Goražde, gastarbajterski raj

Piše: Nermina Avdukić

Dvije stotine kilometara dijele ih od grada u kojem su rođeni, odrasli i proveli najveći dio svog života. Zeničani, supružnici i radne kolege, Mahira i Asim Genga u Goraždu su izgradili novi život.

U selu Stranjani nedaleko od Zenice ostavili su obiteljsku kuću, porodice i prijatelje. Njihova odluka nije bila iz hira za životnom promjenom, već očajnički potez u potrazi za poslom.

„U Zenici nikada nismo uspjeli naći posao na kojem bismo bili osigurani i sa uplaćenim doprinosima. Od 18. godine radim, a danas sam 45-godišnjak sa pet i pol godina radnog staža“, priča Asim.

U istoj situaciji je i njegova supruga. Radila je u nekoliko zeničkih trgovina i videoteka, ali u radničkoj knjižici do dolaska u Goražde nije imala upisan ni dan radnog staža.

„Sa srednjom saobraćajnom školom radio sam u automehaničarskoj radionici, bio sam šofer, čuvar, sakupljao i prevozio željezo na lokalnom odlagalištu zeničke Željezare. Posao sa željezom sve je lošije išao, strana firma kupila je otpad na kojem sam radio, doveli su nove radnike, a ja sam dobio otkaz“, nastavlja Asim.

Otkaz, besparica, briga za budućnost devetogodišnjeg sina Amera i želja da mu osiguraju bolje uslove za odrastanje natjerala ih je da odluče aplicirati za posao u kompaniji Prevent u Goraždu.

Ovoga puta sreća je bila na njihovoj strani – 2011. godine pozvani su na obuku, koja je prethodila stalnom zaposlenju. Te godine Prevent je zaposlio preko 600 radnika.

Roditeljska briga da se njihov sin Amer uklopi u novu sredinu, bilo je jedino čega su se plašili.

‘Idite po naše stvari, ja ću vas čekati‘

„Kada smo prvi put došli u Goražde dočekala nas je Asimova sestra, inače radnica Preventa u Zenici,  u to vrijeme pomagala je u obuci novih radnika, bila je smještena u lokalnom motelu. Poveli smo i Amera, te proveli dan u obilasku gradića na Drini. Njemu se svidjelo i rekao nam je: ‘Hajde, idite kući po naše stvari, ja ću ostati sa tetkom i čekati da se vratite'“, priča Mahira.

Iznajmili su smještaj, dječak je nastavio redovnu i muzičku osnovnu školu. Ostajao je sam kući dok su roditelji radili u dvije smjene, nerijetko i u produženoj drugoj smjeni, koja je trajala do 12 navečer.

„Dok smo bili na poslu Amer se spremao za školu, odlazio i vraćao se, jeo, učio i pisao zadaću samostalno“, priča Asim.

Turbulentan period je iza njih, uspostavili su kontakte i nova prijateljstva, promijenili tri stana i još uvijek žive u podstanarima. Obaveze ne dopuštaju česte odlaske u rodni grad, ali se trude da u vrijeme odmora i školskog raspusta odu u dužu posjetu.

Kažu da nikada nisu zažalili što su odlučili započeti život daleko od poznate sredine.

„Ono što te drži na nekom mjestu je sigurnost, redovna plata, zdravstveno osiguranje, sretno dijete, a sve to su nam Prevent i Goražde pružili. Budala živi gdje se rodio, a pametan gdje mu je bolje“, kaže Asim.

Saradnja kompanija i lokalnih vlasti

Mjesto sigurnog ulaganja

„Goražde je postalo prepoznatljivo kao mjesto sigurnog ulaganja. O uspjehu koji je ovdje ostvaren pisali su brojni mediji, tako da je taj posao sada mnogo lakši u odnosu na ranije kada je Goražde bilo slijepo crijevo, crna rupa kako su ga nazivali.

Sada je Goražde nešto sasvim drugo, grad budućnosti i mislim da će to u mnogome olakšati privlačenje novih investicija. Upravo je u toku jedan novi veliki projekat koji radimo sa investitorima iz Bahreina, a riječ je o projektu otvaranja Centra za upravljanje komunalnim otpadom vrijednosti 43 miliona KM (21,5 miliona eura) i tu će doći do otvaranja novih radnih mjesta.

U stalnom smo kontaktu sa predstavnicima kompanija koje rade na području naše Općine, te smo svjedoci da se svaki dan radi na proširenju njihovih kapaciteta. U skladu s tim, možemo očekivati i nova radna mjesta i nova zapošljavanja“, kazao je Muhamed Ramović, načelnik Opštine Goražde. 

Mali grad u istočnom dijelu BiH, teško pogođen u ratu i u poslijeratnim godinama, počeo je obnavljati razrušenu infrastrukturu i ekonomiju, te vraćati nekadašnji status jedne od najrazvijenijih općina u državi. Danas Goražde bilježi ekonomski napredak, zahvaljujući dobroj saradnji između lokalnih vlasti i privatnih kompanija. Rezultat ovog oporavka je i priča porodice Genga.

