Gazprom će desetljeće snabdijevati plinom Hrvatsku

Gazprom se obavezuje na isporuku milijardu kubnih metara plina godišnje Hrvatskoj (Arhiva)

Ruski Gazprom i hrvatsko Prvo plinarsko društvo potpisali su ugovor o isporuci plina u Hrvatsku do 31. decembra 2027. godine, kojim se Gazprom obavezuje na isporuku milijardu kubnih metara plina godišnje, objavilo je Gazprom Eksport, a prenose ruski mediji.

Ugovor stupa na snagu 1. oktobra i predstavlja produženje kratkoročnog ugovora Gazproma i PPD-a, prema kojem se od januara do kraja septembra 2017. godine PPD-u dostavlja 1,48 milijardi kubnih metara plina, uz dodatni plan za četvrti ovogodišnji kvartal od 250 miliona kubika.

Gazprom nije objavio pojedinosti novog ugovora, ali kako se doznaje, cijena će se oblikovati u skladu s kretanja na plinskom čvorištu Baumgartenu, prenosi zagrebački Jutarnji list.

‘Vratio se ključni dobavljač’

Od 2012. do 2016. godine dostavu prirodnog plina iz Rusije u Hrvatsku realizirala je kompanije Gazprom Swiss, a ranije je ugovore s Gazpromom sklapala INA, odnosno od 2009. godine tvrtka Prirodni plin.

Uz naslov “Hrvatska se vratila Gazpromu”, list Kommersant ističe da je ruska kompanija “prvi put nakon 2010. godine vratila ulogu ključnog dobavljača plina za Hrvatsku”.

Kommersantovi sagovornici iz plinskog biznisa ocjenjuju da je potpisivanje takvoga dugoročnog ugovora netipično za evropsko tržište zadnjih godina te da “pokazuje odsustvo jasnih alternativa ruskom plinu”.

Napominju da ugovor Gazproma i PPD-a “gotovo u potpunosti pokriva hrvatske potrebe za uvoznim plinom, što pod znak pitanja stavlja realizaciju projekta LNG terminala na Krku, o čemu se konačna investicijska odluka mora donijeti tokom 2018. godine”.

Bez ozbiljne alternative

“Povratak hrvatskih uvoznika dugoročnom ugovoru s Gazpromom, nakon eksperimenata s kratkoročnim ugovorima, pokazuje da i na sjeverozapadnom Balkanu nema ozbiljne alternative ruskom plinu”, smatra Alaksej Grivač iz ruskog Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost.

Po njegovu mišljenju, trenutna praksa revizije ugovora svake dvije do tri godine utječe na to da se na dugoročne ugovore više ne gleda kao na omču oko vrata potrošača.

Što se tiče LNG terminala na Krku, Grivač smatra da, “čak i ako projekat zaživi, njegova svrha može biti tek pokriće povećane sezonske potražnje te će, najvjerovatnije raditi s niskim nivoom zauzetosti kapaciteta”.

Izvor: Agencije