Grčki potomci izbjeglica prihvatili Sirijce

Dok hiljade izbjeglica ne mogu da napuste Grčku, jedno malo selo prihvata pridošlice. Za 200 Sirijaca ukazana je dobrodošlica u selu Konitsa.

Veliki broj mještana potomci su izbjeglih Grka koji su prije više od 100 godina morali da napuste Tursku.

Lokalni aktivisti ubijedili su vlasti da bivše sirotište pretvore u smještaj za Sirijce.

Topao obrok i krov nad glavom ne mogu da se porede sa uslovima života u šatorskom naselju.

‘Svjetlo u tami’

U Konitsi su smještene uglavnom porodice. Nijedno dijete nije starije od 10 godina.

Essra je počela da uči grčki i naučila mnogo toga. Njen otac izgleda kao čovjek koji je svoju kćerku najzad sklonio na sigurno.

“Ovo je svjetlo u tami, svjetlo za koje se nadam da će zasvijetliti i u Evropi. Solidarnost nema alternativu. To je jedini način na koji bismo se, kao ljudi, trebali ponašati. Ne postoji druga opcija”, kaže Katarina Mitopolu, koja radi u izbjegličkom centru.

Konitsa je ponosna na sebe. U selu se niko ne plaši da će izbjeglice ugroziti njihovu kulturu, ili možda sigurnost.

Adonis radi u lokalnoj taverni. Njegov djed  morao je da pobjegne sa područja Male Azije – prostora današnje Turske.

Morali su da pređu Egejsko more, bili su izbjeglice u sopstvenoj zemlji i na kraju – skrasili se u Konitsi.

Slična prošlost

Više od polovine ljudi u ovom selu, od 3.000 stanovnika, dijeli sličnu prošlost.

“Mnogi od njih utopili su se u moru. Mnogi su na putu ovamo izgubili živote. Mnogi su izgubili kontakt sa članovima porodica. Nešto kao danas Sirijci”, priča Adonis Hadjiefremidis.

U popodnevnim satima, izbeglice i njihova djeca šetaju ulicama.

Od lokalnih trgovaca djeca dobivaju slatkiše. Poneko ih ćutke pozdravi i niko ih ne uznemirava.

“Sakupljamo osnovne namirnice i dijelimo ih izbjeglicama. Neki izbjeglice časte kafom ili čine neke druge jednostavne stvari. Lokalno stanovništvo dočekalo ih je prijateljski”, kaže načelnik Konitse Andreas Papaspirou.

S obzirom na odsustvo dobrodošlice u ostalim dijelovima Evropske unije, možda je obeshrabrujuće reći da samo oni koji su prošli sličnu, izbjegličku sudbinu, mogu da saosjećaju sa ovim ljudima.

I dok čekaju da evropski političari odluče o njihovoj sudbini, njihov izbjeglički život teško da može biti bolji.

Izvor: Al Jazeera