Grabar-Kitarović gura Mostar prema Sarajevu

Izgleda da je hrvatska politička arena očišćena od desnog radikalizma i nacionalističkih organizacija, piše Gjenero (EPA)

Piše: Davor Gjenero

Budući da je Kolinda Grabar-Kitarović novom predsjednicom Republike Hrvatske postala s prednošću od 19 tisuća glasova pred dosadašnjim predsjednikom Ivom Josipovićem, a da je u izbornoj jedinici u kojoj glasuju hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj osvojila 20 tisuća glasova, netko bi mogao tvrditi da je pobijedila upravo zahvaljujući glasovima pretežno iz Bosne i Hercegovine, još preciznije iz Hercegovine.

Dakle, Bosna i Hercegovina jest bitno utjecala na ishod predsjedničkih izbora. Ona je bila i tema izbornih debata, a ujedno i jedna od rijetkih tema koja je donijela ugodno iznenađenje.

Naime, pokazalo se da su sva četiri predsjednička kandidata o tome kako se Hrvatska mora odnositi prema BiH mislila prilično slično, da su se svi suglasili kako Hrvatska ne smije nametati nikakva konstitucionalna rješenja u toj zemlji, niti BiH kao cjelini, niti Hrvatima u BiH.

Svi su se suglasili da je temeljni hrvatski interes zaštita konstitutivnosti Hrvata u BiH, na cijelom teritoriju te zemlje, i njihova ravnopravnost s ostalim dvjema nacionalnim zajednicama „i nacionalnim manjinama“.

Kandidati protiv trećeg entiteta u BiH

Najveće iznenađenje priredio je kandidat iz nacionalističkog političkog polja Milan Kujundžić, koji je jasno rekao kako se on protivi konceptu stvaranja trećeg hrvatskog entiteta, jer da je to podvala bosansko-hercegovačkim Hrvatima, kojom bi im se uskratila ravnopravnost ne toliko u ostatku Federacije, koliko u Republici Srpskoj.

Iako to nije izrijekom rekla, jednako misli i Kolinda Grabar-Kitarović. Tako dolazimo do svojevrsnog paradoksa koji govori o novim političkim odnosima u Hrvatskoj, ali i perspektivi drukčijih, zdravijih odnosa Zagreba i Sarajeva.

U Hrvatskoj se uspostavlja nova politička dinamika i polako završava razdoblje u kome je HDZ plaćao političku cijenu koruptivnih afera vlade Ive Sanadera.

Naime, iako je biračko tijelo koje je na kraju izabralo novu hrvatsku predsjednicu ono isto biračko tijelo koje je na nedavnim bosanskohercegovačkim izborima osiguralo pobjedu Dragana Čovića i HDZ BiH, Čović vjerojatno nije „najsretniji“ ishodom ovih izbora.

Naime, za razliku od dosadašnjeg predsjednika Josipovića, koji je tiho podupirao Čovića u njegovoj čudnoj politici prema Miloradu Dodiku i njegovoj SNSD, nova hrvatska predsjednica pritom je vrlo decidirana, upravo kao što je to i njena politička stranka.

HDZ u Hrvatskoj se nada suradnji svoje bosanskohercegovačke sestrinske stranke s SDA i SDS-om, dakle, strankama koje pripadaju obitelji Europske pučke stranke, u kojoj HDZ ima poziciju „eksperta za Zapadni Balkan“.

Grabar-Kitarović je, za razliku od Josipovića, vrlo posvećena hrvatskom euroatlantizmu, ali i potpori uključivanja susjeda u euroatlantske strukture, dakle, prije svega u NATO savez.

Njoj je neprihvatljiv koncept suradnje stranke koja je njoj bliska u BiH, s političkom organizacijom koja čvrsto blokira približavanje te države euroatlantskim strukturama, pa je sigurno da neće imati „razumijevanja“ za Čovićevo tajno paktiranje s Dodikom, kao što ga nema niti predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.

Obrazac, prema kojem je „Mostar“ uvijek glasovao tako da otežava poziciju „Sarajeva“, čini se da je prevladan, jer kandidatkinja koja je izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske i zaslugom glasova iz Mostara, po svemu sudeći Hercegovinu snažno politički gura prema Sarajevu, pa je BiH  na neki način dobitnik predsjedničkih izbora u Hrvatskoj.

