Godine čekanja na mjesto u staračkom domu

Piše: Vedrana Maglajlija

Odlazak u dom za starije osobe odluka je koju sve više građana u zemljama regije donosi nakon što pređu određene godine, kako bi pobjegli od samoće i ‘treću dob’ proveli uz potrebnu njegu. Međutim, kapaciteti javnih domova odavano su premašeni, a kandidati za smještaj u takvim ustanovama ponekad moraju čekati i više od deset godina da budu primljeni.

Behija Stefanovska (81) na svoju sobu u Gerontološkom domu Sarajevo u naselju Nedžarići čekala je gotovo četiri godine.

Ipak, kako sama kaže, sve što valja treba sačekati, a u njenom slučaju cijeli proces se odužio, jer je tražila jednokrevetnu sobu, kojih u Domu ima samo 35.

Stefanovska je stanovnica te ustanove tek dva mjeseca, a takvu životnu odluku donijela je, kako tvrdi, najviše zbog usamljenosti i bolesti. Suprug joj je umro prije 14 godina, djeca žive u inostranstvu, a kada je izgubila i sestru nakon višegodišnje bolesti, Stefanovska, kojoj je dijagnosticiran artritis i srčano oboljenje, više nije mogla sama živjeti u kući i održavati je na način kako je to prije činila.  

“Super mi je ovdje, osoblje je jako uslužno, sve je na nivou. Imam stalnu njegu koju nisam dobijala kada sam bila sama kući. Ovdje imamo i doktora koji se brine o nama”, priča Stefanovska, koju smo zatekli kako gleda televiziju u svojoj jednokrevetnoj sobi.

Prema riječima psihologinje Adele Bahto, koja je četiri godine zaposlena u Gerontološkom domu Sarajevo, ustanova ima različito osoblje – od medicinskih sestara, doktora, fizioterapeuta, psihologa, sociologa i socijalnih radnika.

“Redovno obilazim stanovnike doma i pričam s njima. Oni to zovu inspekcija, a razgovore sa mnom seansa”, kroz šalu govori Bahto i dodaje da i sami korisnici pomažu jedni drugima. “Ima njih nekoliko koji sami obilaze sobe i gledaju da li treba nekome pomoći, upaliti svjetlo, dodati čašu vode. Oni su kao neki zaštitnici u domu.”

Objašnjava da nekada starije osobe čekaju dugo godina na smještaj, jer se dešava da se jedno mjesto oslobodi, a srodnici, koji moraju biti potpisnici ugovora, nisu u državi i ne mogu doći, pa se odmah zove drugi na listi.

Hrvatska: Bogatiji penzioneri plaćat će svoj smještaj

U Hrvatskoj Ministarstvo socijalne politike i mladih priprema uvođenje ekonomskih cijena u domove u vlasništvu županija, u kojima bi država ubuduće subvencionisala smještaj samo penzionerima koji to ne mogu platiti. Prema novom zakonu o socijalnoj zaštiti Ministarstvo treba do kraja godine pripremiti metodologiju za izračun cijena u 45 županijskih domova, kako bi mogli poslovati bez gubitaka.

Kako je prije dva mjeseca najavila pomoćnica ministrice socijalne politike i mladih Iva Prpić, novi model plaćanja trebao bi ispraviti neravnopravni status korisnika domova i skratiti liste čekanja, kako bi se poštovalo načelo pravednosti – da onaj ko ima novca sam plati svoj smještaj, a država pomogne onima kojima ne mogu platiti.

“U županijskim domovima trenutno je smješteno 11.000 osoba, njihove su cijene usluga subvencionirane i prilično niske, a na smještaj u takve domove čeka se godinama”, rekla je ranije Prpić.

Za razliku od privatnih domova gdje smještaja nema ispod 520 eura, u domovima u vlasništvu županija cijene se kreću već od 160 eura, a dom od 520 eura je među najskupljima.

Kako su pisali hrvatski mediji, jednokrevetna soba u domu u Zagrebu košta nešto više od 260 eura, što svakako nije ekonomska cijena, a tamo su smješteni i penzioneri sa penzijama iznad 400, 500 pa i 650 eura.

“Ako se pokaže da je osobi mirovina 5.000 kuna (650 eura) ili da mu djeca imaju plaću od 15.000 kuna (oko 2.000 eura), plaćat će ekonomsku cijenu. Bit će to bitno pravedniji sustav jer će se plaćati onome tko nema sredstava, a sada se plaća svima, pa i najbogatijima”, navela je Prpić.

“Nakada oni koji žele da žive u domu imaju specijalne zahtjeve – da soba bude jednokrevetna, da ima balkon, da bude okrenuta prema sunčanoj strani. Tako da se dešava da moraju čekati više godina”, navodi ona.

Cijene smještaja

Prema riječima Zijada Memiševića, direktora Gerontološkog centra u Sarajevu, na smještaj se u prosjeku čeka od mjesec do godinu dana.  

