Greste: Kao da sam 400 dana bio u kutiji

Dan nakon izlaska iz zatvora Peter Greste, Al Jazeerin novinar koji je 400 dana bio zatvoren u Kairu, dao je i svoj prvi intervju.

Za Al Jazeeru je govorio o napuštanju zatvorske ćelije, o uslovima u kojima je boravio u zatvoru, ali svojoj brizi za dvojicu kolega koji su ostali iza njega.

– Ne mogu opisati kako se osjećam sada kada sam na slobodi. Zaista to nisam očekivao. Očekivali smo period od nekoliko mjeseci u zatvoru do novog suđenja, a činjenica da su me oslobodili uz prethodnu najavu od samo nekoliko minuta, nevjerovatna je. Međutim, i dalje mi je teško zbog svojih kolega koji su još tamo. A tamo su Mohamed Fahmy i Baher Mohamed i još sedam osoba koje su osuđene, kao i još četiri osobe koje nisu imale ništa s ovim slučajem a služe zatvorske kazne. Prema tome, osim olakšanja, i dalje osjećam zabrinutost, jer ako je ispravno da ja budem oslobođen, onda to treba važiti za sve njih. I oni koji su osuđeni u odsustvu također trebaju biti oslobođeni optužbi.

  • Kako je protekao dan kada si saznao da će te osloboditi? Šta je bilo posljednje što si rekao svojim kolegama? Dok je dan prolazio, kakve si emocije doživljavao, je li to bilo nešto što si očekivao?

– Ne, uopće to nisam očekivao. To jutro sam mnogo razmišljao o kampanji koja je pred nama. Mislio sam kako ćemo duže vrijeme provesti u zatvoru. Otišao sam na trčanje, a zatvorski čuvar me zovnuo i rekao: “Vrijeme je da spakuješ svoje stvari”. Rekao sam: “Kako to mislite? Gdje idem? U drugi zatvor?”, a on je odgovorio: “Ne! Dolaze ljudi iz ambasade. Bit će ovdje za sat vremena. Spakuj se i idi”.

Lažno optuženi

Al Jazerin novinar Peter Greste u zatvoru u Kairu proveo je 400 dana. Oslobođen je bez ikakvih uvjeta.

Greste je uhapšen 29. decembra zajedno s još dvojicom Al Jazeerinih novinara. Baheru Mohamedu i Mohamedu Fahmyju danas je 401 dan u kairskom zatvoru.

Mreža Al Jazeera pozdravlja odluku Egipta, ali zahtijeva puštanje i drugih kolega.

Trojica novinara lažno su optužena za pružanje podrške Muslimanskoj braći, koju su egipatske vlasti zabranile i proglasile terorističkom organizacijom.

Kasacioni sud u Egiptu poništio je osuđujuće presude novinarima i naložio novo suđenje.

Još sedam Al Jazeerinih novinara osuđeno je je u odsustvu i te presude nisu poništene.

Ne mogu vam opisati sve te emocije koje su me preplavile. Na trenutak sam osjetio olakšanje i uzbuđenje, ali i veliki stres zbog pomisli da ću se morati pozdraviti sa svojim prijateljima i kolegama, ljudima koji su mi postali kao porodica u tom zatvoru. Znate, provedete 400 dana zajedno u malom prostoru i veoma ih dobro upoznate. Dakle, bio je to veoma težak trenutak kada sam izlazio iz zatvora, opraštao se od svih tih ljudi, ne znajući koliko će oni morati prolaziti kroz sve to.

Kada smo stigli na aerodrom, zapitao sam se hoće li se zaista sve to okončati, jer smo dobijali mnogo lažnih upozorenja i obavještenja, kada smo pomišljali kako je sloboda na dohvat ruke. Zaista mi je bilo teško povjerovati da je došao taj čas, dok nisam ušao u avion i sjeo pored svog brata Mikea. Tada smo uvidjeli da je svemu došao kraj, barem za mene.

  • Kakav je osjećaj živjeti u tako skučenom prostoru i izuzetno teškim uvjetima s vašim kolegama i prijateljima i kako si to podnosio iz dana u dan?

– Kada s nekim provedete 400 dana u zatvorenom prostoru, kao u kutiji, postanete veoma prisni. Tokom tog perioda, osim (sa Baherom i Fahmyjem), zbližio sam se i s drugim zatvorenicima. Postali su mi kao porodica. Oni su moja braća. Fahmy je veliki  profesionalac, predan novinar i veoma strastvena osoba. (Baher) je jedan od najnevjerovatnijih porodičnih ljudi. Ako je iko patio za svojom porodicom, onda je to on. Ima suprugu i troje djece. Jedno dijete je rođeno dok je on bio u zatvoru. Njemu je bilo izuzetno teško, kao nekome ko je toliko posvećen svojoj porodici. Znajući da mora biti tamo, iako je nevin i da je riječ o ogromnoj greški… A mogao ih je vidjeti prilikom rijetkih porodičnih posjeta. Osim toga, svjestan je da će još dugo morati ostati iza rešetaka. Mislim da je bio uzbuđen što mene puštaju na slobodu, ali i zabrinut jer nismo znali šta će se dalje događati.

U zatvoru je ključno da svaki dan ostanete u dobrom fizičkom, mentalnom i duševnom stanju. Ja sam se neprestano trudio to postići. Želeći ostati u formi, vježbao sam i trčao u veoma ograničenom prostoru. Kako bih očuvao “mentalnu formu” mnogo sam učio. Također, meditirao sam kako bih sačuvao duševni mir. Sve je to bio način discipliniranja samog sebe i preživljavanja iz dana u dan. Da kucnem u drvo, izašao sam prilično neoštećen.

  • Sada kada si izašao i vidiš kolike su razmjere kampanje koja je dotakla sve dijelove svijeta, od Baracka Obame do škola u najudaljenijim područjima, kako se osjećaš?

– Preplavio me osjećaj velike euforije, optimizma. Vidio sam neke naslove u novinama i na televizijama širom svijeta. Ono što je sasvim jasno jeste da je načinjen ogroman korak naprijed. Mislim da je ovo veliki korak i za Egipat. Svi uviđaju da je ovo važan trenutak. Samo se nadam da će Egipat nastaviti istim putem kada je riječ i o ostalima. Nadam se da će osloboditi ne samo Bahera i Fahmyja, nego i ostalu četvoricu zatvorenika. Gledano šire, toliko je diplomata, političara, vodećih političara… stotine hiljada običnih ljudi iz cijelog svijeta podržale su našu kampanju, a naročito novinari, medijska zajednica… Mi smo inače prilično “nejedinstveni”, volimo se takmičiti međusobno, nismo potpuno spremni na saradnju… A ovaj je događaj zbližio ljude u mjeri koju nikad ne bih očekivao. Oduševljen sam. Mnogi su mi pričali o tome dok sam bio u zatvoru. Bili smo svjesni kampanje, ali mislim da još ne razumijem u potpunosti koliko je sve to nevjerovatno. Morat ću se pozabaviti time narednih sedmica i mjeseci.

  • I za kraj ću te pitati – čemu se najviše raduješ?

– Bože… Posmatrat ću nekoliko zalazaka sunca, dugo ih nisam vidio, gledat ću zvijezde, osjetiti pijesak među prstima, takve male stvari… Ovo je kao ponovno rođenje. Shvatite da su ti mali, predivni trenuci u životu najdragocjeniji, kao i vrijeme provedeno s porodicom, naravno. To je ono što je bitno, a ne velike stvari.

Izvor: Al Jazeera