Glavašev predizborni bijeg u zlu prošlost

'Pozor! Slavonska sokolska gardo, Domovini vjerni!', glasi zapovjednički pozdrav, a 'Uvijek vjerni' odjekuje odgovor iz grla 30 mladića (Screenshot / YouTube)

Piše: Josip Antić

Ironija povijesti ili specifičan smisao providnosti za grotesku? Kako drugačije tumačiti činjenicu da se 8. listopada, na dan kad Hrvatska slavi Dan neovisnosti, kao podsjećanje da je tada prije 24 godine Sabor razvrgnuo sve veze sa SFR Jugoslavijom, u zemlji postrojila stranačka postrojba u crnim odorama?

Učinjeno je to u Osijeku, u sportskoj dvorani, na Saboru Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje, regionalne stranke što ju je, nakon dramatičnog raskida s Hrvatskom demokratskom zajednicom, utemeljio Branimir Glavaš, inače pravomoćno osuđen za ratni zločin, a nakon dijela odležane kazne (u Bosni i Hercegovini, u Mostaru) oslobođen zbog proceduralne greške i za slučaj “Selotejp” ga čeka novo suđenje.

Sraz dvaju događaja neupitan je: državna neovisnost za najveći broj građana Hrvatska nije samo značila raskid s Jugoslavijom, nego i s praksama koje su je obilježavale, prije svega totalitarizmom i represijom. Bio je to, vjerovalo se, i iskorak prema društvu u kojem će se prijepori i neusklađenosti razrješavati kroz međusobno uvažavanje, nenasilno i demokratski. Spadaju li crni odredi, stranačke postrojbe i za to uvježbani podmladak u ono što bi se moglo nazvati manekenima demokracije?

Glavaš i njegovi istomišljenici nemaju nikakve dvojbe, jer bolje je da se “mladi bave sportom, nego da se drogiraju i opijaju”. Zato su tri tjedna prije nastupa na stranačkom saboru mladiće u crnim odorama pripremali umirovljeni zapovjednici Hrvatske vojske, ali i instruktori počasne garde udruge “Hrvatski sokol” iz Osijeka. Sa spomenutom udrugom Glavaševi poletarci dijele i sklonost prema istoj ptici, njihova postrojba zove se “Slavonska sokolska garda”, a javni nastup, osim umijećem postrojavanja, usavršili su i uvježbavanjem pozdrava.

Nisu Jobbikobci jedini s kojima bi se mogla usporediti ikonografija i paravojni ustroj Glavaševa podmlatka. Bliža i dalja nacionalna i europska povijest nudi čitav niz primjera.

“Pozor! Slavonska sokolska gardo, Domovini vjerni!”, glasi zapovjednički pozdrav, a “Uvijek vjerni”, odjekuje odgovor iz grla 30 mladića s crnim beretkama na glavama. Iz daljine postrojba izgleda kao vojna jedinica, jedino što u rukama nemaju oružje, nego stranačke i državne zastave.

“Ovo nije nikakva paravojska, ili nešto slično, već obična stranačka počasna postrojba, koja će svoju premijeru imati na Saboru, na kojem ćemo usvojiti i izmjene Statuta, a koje uključuju i osnivanje ovakvih postrojbi i organizacijskih oblika, sportskih sekcija i slično. To su mladi članovi naše stranke, koji su sami izrazili želju da se ovako organiziraju, a mi stariji smo im u tome pomogli”, objasnili su iz HDSSB-a.

Modeli iz historije

Sam Glavaš momke u crnom naziva “sportsko rekreacijskom sekcijom, koja će biti i redarstvena”. Kakvo je to stranačko redarstvo, Glavaš ne pojašnjava, pa javnosti ne preostaje ništa drugo nego da, na temelju dosadašnjeg Glavaševa djelovanja i povijesnih primjera, zaključi kako su “poletarci u crnom” potencijalno rekreativni koliko i odredi Jobbikovaca u susjednoj Mađarskoj.

Riječ je desničarskoj stranci – prijevod imena s mađarskog glasi “Pokret za bolju Mađarsku” – unutar koje su 2007. godine osnivani stranački odredi. Dvije godine nakon toga sud ih je zabranio, no odmah potom Jobbik je osnovao drugo redizajnirano izdanje iste priče – “Pokret Mađarske garde”. Kako se tvrdilo, učinjeno je to radi plemenitih ciljeva: njegovanja nacionalnih kulturnih tradicija, sportskih aktivnosti te zaštite građana. Jedini sport kojim su se bavili bio je organiziranje antisemitskih i proturomskih kaznenih ekspedicija.

Nisu Jobbikobci jedini s kojima bi se mogla usporediti ikonografija i paravojni ustroj Glavaševa podmlatka. Bliža i dalja nacionalna i europska povijest nudi čitav niz primjera. U širem kontekstu, nemoguće se ne prisjetiti Njemačke i Sportabteilung (značenjem “sportski odred”), koji su 1921. godine promijenili ime u Sturmabteilung, a pod vodstvom Ernsta Rema i Hitlerova suborca (do “Noći dugih noževa”) su djelovali kao SA odredi. Negdje u otprilike isto doba Mussolini je postrojavao svoje “camicie nere” (crnokošuljaše), koji su također u početku bili zamišljeni kao stranačka vojska Fašističke stranke.