“Trenutno je u domu smješteno 337 starijih osoba, a na listi čekanja ih je 38. Nažalost, jedini način da neko od njih bude primljen jeste da korisnik doma umre ili da napusti dom, što se dešava rijetko.”

Lista je hronološki poredana. Dakle, prvenstvo ima onaj ko se prvi prijavio.

“Imamo veći broj zahtjeva tokom ljeta kada dolazi dijaspora, znači djeca čiji su roditelji ostali u Sarajevu i oni ne mogu više da se brinu o njima”, dodaje.

Donja starosna granica da se osoba prijavi za smještaj u dom je 65 godina za muškarce, odnosno 60 godina za žene.

Cijene smještaja su 190 eura mjesečno za pokretne u dvokrevetnoj sobi, 290 za nepokretne u dvokrevetnoj, odnosno višekrevetnoj sobi, te 350 eura za jednokrevetnu sobu.

Za svaku osobu koja se smješta u dom potpisnik mora biti srodnik, a za one koji nemaju nikoga – Kantonalni centar za socijalni rad. Smještaj uglavnom plaćaju srodnici. Prije rata u 90 posto slučajeva participirala je država, dok je sada slučaj obrnut, navodi Memišević.

Bahto objašnjava da u domu organizuju razne aktivnosti, od tombole, kvizova, priredbi, gledanja filmova, a krajem mjeseca se pravi zajednička proslava rođendana svih korisnika koji su rođeni u tom mjesecu. Stefanovska, koja do sada nije znala za taj običaj, oduševljno dobacuje da je i njoj bio rođendan u tom mjesecu i da će otići na zajedničku proslavu.

Osim toga, u domu se svaki dan održavaju časovi iz neke sekcije – likovne, informatičke, novinarske, obično dva puta mjesečno iz iste sekcije, “da im ne bi dosadilo i da ne odustanu”, kaže Bahto.

Frizerski salon i biblioteka

Pokazuje nam časopis koji mjesečno izdaju, a rade ga članovi Novinarske sekcije. U izdanju Domskog života za april, sa porukom na naslovnoj strani “Bore na licu pokazuju gdje je nekad osmijeh bio”, objavljene su priče i pjesme stanovnika doma, kao i šale koje su odabrali za taj mjesec. U svakom broju izlazi ime i fotografija pobjednika ili pobjednice “binga”, a za mjesec mart tu sreću je imao Hašim Mujezinović, koji sa osmijehom drži diplomu i punu kesu poklona.

Centar se finansira iz budžeta Kantona Sarajevo, a prema riječima nadležnih druge donacije su rijetke.

Međutim, Bahto navodi kako imaju mnogo organizovanih posjeta – od škola, raznih institucija do političkih stranaka.

“Uvijek imamo posjetu iz SOS dječijeg sela na Dan starijih osoba, a onda ih mi zauzvrat posjetimo na Dan djece.”

Stanovnicima doma na raspolaganju je biblioteka, frizerski salon i dobro opremljena trim-soba gdje vježbaju sa fizioterapeutom. Veliki restoran nekada služi i kao sala za priredbe, a nekoliko prostorija za održavanje sekcija.

Soba za likovnu sekciju puna je kreativnih radova korisnika koji od papira, plastelina, drveta, kamenja i drugih materijala izrađuju kuće, ukrase, slike, makete i lutke – između ostalog i lutke sultana Sulejmana i sultanije Hurem, iz serije koja je bila veoma popularna i među njima, te sultanove majke, koju su, kako kaže Bahto, “napravili ružno jer im se nije sviđala u seriji”.

“Uvodimo različite aktivnosti kako im se boravak u domu ne bi isključivo sveo na tri obroka dneveno i uzimanje lijekova. Tako ih pokušavamo angažovati”, dodaje direktor Memišević.

Duge liste čekanja u Hrvatskoj

U Domu za starije i nemoćne Medveščak u Zagrebu lista čekanja za prijem je još veća, a samim tim kandidati čekaju duže na smještaj.

Smještaj u privatnom domu

Zbog popunjenog smještaja u javnim domovima, u zemljama regije se sve više otvaraju privatni domovi, za koje korisnici moraju izdvojiti više novaca ako žele biti primljeni.

Tako se cijene smještaja u privatnoj ustanovi za starije osobe u Sarajevu kreću od 600 eura. Za sobe u privatnim domovima u Beogradu korisnici moraju odvojiti najmanje 500 eura, a u Hrvatskoj su najniže cijene za takav smještaj – 660 eura.

Međutim, dešavalo se da privatni domovi ne ispunjavaju potrebne uvjete. Naprimjer, zbog rada na crno inspekcija u Srbiji je tokom prošle godine zatvorila 16 privatnih domova za starije osobe. Da bi se stalo na put nesavjesnim biznismenima, koji su u ovome vidjeli samo priliku da dobro zarade, uveden je pravilnik o licenciranju organizacija socijalne zaštite.

Ministarstvo rada i socijalne politike u Srbiji nema evidenciju ko sve otvara domove za stare, jer ih vlasnici često registruju u Agenciji za privredne registre kao pansione, hotele, dioničarska ili akcionarska društva.

Dom trenutno ima 4.361 stanovnika, a prema riječima direktorice Krasanke Glamuzine trenutno se na listi čekanja nalazi 7.293 kandidata.

“Duljina čekanja na smještaj u Dom ovisi o vrsti i usluzi smještaja, a čekanje traje od šest mjesci do 11 godina”, kaže za Al Jazeeru Glamuzina.

Dodaje da cijene smještaja u domu, također, zavise od vrste i usluge smještaja, a one iznose od 250 do 593 eura. Starosna dob za prijem u Dom Medveščak za stanovanje je 65 godina, dok za prijem nemoćne osobe nema dobne granice.

“Što se tiče programa socijalizacije oni su vrlo različiti i svatko može pronaći nešto za sebe, od katnih druženja, društvenih igara, zbora, plesne rekreacije, dramske grupe, literarne grupe, likovno-modelatorske grupe, keramičke grupe, radionice ‘Seka i Braco’ u suradnji s Unicefom, relaksacije, psihološke radionice te gimnastike”, navodi direktorica Doma.

S druge strane, u Gerontološkom centru Beograd na smještaj se čeka kraće – nekoliko mjeseci. Centar ima četiri doma za smještaj odraslih i starijih osoba, sa ukupnim kapacitetom od 1.187 korisnika.

“U ustanovi postoji evidencija zahteva koji čekaju realizaciju i na njoj se trenutno nalazi oko 100 osoba. Napominjem da svaki od naših domova ima sopstvenu evidenciju, kao i da u pojediniim domovima svako odeljenje ima svoju evidenciju, na primer za apartmanski smeštaj, sobni smeštaj, stacionarni smeštaj”, objašnjava Olga Nikolić iz Gerontološkog centra Beograd.

Kako ističe, podnosioci zahtjeva čekaju u prosjeku nekoliko mjeseci, ali sve zavisi od vrste smještajnog kapaciteta, odnosno žele li kandidati apartman, dvokrevetnu sobu ili odjeljenje sa pojačanim nadzorom.

“Tako da ne postoji precizan globalni podatak. Primera radi, smeštaj u jednokrevetnu garsonjeru se čeka mesec do dva, a na stacionarno odeljenje sa pojačanim nadzorom više meseci”, dodaje Nikolić.

Komisija za prijem

Cijena smještaja zavisi od kategorije smještaja i kreće se do 510 eura. Za osobe sa malim primanjima, prema zakonu, u plaćanju troškova smještaja učestvuju srodinici.

U situacijama gdje srodnika nema ili nisu u mogućnosti učestvovati u troškovima smještaja razlika se uplaćuje iz budžeta.

Procedura za smještaj u ustanovu počinje podnošenjem zahtjeva nadležnom centru za socijalni rad, gdje se prilaže neophodna dokumentacija. Nakon prikupljanja dokumentacije i terenske posjete voditelja slučaja, utvrđivanja osnovnih podataka o podnosiocu zahtjeva, uzimanja izjava, dogovora o plaćanju troškova smještaja, cjelokupna dokumentacija se dostavlja ustanovi.

“U ustanovi je formirana komisija za prijem koja razmatra pristigle zahteve i na osnovu izražene želje, ali i potreba podnosioca zahteva, kao i na osnovu slobodnih kapaciteta, prosleđuje zahteve u određen dom”, objašnjavaju iz Gerontološkog centra Beograd.

Centar, osim starijih, prima i mlađe osobe koje imaju minimalo 26 godina, a zbog fizičkih, intelektualnih ili teškoća u psihičkom funkcionisanju imaju potrebu za intenzivnim i cjelodnevnim nadzorom, njegom i podrškom, a to ne mogu dobiti u porodičnom okruženju ili kroz usluge u zajednici.

“Korisnicima se u domu pružaju usluge stanovanja, zdravstvene zaštite i nege, psiho-socijalne podrške, higijene, ishrane i radno-okupacione terapije. U okviru ustanove konstantno se radi na usavršavanju radno-okupacionih aktivnosti i organizacije kulturno-zabavnih sadržaja, kako bi se što veći broj korisnika uključio”, navodi Nikolić.

Starijim osobama koje odluče ostatak života provesti u domovima posvećen je cijeli tim stručnjaka koji pokušavaju njihov boravak u takvoj ustanovi učiniti što lakšim kroz razne programe druženja i potrebnu medicinsku i stručnu brigu. Kako kažu ti stručnjaci, stariji ljudi u domove dolaze najčešće zbog samoće i bolesti, a generalno im se brigom u domu produžava životni vijek, ukoliko su imali sreće da budu primljeni navrijeme. 

Izvor: Al Jazeera