Grčki potomci izbjeglica prihvatili Sirijce
Dok hiljade izbjeglica ne mogu da napuste Grčku, jedno malo selo prihvata pridošlice. Za 200 Sirijaca ukazana je dobrodošlica u selu Konitsa.
Veliki broj mještana potomci su izbjeglih Grka koji su prije više od 100 godina morali da napuste Tursku.
Lokalni aktivisti ubijedili su vlasti da bivše sirotište pretvore u smještaj za Sirijce.
Topao obrok i krov nad glavom ne mogu da se porede sa uslovima života u šatorskom naselju.
‘Svjetlo u tami’
U Konitsi su smještene uglavnom porodice. Nijedno dijete nije starije od 10 godina.
Essra je počela da uči grčki i naučila mnogo toga. Njen otac izgleda kao čovjek koji je svoju kćerku najzad sklonio na sigurno.
“Ovo je svjetlo u tami, svjetlo za koje se nadam da će zasvijetliti i u Evropi. Solidarnost nema alternativu. To je jedini način na koji bismo se, kao ljudi, trebali ponašati. Ne postoji druga opcija”, kaže Katarina Mitopolu, koja radi u izbjegličkom centru.
Konitsa je ponosna na sebe. U selu se niko ne plaši da će izbjeglice ugroziti njihovu kulturu, ili možda sigurnost.
Adonis radi u lokalnoj taverni. Njegov djed morao je da pobjegne sa područja Male Azije – prostora današnje Turske.
Morali su da pređu Egejsko more, bili su izbjeglice u sopstvenoj zemlji i na kraju – skrasili se u Konitsi.
Slična prošlost
Više od polovine ljudi u ovom selu, od 3.000 stanovnika, dijeli sličnu prošlost.
“Mnogi od njih utopili su se u moru. Mnogi su na putu ovamo izgubili živote. Mnogi su izgubili kontakt sa članovima porodica. Nešto kao danas Sirijci”, priča Adonis Hadjiefremidis.
U popodnevnim satima, izbeglice i njihova djeca šetaju ulicama.
Od lokalnih trgovaca djeca dobivaju slatkiše. Poneko ih ćutke pozdravi i niko ih ne uznemirava.
“Sakupljamo osnovne namirnice i dijelimo ih izbjeglicama. Neki izbjeglice časte kafom ili čine neke druge jednostavne stvari. Lokalno stanovništvo dočekalo ih je prijateljski”, kaže načelnik Konitse Andreas Papaspirou.
S obzirom na odsustvo dobrodošlice u ostalim dijelovima Evropske unije, možda je obeshrabrujuće reći da samo oni koji su prošli sličnu, izbjegličku sudbinu, mogu da saosjećaju sa ovim ljudima.
I dok čekaju da evropski političari odluče o njihovoj sudbini, njihov izbjeglički život teško da može biti bolji.
Izvor: Al Jazeera