Sličan model koristio je i Ante Pavelić – “Ustaška vojnica” bila je u početku stranačka vojska Ustaške stranke. Iako su fašističke “crne košulje” i nacistički “jurišni odredi” i “ustaše” najpoznatiji zbog svoje uloge u osvajanju vlasti, takve su formacije imale stranke u to doba svih mogućih političkih nazora – od krajnje ljevice, do krajnje desnice – i to u sviim europskim zemljama.

U Kraljevini SHS/Jugoslaviji najpoznatije su svakako formacije četnika, Narodne obrane, Organizacije jugoslavenskih nacionalista i Stojadinovićeva “Zelena garda”, a u Hrvatskoj  je to Hrvatska seljačka zaštita, i stranačka vojska Hseljačke stranke. Odgovor na pitanje mogu li se tijekom vladavine komunizma UDBA i Jugoslavenska nareodna armija shvatiti kao stranačka vojska, čini se, više je teoretske naravi. U praksi, njen učinak je bio isti.

Stranački odredi nisu nepoznanica ni u modernoj Hrvatskoj, tako je u devedesetima Hrvatska stranka prava (koju su tada vodili Dobroslav Paraga i Ante Đapić) kao paravojnu formaciju organizirala stranački HOS (Hrvatske obrambene snage). Njegovo raspuštanje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini je i dalje kontroverzna tema. Usput, bilo je to vrijeme kad je, s druge strane, u Srbiji organiziran niz stranačkih paravojski – poput Draškovićeve Srpske garde, Šešeljevih Belih orlova i Arkanove Srpske dobrovoljačke garde.

Momci u crnom

I u Hrvatskoj novog milenija bilo je pokušaja paradiranja stranačkim milicijama, zadnji put krajem veljače 2015. godine, kada je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu bio najavljen skup fantomske Autohtone – Hrvatske stranke prava pod nazivom “Hrvatske domoljubne snage”, na kojem se trebala  postrojiti stranačka vojska i pritom “obaviti prisegu”. Tom prilikom javnost je mogla doznati i kako Zakon o političkim strankama nije predvidio osnivanje stranačkih vojski, ali nije takvo što ni izričito zabranio.

Kad se sve sabere, ne bi se moglo reći da Glavaš i HDSSB inaugurirajući ‘crne sokoliće’ ne znaju kakvu igru igraju.

Ipak, tadašnji i sadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić tada je zabranio postrojavanje spomenutih  paravojnih postrojbi, s obrazloženjem da bi “čin mogao uznemiriti veći broj građana”. Na grobu Ante Starčevića, na zagrebačkim Šestinama, rezervnom mjestu “autohtonih pravaša”, okupilo se tek petnaestak osoba, a kad ni tamo nisu uspjeli obaviti postrojavanje, zaputili su se do Savske 66, gdje su već tada (kao i sada) kampirali – šatoraši. Epizoda je završila tako da je privedeno petero pripadnika A-HSP-a, među kojima predsjednik stranke.

Kad se sve sabere, ne bi se moglo reći da Glavaš i HDSSB inaugurirajući “crne sokoliće” ne znaju kakvu igru igraju. Pritom to i nije novost kad je posrijedi Glavaš, za kojega su neki komentatori konstatirali kako “čini ono što najbolje zna, a to je da zapovijeda crnim odorama”. Još od devedesetih, kad je bio tajnik Sekretarijata za narodnu obranu općine Osijek, zapovijedao formacijom koja je nosila njegovo ime – Branimirova osječka bojna, koju su Osječani doživljavali kao njegovu osobnu pretorijansku gardu.

Operaciju s “momcima u crnom”, kažu isti izvori, Glavaš je odigrao i tijekom ustoličavanja Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a. Stranačku konvenciju HDZ-a 2002. godine, kada se Sanader ustoličio za predsjednika, obilježile su i fotografije mladića obrijanih glava u crnim majicama – zaštitara agencije “Borbaš Security”. Riječ je o agenciji koja je tih godina u Osijeku imala monopol u zaštitarskim poslovima, a uglavnom je radila na poslovima zaštite klubova i diskoteka u kojima je Glavaš bio prisutan.

Za Hrvatsku je, ipak, novost da se “stranačka vojnica” prvi put koristi kao dio izborne kampanje i da su čelni ljudi HDSSB-a, koji inače pokušavaju djelovati umjereno, prihvatili taj model. Hoće li Glavaš mlade “sokoliće” koristiti protiv izbjeglica ili Vlade? Ili, pak, protiv Vladimira Putina, Baracka Obame i europskih dužnosnika, koje je, u svom obraćanju na Saboru stranke, kritizirao, iskoristivši izbjegličku krizu za regionalno sidrenje u Slavoniji? Je li igra s postrojavanjem i crnim uniformama tek predizborni igrokaz, ili, ovisno o izbornom rezultatu, tek treba očekivati prave akcije “partijske vojske”? U potonjem slučaju – ma tko to bio – morat će intervenirati ministar unutarnjih poslova.

Bolja varijanta je da se pričom pozabavi pravobraniteljica za djecu i adolescente. Kad već nismo smislili druge načine da mlade zaštitimo od crnih odora, postrojavanja, prisega i ikonografskih bjegova u goru prošlost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera