Gruzijski san ili iluzija

Piše: Janusz Bugajski

Iznenađujuća izborna pobjeda političke opozicije u Gruziji otvorila je nepredvidivu eru u Južnom Kavkazu, što će Rusija nastojati iskoristiti.

Koalicija Gruzijski san, koju finansira milijarder i mandatar za sastav nove Vlade Bidzina Ivanišvili, suočava se sa nekoliko velikih testova za očuvanje suvereniteta Gruzije i ponovno uspostavljanje teritorijalnog integriteta zemlje.

Na unutrašnjem planu od Ivanišvilijeve administracije će se očekivati ​​da ispuni svoja predizborna obećanja, naročito ona koja se odnose na ekonomiju i to ostvarivanjem rasta i otvaranjem novih radnih mjesta. Ljudi mogu naivno misliti da će se s obzirom na to da je premijer bogat onda svako moći obogatiti.

Upravljanje nacionalnom ekonomijom nije isto kao i vođenje preduzeća, pogotovo ne ako se želi održati transparentnost kao i zvaničnici neuprljani korupcijom – značajno dostignuće prethodne gruzijske administracije pod vodstvom Ujedinjenog nacionalnog pokreta (UNM). U međuvremenu, kako se politika bude provodila tako će sposobnost i jedinstvo pokreta Gruzijski san biti krajnje testirani.

Ravnoteža među konkurentima

Poslije uspješno položenog testa u provođenju demokratskih izbora, nakon što su međunarodni posmatrači proglasili glasanje kredibilnim i mirnim, Gruzija mora postići ravnotežu između dva konkurentna politička igrača.

Mihail Sakašvili će sada biti glas gruzijske opozicije, dok obavlja funkciju predsjednika u svom posljednjem mandatu. On će, također, zadržati značajne ustavne ovlasti, kao što su imenovanje ministara i, u slučaju krize, čak i raspuštanje Parlamenta i objavljivanje održavanja novih izbora.

Ako novi Parlament želi smijeniti predsjednika prije nego što mu mandat istekne u oktobru 2013, onda će biti optužen za poništavanje demokratskog napretka. Ako ekonomija bude slabila, onda će se Gruzijski san suočiti sa reakcijom naroda od čega bi UNM i aktuelni predsjednik, također, mogli imati koristi.

Paradoksalno, izborni rezultat otklanja Sakašvilijevu dilemu u vezi s tim da li da se kandidira za položaj premijera sljedeće godine kada mu istekne mandat i riskira međunarodnu osudu zbog pokušaja držanja vlasti. Umjesto toga, može odstupiti dostojanstveno, biti pohvaljen za svoju političku zrelost i nekada u budućnosti se vratiti kompetitivnoj politici.

Intrigantno pitanje koje visi nad regijom jeste to kako će se odnosi Tbilisija sa Moskvom i Zapadom razvijati. Da li će politika nove Vlade koristiti gruzijskoj nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnoj reintegraciji ili će vlasti učiniti dalekosežne ustupke Rusiji?

Optimalni cilj Kremlja je neutralizirati Gruziju, eliminirati američki utjecaj te cijeli Južni Kavkaz postaviti čvršće pod ruski kišobran.

Kremlj želi legitimaciju ruskih vojnih baza na okupiranim teritorijama Abhaziji i Južnoj Osetiji, tako da će pritisnuti premijera Ivanišvilija da pristane na to. S obzirom na to da premijerovi savjetnici sebe opisuju kao “pragmatičare”, pitanje je da li to znači spremnost da se pregovara za nešto manje od reintegracije.

Glavno pitanje je da li će se Gruzija sada okrenuti Rusiji i okončati svoju težnju za priključivanje NATO-u, iako većina Gruzijaca želi pripadati Alijansi. Da li će Tbilisi odustati od energetske saradnje sa Zapadom dok povećava svoju ovisnost o ruskim zalihama? Gruzijci su glasali pod uslovom da će novi premijer poboljšati ekonomske uslove i kreirati nova radna mjesta, a ne da će pretvoriti Gruziju u neutralnu državu dužnu Rusiji.

Stav predsjednika Vladimira Putina će, također, pomoći u utvrđivanju dostignuća gruzijske administracije. Moskva nije euforična u vezi s nesmetanim prenosom vlasti u Tbilisiju, jer svaka uspješna demokratija na njenom pragu predstavlja prijetnju ruskom autoritarnom političkom modelu.

Ciljevi Rusije

Kremlj ima minimalne i maksimalne ciljeve prema Gruziji. U najmanju ruku, on nastoji imati Vladu u Tbilisiju koja će odustati od težnje članstvu u NATO-u, umanjiti ​​cilj vraćanja okupiranih teritorija, eliminirati svoj program prema republikama ruskog Sjevernog Kavkaza i koja neće biti otvoreno kritična prema politici Moskve u susjedstvu.

Iako Ivanišvili racionalno tvrdi da želi dobre odnose i sa Rusijom i sa SAD-om, ostaje da se vidi kako će on reagirati ukoliko Moskva bude tražila jasniji izbor u gruzijskim savezima. Da li će nastaviti svoje napore za integraciju sa Zapadom ako to bude išlo na račun normalizacije odnosa sa Rusijom? Premijer neće uvjeriti Kremlj u to da članstvo Gruzije u NATO-u ne predstavlja prijetnju Rusiji, kao što to nisu uspjele učiniti ni druge susjedne prijestolnice niti Alijansa kao cjelina. Moskva treba NATO kao protivnika i nikakvo praznoslovlje neće promijeniti taj zvanični stav.

Optimalni cilj Kremlja je neutralizirati Gruziju, eliminirati američki utjecaj te cijeli Južni Kavkaz postaviti čvršće pod ruski kišobran. Gruzija će biti namamljena da se vrati u Zajednicu nezavisnih država (CIS). Čak može biti podstaknuta da se uključi u planiranu Euroazijsku uniju (EAU) i Organizaciju sporazuma o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), jer Moskva u Euroaziji želi izgraditi veliki stup moći kako bi inkorporirala bivše sovjetske oblasti.

Nova Vlada u Tbilisiju treba biti oprezna u slučaju da bilo kakva erozija gruzijske nezavisnosti bude vodila do velike političke i javne reakcije. Uostalom, jedno od najjačih načela prethodne administracije i Sakašvilijevog predsjedništva bilo je očuvanje nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta.

Ako novi premijer potvrdi gruzijsku nezavisnost i integritet, te okrene zemlju prema zapadnim institucijama, njegova će popularnost porasti. Najava da će njegova prva posjeta inostranstvu biti posjeta Washingtonu nakon američkih predsjedničkih izbora je dobra početna tačka. Međutim, ako bude podlegao ruskim pritiscima i ambicijama, onda bi to moglo dovesti do novog kruga političkog sukoba, javnih nemira, pa čak i prijevremenih izbora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera