Grobnice u oglasima i do 10.000 eura

Budući da slobodnih grobova za kupovinu više nema, grobnice u oglasima koje prodaju građani dosežu cijenu i do 10.000 eura. Kada se tome pridodaju lijes, oprema, smrtovnice, svećenik – ispraćaj na drugi svijet doseže vrtoglave cifre.

No, pogrebnici u Hrvatskoj tvrde, to je i dalje dvostruko jeftinije nego u, naprimjer, Njemačkoj ili čak Sjedinjenim Državama.

U Hrvatskoj se godišnje održi blizu 50.000 sprovoda. Njihova organizacija nekima je posao.

Mirko Sapanjoš iz Samobora oduvijek je znao da će biti baš pogrebnik,  jer je to porodični biznis.

„Ah, netko mora i to“, kaže Sapanjoš. Njegov otac time se bavi već 25 godina.

„Ovo je naš izložbeni prostor u kojem vama, ne vama, nego obitelji možemo ponuditi jedan standardni dio opreme – sarkofazi, polusarkofag – po želji obitelji možemo ponuditi i američke lijesove. Oni idu malo manje zbog cijene, ali ljudi i to traže”, kaže pogrebnik Damir Sapanjoš.

U posljednje vrijeme traže sve više toga. Pogrebnici su danas organizatori sprovoda. Od prijevoza, muzike, do snimatelja i svećenika – sve ulazi u cijenu.

Nekada je bilo dovoljno kupiti lijes i naručiti smrtovnice, danas se biraju jastuci, prekrivači, pokrovi.

„Evo ovdje smo stavili jednu skuplju garnituricu, ali obitelji mogu birati i između dvije niže cijene – isto dostojno za ispraćaj. Jedna garnitura se sastoji od vanjskog dijela, jastuka i jednog pokrova koji se stavi na pokojnika.”

Komunalna preduzeća

A posao pogrebnika, priča nam Sapanjoš, nije jednostavan. Neki dijelovi posla zahtijevaju značajnu profesionalnu distancu.

„Pokojnik ili pokojnica je za mene recimo jedna lutka koju ja moram lijepo urediti i pripremiti ju za sljedeći korak, za pogled obitelji. Nakon moga posla oni moraju biti zadovoljni.“

Trudi se i njegov mlađi sin Moran. Iako mu je tek 21, zna kako treba s ožalošćenim porodicama.

„Moraš se znati prilagoditi ljudima. Naravno, oni imaju svoje želje, pod stresom su velikim i treba sve to mirno obaviti, najbolje kako se može”, kaže.

Moglo bi se poslovati i zarađivati i bolje, tvrde, da im posao ne oduzimaju komunalna preduzeća. Zato traže izmjenu zakona.

„Više ne bih i ne mogu raditi pogrebnički dio posla – znači do groblja. Prodaju uređenje pokojnika, prijevoz umrlih osoba, što je sasvim uredu jer mi bismo sada osim pristupa samoj djelatnosti dolazimo do jednog visokog nivoa profesionalizma i diže se pijetet prema tom našem pokojniku”, mišljenja je Damir Sapanjoš.

A posao je to koji za radno vrijeme ne pita – 24 sata dnevno, 365 dana u godini. Posao, kojeg će uvijek biti.

Izvor: Al Jazeera