Grad u kojem sve izumire osim prijateljstva

Do šezdesetih godina Claunch, u državi New Mexico bio je grad poznat po najvećoj proizvodnji crnog graha u SAD-u. Danas je to mjesto kroz koje se prolazi i ne zaustavlja, sa osam stanovnika, starijih od osamdeset godina.

Reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić zaustavio se vidjeti kako posljednji stanovnici grada u izumiranju gledaju na izbor novog američkog predsjednika.

Nošenje oružja

Claunch – geografski je centar države New Mexico. Broj stanovnika osam. Prosječna starost stanovništva 80 godina. Lokalna pošta radi od 9 do 12,30. Dovoljno vremena za razmjenu mišljenja prije ručka i popodnevnog odmora. Marjorie Wade Cozzer zna da predsjednički kandidati nikada neće doći u Claunch.

Ono što očekuje od onoga ko bude izabran za predsjednika je da im dozvoli nošenje oružja.

“Imamo sezonu lova na antilope. Jelena više nema. Treba nam oružje za zvečarke. To je nešto uz što smo odrasli, što smo uvijek imali. Čak i za zabavu. Kada mi dođu unučići, odu iza kuće, postave mete i vježbaju. Mi to zovemo vježbanje”, kazuje  Marjorie Wade Cozzer.

U Claunchu su do prošle godine glasali u svom mjestu. Ove godine biračko mjesto je ukinuto, a oni su svoju obavezu već završili. Glasanjem putem pošte.

Billy George Montgomery vratio se u rodni Claunch prije godinu dana. Radio je dvadeset godina.

Nedovoljno za penziju.

“Kao stari ljudi, mi nemamo velika primanja. Ja primam ček sa socijalnom pomoći. Sa tim jedva da mogu preživjeti. I ukoliko nam uskrate bilo kakvu medicinsku pomoć, ne znam. Ja plaćam dva osiguranja i još mi šalju račune da platim više. Plašim se da bi nas budući predsjednik mogao još uskratiti”, kazuje Billy George Montgomery.

Berlin Tally i Bill Patterson imaju osamdeset godina. On je njen treći muž. Dvojicu je sahranila. Upoznali su se prije sedam godina.

“Pa kidnapovala me je za moj 73. rođendan. Pozvala me je na rođendansku večeru i više nikad me nije pustila. A kako sam skoro slijep, ne mogu da hodam 50 milja, tako da sam zaglavljen ovdje”, kazuje Bill Patterson.

Berlin nas vodi do crkve. U njoj se vjenčala za prvog muža. Crkva je sada uglavom zatvorena, a službe se održavaju jednom mjesečno. Kaže da upravo pred crkvom želi nešto da nam prizna:

“Ja sam republikanka i želim da se republikanci vrate. Mislim da su fiskalno odgovorniji od demokrata. Bushove nisam voljela kao predsjednike, ali sam više voljela republikance na mjestu predsednika nego demokrate”, ističe Berlin.

U Claunchu nema prodavnice. Najbliža je udaljena 60 kilometara. Škola je zatvorena.

Posljednji učenici iz nje su izašli šezdesetih godina prošlog vijeka.

Ljubav i prijateljstvo

Ženski klub vrata otvara jednom mjesečno. Prilika da se osvježe uspomene. Na mnoge, a posebno 96 muškaraca iz ovog mjesta koji su poginuli u Drugom svetskom ratu. Jedino što u Claunchu radi stalno je groblje.

„Priča o Claunchu priča je o američkim mjestima koja nestaju. O mladima koji odlaze u velike gradove i starima koji se vraćaju na rodnu grudu da dočekaju posljednje dane. Ipak to je i priča o ljubavi i prijateljstvu osmoro ljudi upućenih jednih na druge“, javio je iz Clauncha naš reporter Vladimir Bobetić.

Izvor: Al Jazeera