‘Gradonačelnik Hrvatske’ želi biti predsjednik ili premijer

Za svojih šest mandata Milan Bandić je dva puta boravio u istražnom zatvoru (Arhiva)

Politički program Milana Bandića, gradonačelnika Zagreba, on je sam sveo na jednu riječ – rad. Iliti delanje, kako sam to voli reći, “po purgerski”. Uvijek će se pohvaliti da je u pogonu 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, pa je i svoju stranku samoljubivo nazvao Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti.

Njegovi će politički protivnici, a takvih je nemali broj, kazati da mu se politički program, zapravo, sastoji od demagogije, korupcije, nepotizma te neracionalnog, čak i kriminalnog raspolaganja gradskim novcem. A tog novca nije malo. Zagrebački budžet težak je oko 1,2 milijardi eura, pa već zbog same činjenice da ima kontrolu nad tolikim javnim novcem neslužbeno slovi za drugog najmoćnijeg čovjeka u državi, odmah iza premijera.

U tom smislu ima smisla čudnovato skovana titula “gradonačelnik Hrvatske”, koju si je Bandić sam nadjenuo kada se 2009. godine kandidirao za predsjednika države i time isprovocirao svoj izlazak iz Socijademokratske partije. Devet godina kasnije ponovno ne skriva ambicije za najvišim državnim položajima i sve češće spominje da bi mogao biti predsjednik ili premijer. To se može tumačiti i kao propagandni manevar u trenutku kada mu gradonačelnička pozicija nije čvrsta kao ranije.

Sam stvara svoju biračku klasu

Bandić je nesumnjivo specifična pojava na političkoj sceni Hrvatske, a i šire. Već šesti mandat zaredom na čelu je Zagreba, mada iz mandata u mandat njegova moć i nedodirljivost blijede. Unatoč svemu, vještim političkim trgovanjem i pragmatičnim koaliranjima, on se i dalje uspijeva održati na čelu grada, a istodobno ojačati utjecaj u parlamentu.

Bandićeva je stranka 2016. godine ušla u Hrvatski sabor s jednim zastupnikom, no u međuvremenu je njegov Klub zastupnika narastao na čak njih 11 i postao treća politička snaga u parlamentu. Uspio je privući nekolicinu zastupnika nacionalnih manjina te nekoliko disidenata iz drugih stranaka. Time je izborio poziciju da postavlja ultimatume Vladi, nudeći zauzvrat podršku u Saboru.

Na taj način Bandić je isposlovao da Vlada osigura besplatne školske knjige svim osnovnoškolcima u Hrvatskoj – ono što on u Zagrebu čini već godinama. Građani će taj potez dočekati s odobravanjem i Bandiću podići rejting, koji je ozbiljno uzdrman nizom skandala, afera, istraga, optužnica i sudskih procesa s kojima je suočen. Takvim potezima Bandić se održava na vlasti u Zagrebu još od 2001. godine.

Josip Kregar, profesor sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji je 2009. godine izgubio gradonačelničku utrku s Bandićem, opisuje ga kao “populista prije populizma” te “majstora demagogije ulagivanja”.

“Pravi problem je neodgovorno upravljanje ogromnim sredstvima. Sredstva grada i Zagrebačkog holdinga [krovna kompanija koja okuplja 18 gradskih poduzeća], kojima on upravlja, čine petinu državnog proračuna. Na tim jaslama skupljaju se različiti ljudi u odnosu ovisnosti i lojalnosti, pa se nađe i za crkvu, ratne veterane, fontane, skulpture i pomoć drugim gradovima. Na toj podlozi razvija se sloj profitera”, tvrdi Kregar.

Populizam plus ‘interesne koalicije’

On smatra da je Bandić stvorio mrežu obožavatelja u općinama i gradovima širom Hrvatske, ali i regije, koji u njegovom populizmu vide i osobnu promociju.

“Taj soj razvija se na plodnim podlogama ortačkog i predatorskog kapitalizma, pa je Bandić jedinstven po tome kako stvara svoju biračku klasu. Istovremeno je premrežio institucije ljudima koje je zadužio i kojima je pomogao, pa tajne službe, policija i dio pravosuđa obiluju njegovim klijentima”, kaže Kregar.

Politički analitičar Davor Gjenero smatra, međutim, kako Bandiću za opstanak na vlasti nije dovoljan samo populizam, nego i stvaranje “interesne koalicije” poslovnih i drugih interesnih lobija.

“Pritom nije nužno da bude uspješan u upravljanju javnim dobrima, nego je važno da održava ‘pobjedničku koaliciju’ na okupu. Interesne skupine koje imaju golem politički utjecaj u takvim uvjetima brinu da njihov saveznik ne izgubi previše moći u biračkom tijelu, jer svako ‘preslagivanje karata’ za njih predstavlja golem rizik. Bandić u odnosu prema općoj javnosti nastupa kao populist, ali to mu ne bi garantiralo dugovječnost i uspješnost kakvu je uspostavio da nema ove interesne mreže te interesne koalicije, koja možda nije na prvi pogled vidljiva, ali na nju upozorava svaka i površna analiza”, ističe Gjenero.

Vijećnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Renato Petek iz stranke Naprijed Hrvatska oštar je kritičar gradonačelnika Bandića. Zbog otvaranja nekih osjetljivih tema, poput odvajanja otpada, dobivao je i ozbiljne prijetnje. On Bandića ne smatra uspješnim gradonačelnikom.

Od Sabora napravio „buvljak“

Neki kažu da je Bandić „kupovinom“ zastupnika iz drugih stranaka pretvorio Hrvatski sabor u „Hrelić“.

Hrelić je, inače, rubni dio Zagreba gdje se održava sajam polovne robe odnosno „buvljak“.

„U Zagrebu svako spominjanje Hrelića asocira na dvije stvari: na smetlište koje se tamo nalazi i na sajam, jeftino trgovište drangulijama. Time što postoji sumnja u povezanost njegovih postupaka s korupcijom, Bandić stvara dojam da u njegovu postupanju postoji rizik korupcije, a da mu ‘nitko ništa ne može’. Ta situacija doista postepeno pretvara političku arenu iz sajma u smetlište. No, više mi se čini da se u njegovim potezima radi o pokušaju povećavanja vlastite koalicijske cijene nego o smislenoj politici“, kaže politički analitičar Gjenero.

 

“Bandić je neuspješan gradonačelnik! Poslije 15 godina upravljanja Zagrebom, može se jasno očitati što su nečiji rezultati, a što su bili prioriteti, naročito ako znamo da je u tom periodu Bandić upravljao s oko 20 milijardi eura. Bandić kao političar primjer je vještog populista, osobe koja se često bavi samo formom, bez sadržaja. Prioriteti su mu ono što će većina građana lakše primijetiti – fontane, spomenici, parkovi, dok se neće sustavno baviti krucijalnim problemima grada”, kaže Petek.

‘Moja je biografija uspjeh’

Važan sastojak recepta Bandićeve političke dugovječnost jest njegova sveprisutnost. Ne prođe dan a da nekom izjavom ili potezom ne uzburka javnost. Neki će reći da savršeno razumije politiku i da je nenadmašan u izravnoj komunikaciji s ljudima, ali i iznimno vješt u neverbalnoj komunikaciji. Svih ovih godina često bi, u pratnji novinara koji su to uredno bilježili, gazio po kaljužama zagrebačkih predgrađa, rukujući se sa svima, u cik zore džogirao, pokazujući da nikad ne spava, pješice je hodočastio u svetište u Mariji Bistrici, noseći golemu svijeću s hrvatskom trobojnicom, noću se iznenada pojavljivao među radnicima koji čiste ulice ili krpaju gradske ceste, pio vodu s hidranta u naselju gdje je bila zagađena voda…

“On je prisvojio Zagreb i stvoren je dojam da se ništa ne događa bez njegove volje. Masama birača to odgovara. jer netko brine njihove brige, a još im daje obećanja koje je zgodno čuti, a baš se i ne moraju izvršiti. Taj mentalitet tradicionalne vlasti ‘našeg čovjeka’ je temelj sistema. I što se takve više kinji i prezire, oni to više vjeruju”, kaže Kregar.

Cinizam i egoizam Bandiću su jača strana.

“Imam memoriju Alberta Einsteina, energiju maratonca i igram na duge pruge. Moja je biografija uspjeh. Dok ja uzorem pola njive, moji protivnici još taru krmelje”, govorio je svojedobno o sebi. “Ja mogu i s Crkvom, i s braniteljima, i s ljevicom, i s desnicom, i s centrom – a s kim bih trebao, sa Suncem i Mjesecom?”, tako je jednom zgodom opisao svoj način političkog “delanja”.

