Građani o Agrokoru: Hvala, Ivice, al’ ne bih

Agrokor
Događanja oko Agrokora uzbunila su javnost i politiku u Hrvatskoj, ali i zemljama regije (Reuters)

Iako ni izbliza riješen i zatvoren, a nove informacije svakodnevno izlaze u javnost, slučaj Agrokor polako je iz “izvanredne situacije” prešao u rutinsko praćenje daljnjeg razvoja događaja.

Raščišćava se “teren”, “pipaju” mogućnosti, pregovara se o svježem kapitalu i rješavanju odnosa svih uključenih…

Nitko, naravno, ne zna kako će se situacija razvijati, no hrvatska Vlada ocjenjuje da je reagirala odgovorno u cilju ekonomske i političke stabilnosti Hrvatske, a “Lex Agrokor” donio je, tvrde, smirenje situacije.

Slaganje dojmova

Stvar sada tako ide nekim svojim tijekom i više ne “vrišti” sa svih naslovnica po cijele dane kao donedavno. A situacija je buknula toliko naglo da se građani nisu niti snašli.

Dramatične vijesti o stanju o Agrokoru – izjave dužnosnika, dolazak Antonija Alvareza III., pa potom i njegov odlazak, stvaranje i usvajanjanje “Lex Agrokora” te njegovo aktiviranje, dolazak Ante Ramljaka na mjesto povjerenika Vlade u Agrokoru, zabrinutost u zemljama regije u kojima Agrokorove tvrtke igraju važnu ulogu u nacionalnim gospodarstvima – navirale su kao s tekuće trake i uznemiravale domaću javnost, kao i javnost, ali i vlasti u regiji.

U hrvatskoj se javnosti sada polako slažu dojmovi – mnogi smatraju da bi svaka alternativa spašavanju Agrokora na ovaj način bila nemjerljivo skuplja i da zapravo ne postoji izbor.

‘Sve će to raja platiti’

Krešimir, pravnik po struci, smatra da je ‘Lex Agrokor’ protustavan i ishitren potez.

“Ovo je slobodno tržište, svatko mora imati ista prava. Inače mogu reći, kao što neki govore od većih lanaca: ‘OK, nećemo ni mi plaćati dobavljače, pa da vidimo’. Ne možeš donositi zakon za jednu firmu, a sve ostale trpe – jer, koliko mi imamo takvih firmi? Agrokor i Holding valjda. Ne razumijem”, kaže Krešimir.

Očekuje da će na kraju porezni obveznici morati sanirati štetu, ali i nova iznenađenja.

No, nada se da će Agrokor biti spašen, što želi isključivo zbog radnika.

Umirovljeni veteran Tomislav Puškarić razočaran je ponašanjem Vlade.

Smatra da se ništa konkretno ne poduzima za radnike i male ljude, koji će, smatra, morati podmetnuti leđa za sanaciju stanja.

“Sve će to raja platiti. To je klasičan primjer kako se kod nas rješavaju stvari, sve vlade do sada, sprega svega u privatizaciji i pljački. Jedan lijepi primjer, ali je pitanje u kojem obimu, sada je još malo ‘izbliza’, a tek ćemo vidjeti što će od toga biti.”

Drugi kažu kako je Agrokor trebalo prepustiti njegovoj sudbini, kakvu su prošle mnoge tvrtke prije njega i zazivaju kaznene prijave.

‘Profit moj, dugovi vaši’

A svima je zajedničko da nerado otkrivaju identitet i ne žele se fotorafirati – kao da “duh” Agrokora lebdi nad svakim, pa se o njemu priča kao što su se za vrijeme bivše države pričali politički vicevi – glasno u poznatom, potiho ili nikako u nepoznatom okruženju…

“Prvo su nas isprestrašili, a onda nam nisu rekli ni istinu do kraja. Klasično hrvatsko ponašanje vlasti. Postupili su odgovorno kao i svaka desna stranka – štite kapital. Odgovorno prema bankama, a prema ljudima…”, kaže Gordan, nezaposleni veterinarski tehničar iz Zagreba.

Smatra da je Agrokor trebalo prepustiti tržištu, unatoč opasnosti za nekoliko desetaka tisuća radnih mjesta. Uvjeren je da će dugovi na kraju pasti na leđa države, odnosno građana.

Stoga poruku Ivice Todorića kako je ponosan da ono što je desetljećima gradio prepušta državi, smatra licemjerjem.

“Hvala, Ivice, ne bih. To je ono – profit je moj, a dugovi su vaši’. Živjela država, puna su im usta antikomunizma, a napravili su gore nego komunisti. Nisu ni nacionalizirali, samo su preuzeli na sebe dugove, a on i dalje se vozi u helikopteru i jahtama.”

Problem širenja

Ugostitelj Željko Vukelić jedan je od onih koji smatraju da Vladi nije ostalo ništa drugo nego reagirati oduzimanjem upravljačkih prava – budući da se u privatno vlasništvo ne može dirati – kako bi stabilizirala sustav. No, neprihvatljivim smatra da je do toga moralo doći.

“Netko je omogućio tom čovjeku da se u Hrvatskoj proširi na 40.000 ljudi zaposlenih. To se jednostavno nije smjelo dogoditi. Ne možeš dati jednom čovjeku da o njemu ovisi jedna država. Oni su trebali prije kontrolirati to i onemogućiti takvo širenje. A kad je došlo do nekontroliranog širenja, onda je taj problem povukao za sobom problem novih investicija, premalo si tržište za takvo širenje, pa moraš širiti tržište, a to su nekontrolirane investicije i dolazi do ovog do čega je došlo.”