Iako je rezultat predsjedničkih izbora tijesan, ipak je pomalo čudno da ga je većina medija, analitičara, pa i diplomata akreditiranih u Zagrebu doživjela kao iznenađenje.

Predsjednik Josipović završava predsjednički mandat bez naglaska, bez čvrstine u stavovima i bez dosljednosti. Suradnja s neuspješnom i nepopularnom Vladom dodatno ga je opterećivala, a slična „iznenađenja“ u proteklom su se razdoblju dogodila i nekim drugim „favoriziranim“ kandidatima na predsjedničkim izborima u ovom dijelu Europe, na primjer, na izborima u Sloveniji, na kojima je poražen dotadašnji predsjednik, i u Rumunjskoj, gdje je poražen kandidat koji je u trku ušao s pozicije premijera.

U Hrvatskoj se uspostavlja nova politička dinamika i polako završava razdoblje u kome je HDZ plaćao političku cijenu koruptivnih afera vlade Ive Sanadera.

Tomislav Karamarko na ovim je izborima pokazao kako je HDZ uspostavio snažnu i superiornu, discipliniranu i efikasnu stranačku organizaciju i kako je gotovo izvjesno da će ta organizacija pobijediti i na narednim parlamentarnim izborima, kad god oni bili održani.

Političko dostojanstvo Josipovića

Pokazalo se i to da SDP počinje plaćati cijenu zbog svog disfunkcionalnog predsjednika stranke i Vlade i da je stranačka infrastruktura u ozbiljnoj krizi. Josipović je dobar rezultat postigao samo u tradicionalnim liberalnim utvrdama (Istra, Varaždin, Međimurje), ali ne i u „socijaldemokratskima“ Zagrebu, Splitu, a čak ni rezultat u Rijeci mu nije bio briljantan.

Izborom Kolinde Grabar-Kitarović za predsjedničku kandidatkinju HDZ je pobjegao od dotad najozbiljnije primjedbe, naime, da se previše odmaknuo udesno.

Grabar-Kitarović je umjerena europska političarka, bez natruha nacionalizma ili bilo kakvog radikalizma. Tim odabirom i njenom pristojnom kampanjom HDZ je počeo „vući“ svoje biračko tijelo prema centru političke arene, a istovremeno je zaustavio odljev glasova na desnom boku.

Izgleda da je hrvatska politička arena očišćena od desnog radikalizma i nacionalističkih organizacija, što je odlična popudbina i njihovoj predsjednici, ali i njihovoj budućoj izvršnoj vlasti.

Predsjednik Josipović, pak, na izborima jest poražen, ali je zadržao političko dostojanstvo i očuvao politički kapital kakav nema niti jedan drugi političar lijevo od centra.

Gospodskim ponašanjem u porazu, ali i najavom da ostaje u političkom životu zemlje, otvorio je prostor nagađanjima o tome hoće li u kratkom roku krenuti u borbu za čelno mjesto najveće stranke ljevice – SDP-a.

Ako se odluči za to, politička sudbina trenutnog premijera Zorana Milanovića mogla bi biti zapečaćena i prije parlamentarnih izbora.

Infrastruktura nezadovoljnika u stranci postoji već neko vrijeme, jedino je do Josipovićeva predsjedničkog poraza nedostajao vođa. Sad je Josipović slobodan od državničkih obveza i motiviran da kazni onoga za koga većina smatra da je glavni krivac tome što Josipović nije osvojio drugi mandat – neuspješnog premijera Zorana Milanovića.

Rezultat predsjedničkih izbora umnogome će odrediti procese u predizbornoj areni u Hrvatskoj, a vjerojatno i doprinijeti tome da na njih neće trebati čekati do kraja ove godine.

Kombinacija pritiska nove Predsjednice, četvrtog uzastopnog poraza (nakon dvaju izbora za Europski parlament i lokalnih izbora, sada i poraz na predsjedničkima), dvanaest kvartala recesije, ali i neuspjeha u provođenju obveza prema EU u procesu ograničavanja budžetskog deficita i prekomjerne makroekonomske neravnoteže, mogli bi rezultirati raspadom vladajuće koalicije sredinom proljeća i raspisivanjem parlamentarnih izbora krajem svibnja ili početkom lipnja ove godine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera