Godinu dana berlinskih pirata

Piše: Krešimir Dujmović

Pred nešto više od godinu dana njemačka Piratska partija neočekivano je ušla u berlinski Parlament, osvojivši 15 zastupničkih mjesta.

Ispijeni predvidljivom i zacementiranom političkom scenom u Berlinu, tamošnji su građani pred godinu dana dali šansu autsajderima, Piratskoj stranci koja je popularnost izgradila na protivljenju internetskoj cenzuri, zahtjevu za direktnom demokracijom, reformom zakona o zaštiti intelektualnog vlasništva, besplatnom gradskom prijevozu, besplatnom bežičnom internetu i komunikacijom sa svojom bazom članova preko društvenih mreža.

Lokalni izbori iznjedrili su im 8,9 posto glasova i osigurali 15 zastupničkih mjesta u berlinskom Parlamentu, a izborni prag prešli su u još tri izborne jedinice: Saarska, Sjeverna Rajna-Vestfalija i Scheleswig-Holstein.

Godinu dana kasnije Piratska stranka i dalje ima sve razloge za optimizam povodom nacionalnih parlamentarnih izbora na godinu, no praktično i dnevno politički – vrlo je malo manevarskog prostora u tjesnacu vladajuće koalicije SPD-a i CDU-a s jedne i Zelenih s druge strane.

Besplatna wi-fi mreža

Niti jedna radikalnija stavka predizbornog programa nije zaživjela, osim onog da će čitav Berlin skoro biti pokriven besplatnom wi-fi mrežom.

Za sada berlinski pirati pažnju izazivaju više ponašanjem nego djelovanjem. U gradskom Parlamentu ne štede na nonšarlantnom rječniku gdje prednjači riječ ‘sranje’, ne žele svojim biračima, kako kažu, biti uzori ponašanja, a o svojim su pogreškama transparentni.

Posljednji u nizu skandala bila je izjava njihovog zastupnika Martina Deliusa da rastu brzinom Hitlerovih nacinalsocijalista između 1928. i 1933. godine.

Delius se kasnije ispričao, ali je svoj lapsus objavio na Twitteru u skladu sa stranačkom politikom da ne prikrivaju svoje gafove i slabosti.

Prolazno vrijeme Pirata prije svega pokazuje da je riječ o stranci amatera i ljudi čiji mentalitet debelo odudara od tradicionalnih političkih kodova.

“Kada stvari postanu ozbiljne, Pirati nemaju mišljenje”, prigovara im komentator desno-orijentiranih novina B.Z., ne shvaćajući da se članovi stranke upravo ponose svojom kulturom neznanja.

O svim važnim stavkama političkog programa stranka ekstenzivno debatira sa bazom članova preko Twittera, Facebooka i vlastite mrežne platforme nazvane Pirate Pad.

Do jučer su zastupnici Piratske partije bili studenti, računalni programeri, nezaposleni… vezala ih je tek pripadnost cyber-generaciji i shvaćanju politike kao transparentnog i izravnog demokratskog procesa gdje ne postoji hijerarhija.

Ako tradicionalni politički akteri žele transponirati moć, kontrolu i cenzuru iz trodimenzionalnog svijeta u onaj virtualni, Pirati žele upravo obrnuto – materijalizirati u hardveru političkog života što više parametara online domene –  komunitarnost, transparentnost, jednakost, pravo na privatnost i informaciju.

Stoga najnaravnije zvuči činjenica da su osnovani u berlinskom hakerskom klubu C-base, još početkom 2006, svega 10 mjeseci nakon što je osnovana matična stranka Piratenparti u Švedskoj.

No može li se politika voditi tweetovima i je li dovoljno biti osviješten za digitalne tehnologije ne bi li se utjecalo na organizaciju društva?

Programska svježina

Statistika posljednjih godinu dana piratskog saborovanja u najmanju je ruku blijeda, ali i donekle razumljiva s obzirom na političko neiskustvo.

Stranka je imala tek 52 prijedloga, skoro duplo manje od Zelenih, sa njih 94. Jest da imaju dvostruko manje zastupnika, ali i znatno veću programsku svježinu.

Nadalje, 90 posto članstva je neaktivno, a u online debatama preko stranačke društvene platforme u Berlinu od 3.500 članova sudjeluje njih 80-200. To su otprilike brojke primjenjive na bilo koju drugu stranku, no Pirati su kao svoj razlikovni faktor navodili angažiranu bazu.

Jedan od rijetkih prigovora koji je stvarno stajao bio je onaj da su se sveli na klub muškaraca. Žene čine svega 10 posto članstva. I tu je protekla godina donijela blagi korektiv – nekoliko je piratkinja izbačeno u prve redove, poput Julie Probst, poznate gluhe blogerice koja će se natjecati za Bundestag iduće godine.

U zemlji koja je tako minuciozno regulirana Piratska partija predstavlja osvježavajući izazov.

Možda nisu napravili ništa relevantno za svoju glasačku bazu – iznjedrili su tek mogućnost korištenja laptopa u svim prostorijama berlinskog Parlamenta, te pravilo po kojem je za sastavljanje prijedloga potrebno osam umjesto deset zastupnika – no potakli su velike stranke da porazmisle o svojem shvaćanju u nizu tema iz digitalne domene: internetska cenzura, intelektualno vlasnišvo, dvosmjerna komunikacija sa glasačkom bazom preko društvenih mreža i općenito, koji je to mentalitet generacije stasale uz Facebook, Skype i Wikipediju.

Za početak, Piratima možemo samo uputiti palac gore. 

Izvor: Al Jazeera