Njihova priča nije usamljeni primjer. Mnogo je Mahirinih i Asimovih kolega kojima je zaposlenje u Preventu olakšalo izlazak iz siromaštva, gubitak osjećaja beznađa, te vratilo nadu u bolju budućnost.

Majka i sin, Slobodanka i Stefan Tošić primjer su za to. Oni svaki dan putuju iz Čajniča na posao u Goražde. Udaljenost ova dva podrinjska gradića je 20 kilometara u jednom pravcu. Kažu da im vozarenje oduzima vrijeme, ali su zadovoljni što je firma osigurala prevoz za radnike, bar o tome ne brinu.

Slobodanka je završila drvnu-šumarsku školu i sa 18 godina počela raditi u preduzeću Stakorina iz Čajniča.

Nekada velika i širom Jugoslavije poznata tvornica za preradu drveta poslije rata je otišla u stečaj, a potom se zatvorila. Prije dvije godine firma Fekry iz Goražda pokreće ponovo proizvodnju u ovom čajničkom preduzeću.

„U Stakorini sam radila i u ratu, te nakon rata četiri godine, ali to je bila blijeda sjena nekadašnje firme, radili smo bez plate, dolazili na posao da se broji. Iz tog perioda nemam uplaćene doprinose, firma je nakon toga otišla u stečaj, a ja na biro“, priča Slobodanka.

„Moja kuća je udaljena od Stakorine 50 metara, bilo je lako odlaziti i dolaziti na posao“, prisjeća se. 

Majka dvoje djece nakon gubitka posla jedva je uspijevala izdržavati porodicu.

„Ne znam ni sama kako smo sastavljali kraj sa krajem, radila sam za dnevnice, brala maline, djeca su bila mala, sijala sam baštu da bismo se mogli prehraniti“, priča Slobodanka.  

Stefan ima 24 godine, završio je ekonomsku školu u Čajniču. Posao u struci kaže nije imao gdje tražiti, niti je pokušao. Prevent je prva firma u kojoj je aplicirao i posrećilo se. Radi već četiri godine, a majka mu je postala kolegica godinu dana nakon njegovog zaposlenja.

„Želio sam upisati fakultet za sport, ali nije postojala finansijska mogućnosti za to. Zato sestra sada ima priliku, kada mama i ja radimo, možemo odvojiti barem za nju. Četvrta je godina na Ekonomskom fakultetu na Palama“, kaže ponosno Stefan.

Entitetska linija ne postoji

Osim što firme u Goraždu rješavaju problem nezaposlenosti, njihovi radnici su primjer da etničke i vjerske podjele na radnom mjestu ne postoje. Ekonomija ne poznaje granice, kažu radnici, koji obnavljaju prijeratne veze.

„Za mene nikakva granica ne postoji. I prije rata sam radila sa muslimanima. Danas kada u gradu sretnem svoje bivše kolege, vjerujte mi, presretna sam. Puno mi je srce kada se sjetimo zajedničkih i sretno provednih dana“, kaže Slobodanka.

Stefan kaže kako ga je majka odgajala da mu ništa drugačije od njegovog ne smeta. 

„Mlađim generacijama pričam kako smo nekada živjeli, jednom dušom disali, nikad niko nije postavljao nepotrebna pitanja, ko si i koje vjere, zašto ne bi tako bilo i sada“, objašnjava Slobodanka.

Na pitanje da li bi sada, kada je njena bivša firma „stala na noge“, napustila Prevent, Slobodanaka kroz smijeh odgovara: „Ne bih se vratila u Stakorinu, jedino kada bi me odavde istjerali.“

„Dobra i uska saradnja sa lokalnim vlastima ključna je stvar. Zemljište na kojem je izgrađena firma Prevent kupljeno je za jednu KM (0,5 eura), sva odobrenja za pokretanje firme bila su gotova u najkraćem roku. Lokalna zajednica je prepoznala u nama ozbiljne namjere za ulaganje i nakon toga nije bilo prepreka, a mi smo dužni vratiti dobro gradu i njegovim građanima, što i činimo“, kaže Lejla Ferhatbegović, direktorica lokacije Prevent Goražde. 

Opština Goražde posjeduje Strategiju razvoja za period 2012. – 2014. godine, a u toku je izrada nove.

„Tim strateškim dokumentima definišemo naše smjernice i projekte koje želimo realizovati. Ostvareni uspjeh je rezultat sinergije dva faktora: domaćih privrednika i predstavnika lokalnih vlasti“, rekao je Muhamed Ramović, načelnik Opštine Goražde.

Dobitna kombinacija ovog grada je spoj dobrih i odgovornih radnika, uspješnih kompanija i lokalne zajednice koja je spremna stvoriti primamljiv poslovni ambijent.

„Radnica sam koja je prošla kroz jednu državnu, jugoslovensku tvornicu, a trenutno radim u privatnoj firmi. Sistem se jeste promijenio, ali meni je isto, ako ste marljiv radnik nema problema“, kaže Slobodanka.

Zahvaljujući firmama poput Preventa, Becto Precise, Ginexa, Emke i mnogih drugih Goražde će, kažu njegovi stanovnici, stari i novi, dugo ostati industrijski centar ovog dijela BiH.

Izvor: Al Jazeera