Nedavno je u intervjuu riječkom Novom listu prvi puta sam o sebi rekao ono što o njemu drugi već odavno govore: “Ja skoro 19 godina ne radim ništa. Hodam, govorim, rukujem se, obećavam i ljudi mi vjeruju. Naravno da se šalim, ali ima tu malo istine.”

Posipanje pepelom i ‘gutanje sto žaba’

Za svojih šest mandata pretrpio je moždani udar, bio pod istragama i dvaput boravio u istražnom zatvoru, odakle je izašao kada je njegov odvjetnik uplatio jamčevinu od dva milijuna eura. Još za prvog mandata bio je uhvaćen kako vozi u pijanom stanju, a zatim je pokušao podmititi policajca.

Zagrepčanima je obećavao megaprojekte – metro, tunel kroz Medvednicu, kongresni centar, operu, novi gradski stadion… a potom bi ta neostvarena obećanja reciklirao na sljedećim izborima. Često je seksistički vrijeđao novinarke, a psovkama častio političke protivnike. Okupio je i veliku vojsku štovatelja, a dok je bio u pritvoru, pred zatvorskom su zgradom oni najodaniji bdjeli i jecajući molili za njegov izlazak na slobodu.

Kada odigra neki politički riskantan potez, poput nedavnog ugošćavanja gradonačelnika Jagodine Dragana Markovića Palme, što su mu silno zamjerili ratni veterani i koalicijski partneri iz desničarske stranke Neovisni za Hrvatsku (s kojima je ovih dana raskinuo pakt) Bandić izađe pred kamere, pospe se pepelom, kaže da će “progutati sto žaba” te sutradan plati gradskim novcem javnu ispriku otisnutu u dnevnim novinama. A onda istoga dana ucijeni Vladu podrškom izglasavanju proračuna.

No, ucjenjuju i njega. Pristao je, pod pritiskom koalicijskih partnera, učiniti ono što se 26 godina nitko nije usudio – promijeniti ime Trgu maršala Tita u Zagrebu. Ovih dana podiže prvi spomenik Franji Tuđmanu u glavnome gradu. Nedavno ga je u Moskvi odlikovao Vladimir Putin, a zagrebačko Sveučilište najavilo da će mu dodijeliti počasni doktorat.

Glavni ‘baja’ u svome selu

“Bandić je više puta dokazao, i kad su mnogi smatrali da je njegova politička karijera završila, da se može uspješno vratiti i pobjediti na izborima. Iskazao se kao vješt trgovac, koji zna kako preživjeti na političkoj sceni. Birači ga biraju i ponovno stvaraju na svakim izborima za Grad Zagreb. I moguće da je Grad Zagreb njegov maksimum, jer se nikada nije uspio nametnuti na nacionalnoj razini. Glavni je baja u našem ‘selu'”, kaže Renato Petek.

S druge strane, Bandić je već godinama u nizu afera. Njih znakovito oslikava ona koja je nazvana “Zlatni zahodi”, jer su dva montažna WC-a postavljena na jednom autobusnom stajalištu, umjesto najavljenih 13.500, koštala preko 200.000 eura. A taj je posao izvodila tvrtka Bandićevog kuma. U jesen 2014. godine Bandić je bio uhapšen i osumnjičen za nezakonitosti u Zagrebačkom holdingu, a sud je potvrdio većinu točaka optužnice zbog pogodovanja privatnim tvrtkama i pojedincima. Za tu aferu, nazvanu “Agram” u kojoj je, prema optužnici, grad bio oštećen za 3,4 miliona eura, nedavno je počelo suđenje Bandiću i nekim njegovim suradnicima.

“Postoji izvjesna sličnost između mitskih kraljeva i Bandića. Kraljevi su vladali usprkos svih grešaka i gubitka ratova, a ostajali su monarsi, iako su gazili svoje riječi i prezirali svoje podanika. I Bandić ima svoj dvor i dvorjanke, vazale i sluge. Voli površne ceremonije, koje ga slave, ima svoje dvorske lude i zastrašene savjetnike. I u jednom i u drugom slučaju uspjeh u vladanju nije u kvaliteti vladara, već u inerciji sistema. Bandić je za prosječnog čovjeka projekcija osobe s kojom se može poistovjetiti. Jer, ako je on kao prosječan, a lukav, loš i problematičan đak uspio, onda to može svatko ukoliko ga obožava i u njega vjeruje”, zaključuje Josip Kregar.

Izvor: Al Jazeera