Glavašević: U Vukovar dolazim otvorenog srca

Razgovarao: Mladen Obrenović

Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja u hrvatskoj Vladi i sin novinara Hrvatskog radija Vukovar Siniše Glavaševića, ubijenog na Ovčari, prošle je godine, zajedno s državnim vrhom, bio spriječen biti dio komemorativne kolone, a poslije i polaganju vijenaca, kojima se svake godine odaje počast vukovarskim žrtvama.

Ove jeseni nezadovoljni ratni veterani traže njegovu ostavku. No, Glavašević je, bez obzira na neugodnosti prošle i ove godine, ipak došao u svoj grad. Za Al Jazeeru, večer uoči obilježavanja vukovarske tragedije, priča o onome što je proživljavao i što proživljava.

• Prošlo je godinu dana otkako ste, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, onemogućeni sudjelovati u Koloni sjećanja. Jeste li uspjeli potisnuti sve te neugodne scene koje su Vas dočekale u gradu u kojem ste rođeni?

– Mislim da je to bio loš trenutak u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Ono dobro u tom zlu je bilo to što smo shvatili da se ne smijemo dijeliti. Postoje dva dana u godini kada jednostavno nije vrijeme, niti prilika da nekakve podjele. Jedan od tih dana je Dan pobjede, hrvatskih branitelja i domovinske zahvalnosti, koji se slavi 5. kolovoza, a drugi je Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se obilježava 18. studenog.

Bila je to prošle godine najgora stvar koja se mogla napraviti, ali neke lekcije, nažalost, moraju se učiti na teži način. Uvjeren sam da se ove godine to neće dogoditi.

• Osobno ste proživljavali teške trenutke prije godinu dana, ali ste ipak odali počast žrtvama Vukovara isti dan, ali u večernjim satima. I ove ste godine odlučili doći u Vukovar, bez obzira na moguće neugodnosti.

– Prošle godine za mene nije bilo alternative. Došao sam u Vukovar, koji je moj grad, u kojem nisam gost, nego on pripada meni, pripada svim ostalim Vukovarcima i svim ljudima koji, makar na taj jedan dan u godini, u simboličkom smislu odluče biti Vukovarci. Za mene doista nije bilo alternative tome da odem i da na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata zapalim svijeću za sve žrtve Vukovara.

• Ponovno ćete i ovog 18. studenog biti dio Kolone sjećanja. Kakvu kolonu želite vidjeti na ulicama Vukovara?

– S obzirom na sve što smo prošli lani, uvjeren sam da će Kolona sjećanja biti jedinstvena, nepodijeljena, puna ljudi koje ne zanima politika, nego su tu iz pijeteta – velikog i posebnog, koji su došli podijeliti zajedništvo na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara.

Imam dobru vjeru da će Vukovar, možda ne ove godine, ali u budućnosti, postati jedno zajedničko mjesto za sve hrvatske građanke i građane.

• Proživljavate posljednjih mjesec dana teške trenutke, jer se prosvjedima veterana traži Vaša i ostavka ministra branitelja Predraga Matića. Koliko ste pod tim teretom stigli u Vukovar i hoće li Vas to pritiskati u Koloni sjećanja?

– Nemam tereta. Zapravo, još davno sam odlučio ne predavati se i gledati uvijek ono dobro u životu. To je ono što me drži, to je ono što mi daje snagu i upravo zato u Vukovar uvijek dolazim otvorenog srca i u dobroj vjeri da će Vukovar ostvariti svoj potencijal – onaj kojeg doista ima i s kojim može najviše profitirati. Posebno su to oni ljudi koji su za njega dali najviše nekada i oni koji su mladi i predstavljaju vukovarska budućnost. Oni su i najvažniji.

Izvor: Al Jazeera