Gorke patnje raseljenih Jemenki

Jemen, Jemenka, Kamp, Raseljeni, Marib
Umm Murad kaže da su morali pobjeći jer su Husi maltretirali njenog supruga i prestali mu isplaćivati platu (Al Jazeera)

Piše: Yusuf Qadi

Raseljene Jemenke u gradu Ma'ribu suočavaju se s različitim problemima: od onih stambene prirode, pa sve do nedostatka osnovnih usluga i zdravstvene zaštite.

Neke od ovih žena primorane su dijeliti stan s nekoliko porodica, dok druge žive u kampovima za raseljene osobe, u kojima nema ni minimalnih uvjeta za život, pored toga što djeca ne mogu nastaviti obrazovanje jer u blizini nema škola u koje bi mogla ići.

Jemenka Umm Murad razmišlja o trenutnoj situaciji u kojoj se našla nakon što su je ratna dešavanja i maltretiranja Husa i pristalica svrgnutog predsjednika Alija Abdullaha Saleha primorala da napusti svoj dom u glavnom gradu Jemena, Sana'i. Ova žena iselila se s porodicom u grad Ma'rib, gdje živi u veoma neuslovnom šatoru.

Umm Murad kaže da su bili primorani pobjeći u šatorsko naselje na periferiji Ma'riba zbog toga što su Husi maltretirali njenog supruga i prestali mu isplaćivati plaću.

Kirije za stanove u ovom malom gradu porasle su jer se u njemu trenutno nalazi pet puta više stanovnika nego što grad može primiti.

Za Al Jazeeru dodaje da njena djeca ne mogu ići u školu jer je isuviše udaljena od kampa u kojem žive, ali i zbog malog broja škola koje postoje u Ma'ribu.

Umm Murad kaže kako se nada “da se na sve raseljene osobe neće gledati sa sažaljenjem i samilošću”, dodavši da ona ima magistrat i da može raditi u nastavi na nekom univerzitetu ili u školi, što se odnosi i na mnoge druge raseljene osobe.

Situacija u kojoj se nalazi Umm Murad ne razlikuje se mnogo od situacije stotina raseljenih žena koje žive u veoma teškim uvjetima, dok sukobi u zemlji ne jenjavaju.

Više od tri miliona Jemenaca bilo je primorano napustiti svoje domove od početka rata i zbog represivnih mjera koje provode Husi i Salehova stranka, dok veliki postotak raseljene populacije čine žene.

Psihološke posljedice

Khadija Ahmed, aktivistica koja se bavi pružanjem pomoći raseljenim osobama, kaže kako su patnje s kojima se suočavaju žene, prolazeći kroz iskustvo raseljavanja, veoma velike i da će one ostaviti dugoročne psihološke posljedice, pa čak i ako se rat okonča.

Khadija u razgovoru za Al Jazeeru dodaje da je raseljavanje “teško za svaku osobu, a za žene posebno, budući da su one odgovorne za djecu, pogotovo u porodicama u kojima nedostaje otac ili suprug, koji bi im bio oslonac, jer su u mnogim slučajevima muški članovi porodice izginuli ili uhapšeni”.

Također je ukazala i na egzistencijalne probleme zbog rasta cijena, nedovoljan broj ili opremljenost stambenih objekata ili skloništa za raseljene osobe.

Skrenula je pažnju na to da su ponekad tri ili četiri porodice prinuđene dijeliti jedan stan u Ma'ribu, u kojem se broj stanovnika upetostručio kao posljedica raseljavanja.

Kaže i kako raseljene žene nailaze na poteškoće zbog loše zdravstvene njege i osnovnih usluga, pored toga što se pokušavaju izboriti i sa psihološkim problemima svoje djece nastalim usljed prisilnog napuštanja njihove zajednice i selidbe na druga područja. Istakla je da hiljade porodica žive izvan grada u kolektivnim kampovima, u kojima nema ni minimalnih uvjeta za život.

Iskustvo raseljavanja

Iskustvo prisilnog raseljavanja žena bilo je jedna od glavnih tema konferencije održane u Ma'ribu u subotu i nedjelju, koja se podudarila s Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.

Guverner provincije Ma'rib Sultan al-Aradah rekao je na inauguralnoj sjednici konferencije da “Jemen u svojoj dalekoj i modernoj historiji nije vidio masovno raseljavanje i prisilno protjerivanje u ovakvim zastrašujućim i brutalnim razmjerima koji su uslijedili nakon puča huskih milicija i Saleha protiv vlasti u državi”.

Dodao je kako je “stanje straha i panike, koje vlada u državi, nagnalo milione ljudi da napuste svoje domove i interno se rasele po oslobođenim provincijama”.

U završnoj riječi na kongresu skrenuta je pažnja na to da cifre koje navode međunarodne institucije kad je riječ o raseljenim osobama nisu precizne s obzirom na razmjere katastrofe.

Također, priroda jemenskog društva, društvena struktura i nedostatak specijaliziranih centara za praćenje ovog problema sprečavaju da se dođe do stvarnog broja raseljenih osoba.

Izvor: Al Jazeera