška građa mnogih manjih biblioteka u Bosni i Hercegovini dopremana u Sarajevo i predavana na čuvanje bibliotekarima Gazi Husrev-begove biblioteke.

Nužno je spomenuti da su mnoge medresanske i džamijske biblioteke pripojene Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a među najznačajnijim fondovima koji su od uništenja spašeni donošenjem u Sarajevo svakako su: rukopisi biblioteke Hadži Mehmed-bega Karađoz-bega iz Mostara, fundus biblioteke Memi Šah-bega iz Foče, građa iz privatne zbirke Derviš-paše Bajezidagića iz Mostara, rukopisno naslijeđe i knjige iz Elči Ibrahim-pašine medrese iz Travnika i lična biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije iz Sarajeva.

Najstariji rukopis koji se čuva u fundusu Gazi Husrev-begove biblioteke je djelo Ihjau ulumi-d-din, napisano na arapskom jeziku, autora Ebu Hamida Muhameda el-Gazalija, koje je prepisano još za autorovog života godine 1106. Po Lavićevom mišljenju, upravo činjenica da biblioteka posjeduje tako veliki broj izuzetno starih rukopisa jeste ono što je, više od svega ostalog, čini jedinstvenom u svijetu.

„Mi posjedujemo ovdje rukopis prepisan 500. godine po hidžri, odnosno 1106. godine, znači prije 910 godina. Riječ je o djelu Ihjau ulumi-d-din (Oživljavanje vjerskih nauka), čuvenog filozofa Muhameda Hamida el-Gazalija i taj je rukopis prepisan pet godina prije nego je Gazali umro. To je u svijetu najstariji prijepis tog djela. Posjedujemo četiri ili pet primjeraka rukopisa iz 12. stoljeća, naravno veliki dio rukopisa iz 13. 14. i 15. stoljeća. Najmlađi primjerak i prijepis rukopisa je iz 1934. godina. Mehmed Handžić je prepisao našeg čuvenog učenjaka Hasana Kjafiju Pruščaka. Znači to je raspon od nekih hiljadu i dvjesta godina starosti od najstarijeg do najmlađeg rukopisa“, zaključuje priču o biblioteci direktor Osman Lavić.

Izvor: Al Jazeera