Kaže kako se može samo špekulirati koliko je i je li država sudjelovala u stvaranju takvog Agrokora.

“Vjerojatno je sudjelovala, jer da nije sudjelovala na način da je pomagala i omogućavala neke stvari koje inače nisu u zakonu bile tako regulirane, Agrokor ne bi narastao do te mjere. Tu su se sad oni pojavili da neke njihove radnje otprije, koje su bile loše ili su bili krivi potezi, ne bi isplivale i da se vidi koliko su oni u tome griješili, ili koliko su imali koristi od tog nastanka i razvitka Agrokora.”

‘U privatnom kapitalu, krivac je vlasnik’

Nije mu, kaže, jasno ni otkuda dobavljačima toliko prostora da nekoga financiraju i pune police trgovina robom koja nije plaćena po dvije godine te kolike su njihove zarade da su to mogli izdržavati. No, jedno, kaže, zna – ono što je Agrokoru bilo omogućeno, njemu nikada i ni u kojem slučaju nije.

“Nikome od nas koji smo mali, svi mi ovisimo o dnevnom kapitalu i svi molimo Boga da na kraju mjeseca, kad završimo mjesec, možemo platiti svoje obveze. Jer, mi ako ne platimo svoje obaveze jedan mjesec, ili dva, nama je inspekcija poslije toga za vratom.”

Iz svega, zaključuje, nešto pozitivno može proizaći ako, primjerice, “ulete” tvrtke koje imaju opstojnost na tržištu i koje će znati iz poslovanja izdvojiti negativne elemente. Oko krivaca ne dvoji – u privatnom kapitalu, kaže, krivac može biti samo njegov vlasnik i oni koji su sudjelovali, a to je privatna tvrtka i dugovi ne smiju pasti na tuđa leđa.

Državni službenik Mario, pak, smatra da je Todorić najmanje kriv – njemu je, kaže, netko omogućio ono što je od osamostaljenja omogućeno i nekima drugima.

Stvar vage

Sada je, kaže Mario, stvar vage – pitanje što je skuplje.

On smatra da bi bilo skuplje dozvoliti potencijalni krah tvrtke i gubitak posla za desetke tisuća ljudi, koji bi tako ‘pali’ na teret države, odnosno građana.

“‘Ajmo uzeti Todoriću njegov dvorac, ‘ajmo mu uzeti sve to. To je u nekakvoj vrijednosti u odnosu na to koja se lova vrti sitna lova. Možeš mu to uzeti čisto radi ljudi, radi propagande, da se vidi da je on ostao bez ičega, da ljudi budu ‘zadovoljeni’ nekako s te strane. Ali, to u biti neće ništa popraviti ni promijeniti u ovoj situaciji.”

‘Todorić je najmanji problem’

“Čovjek je samo uzeo ono što mu se daje i nudi. Najmanji problem je Todorić, problem su oni koji su mu dopustili da radi tako kako je radio, a radio je kao ekipa iz prvobitne akumulacije kapitala. Ne možeš danas biti sam gazda u koncernu koji ima ne znam koliko sustava, a on je očito sam upravljao. To je nemoguće, to mu se nije smjelo dopustiti.”

Ovo je, smatra, samo rezultat načina funkcioniranja Hrvatske od osamostaljenja – računi dolaze i još će dugo dolaziti na naplatu. No, ulog u ovoj ‘igri’ je velik i Vladi, kao i svakoj drugoj koja bi se prije ili kasnije suočila s ovom situacijom, smatra, nije ostalo drugo nego da se angažira, što god oporba govorila.

“Svijet je takav, svijet nije u redu i nije pravedan sam po sebi, ali treba biti realan. Na stranu koliko je to u redu spram drugih, koliko je protuustavno. Ako neće biti toga, pitanje je koja je alternativa. Svi govore protiv, ali onda reci alternativu.”

Supružnici Marija i Šime kažu kako bi oni koji su upravljali Agrokorom trebali odgovarati za ono što se dogodilo. Marija smatra da u svemu politika debelo “ima prste”.

‘Priča tek počinje’

“Sama situacija oko Agrokora, što je već rečeno i napisano, znala se odavno, ali se u političkim krugovima zataškavalo, posebno u ovoj sviti koja je na vlasti da bi sebi skupili političke poene. I pitanje je koliko se to svih ovih godina nekim strankama i političarima financijski isplatilo.”

Pozitivnim ocjenjuje jedino to što su spašena radna mjesta, no njezin suprug smatra da to još nije sigurno, jer se radi o kratkoročnom rješenju – veliko je pitanje, kaže, što će na kraju biti s Agrokorom.

“Mislim da ta priča tek počima i da je ovo zaduženje kod banaka kratkoročno, a da će i dalje mali OPG-ovci, mali dobavljači, biti i dalje u lošoj poziciji. A moguće je čak i da će dugovi pasti na leđa građana. Mali čovjek i obrtnik ne plati jedan mjesec porez na dodanu vrijednost i porez i već mu je na vratu netko, a kod njih se, kao, nije znalo šta se radi”, zaključuje Šime.

Izvor: Al Jazeera