Guantanamo zauvijek

Piše: Andy Worthington

Šta je potrebno za izlazak iz Guantanama? Gotov polovina preostalih zatvorenika – 75 od preostalih 154 muškarca – navedena je da povjeruje da će uskoro ići kući kada im je u januaru 2010. visokoprofilirana unutrašnja agencija Odbor za reviziju Guantanama, koju je imenovao predsjednik Barack Obama nedugo nakon što je godinu ranije postao predsjednik, odobrila oslobađanje.

Međutim, oni su i dalje u pritvoru – jednim dijelom zato što je, donedavno, Kongres postavljao prepreke njihovom oslobađanju koje predsjednik Obama nije želio prevazići, iako je imao ovlasti učiniti to, a dijelom i zato što je većina njih (ukupno 55 muškaraca) Jemenci, a Obamina administracija je zabrinuta zbog sigurnosne situacije u Jemenu.

Nakon što se u Jemenu izrodio plan koji je uključivao bombu skrivenu u donjem rublju, a koja nije eksplodirala u avionu za SAD na Božić 2009. godine, predsjednik Obama je uveo zabranu oslobađanja Jemenaca, iako to predstavlja politiku okrivljavanja na osnovu istog porijekla, a ne na osnovu dokaza.

U maju 2013, u važnom obraćanju povodom pitanja nacionalne sigurnosti, predsjednik Obama je konačno ukinuo zabranu i obećao da će nastaviti sa oslobađanjem zatvorenika iz Guantanama. Na to su ga potaknule domaće i međunarodne kritike, a nakon štrajka glađu u zatvoru koji su pokrenuli zatvorenici da bi podigli svijest o svom problemu.

U periodu od dvije godine i osam mjeseci prije tog predsjednikovog obećanja samo je pet muškaraca oslobođeno iz Guantanama. Nakon obraćanja, oslobođeno je dvanaest muškaraca, što jeste napredak, ali među njima nema Jemenaca.

Jemenska ‘prijetnja’

Kao i 55 Jemenaca koji su još u pritvoru, iako im je radna grupa za reviziju odobrila puštanje na slobodu, još jedan Jemenac je oslobođen krivice u januaru, što je bio rezultat vijećanja Odbora za periodičnu reviziju (PBR). Ovi odbori su trebali biti uspostavljeni nakon što je predsjednik Obama izdao izvršnu naredbu u martu 2011, odobrivši pritvor bez optužbi ili suđenja za 48 zatvorenika koje je radna grupa za reviziju ocijenila isuviše opasnim da bi ih se pustilo na slobodu, ali kojima nije moglo biti suđeno jer nije bilo dovoljno dokaza protiv njih.

To je bio problematičan zaključak, jer dokazi koji se ne mogu koristiti na sudu ne zaslužuju da budu posmatrani kao dokazi. Međutim, predsjednik Obama je, obećavši periodične revizije slučajeva ovih muškaraca da bi se odredilo trebaju li se oni i dalje posmatrati kao prijetnja, samo tražio načine da umiri protivnike pritvora neodređenog trajanja bez optužbi ili suđenja.

Do vremena kada je proces periodične revizije konačno uspostavljen 2013, proširen je da uključi 25 od 36 muškaraca koje je radna grupa za reviziju preporučila za tužbu. Oni čije slučajeve razmatraju odbori za periodičnu reviziju mogu, u dužem obraćanju putem videolinka, iznijeti svoj slučaj članovima Odbora, koji se sastaju u jednoj prostoriji u Virginiji i koje čine predstavnici državnih ministarstava, Ministarstva odbrane, pravde i domovinske sigurnosti, kao i Ureda direktora obavještajne nacionalne službe i Ureda združenog štaba američkih oružanih snaga.

Jemenac kojeg je prvi Odbor za periodičnu reviziju oslobodio optužbi je Mahmoud al-Mujahid, koji je svjedočio putem videolinka u šestosatnoj sesiji. Međutim, nema mnogo razloga za slavlje, jer sve što se dogodilo je da se pridružio listi od 75 drugih muškaraca kojima je odobreno puštanje na slobodu, ali još su u pritvoru.

Navodi protiv Al-Rahabija zasnovani su na svjedočenjima muškaraca koji su mučeni; bilo je najmanje šest pojedinaca, uključujući i Mouhammeda al-Qahtanija, za kojeg je pokrenut poseban program mučenja u Guantanamu 2002. godine, i veći broj drugih muškaraca koje CIA drži na nepoznatim lokacijama. 

U teoriji je on, međutim, korak bliže oslobađanju, za razliku od drugog muškarca, Abdul-Malika al-Rahabija, koji je izlagao svoj slučaj pred Odborom za reviziju 28. januara. Al-Rahabi je iznio dobre razloge za svoje oslobađanje. Opisao je koliko mu je važna njegova 13-godišnja kćerka Ayesha, te da se nada da će raditi i ponovo izgraditi život nakon oslobađanja, ali 5. marta odbor za reviziju je odlučio da, tokom 12 godina koliko je prošlo otkako je stigao u Guantanamo, njegov pritvor bez optužbe ili suđenja “ostaje neophodan da bi se zaštitili od kontinuirane značajne prijetnje po sigurnost Sjedinjenih Američkih Država”.

Dokazi o mučenju

Razlozi koji su dati uključivali su i centralnu tvrdnju da je Al-Rahabi, kojeg su američke vlasti uhapsile kada je iz Afganistana ulazio u Pakistan u decembru 2001, bio tjelohranitelj Osame bin Ladena, dio grupe poznate kao “Prljavih 30” zbog njihove navodne uloge tjelohranitelja vođe Al-Kaide.

Međutim, uvijek je bilo ozbiljnih problema povezanih sa tim tvrdnjama. Navodi protiv Al-Rahabija zasnovani su na svjedočenjima muškaraca koji su mučeni; bilo je najmanje šest pojedinaca, uključujući i Mouhammeda al-Qahtanija, za kojeg je pokrenut poseban program mučenja u Guantanamu 2002. godine, i veći broj drugih muškaraca koje CIA drži na nepoznatim lokacijama. Još jedan navodni svjedok Yasim Basardah bio je poznat kao jedan od najzloglasnijih lažova u Guantanamu.

Nakon revizije Al-Rahabijevog slučaja, 20. marta sastao se treći Odbor za reviziju, zbog još jednog Jemenca Alija Ahmada al-Razihija. Tridesettrogodišnji Al-Razihi rekao je Odboru da “se želi vratiti u rodni grad u Jemenu zbog ugovorenog braka i da pomogne ocu u uzgoju voća i povrća”.

Međutim, iako je u vojnom rezimeu dokaza, koji nije označen kao povjerljiv, istaknuto da je “za vrijeme pritvora [on] izražavao neekstremističke aspiracije za svoj život nakon premještaja”, također se spominje da službenicima “nedostaje dovoljno informacija da procijene jesu li njegove namjere koje je naveo iskrene”.

Nadalje, rečeno je da je 1999. godine “putovao iz Jemena u Afganistan, gdje se gotovo sigurno pridružio i bio na obuci sa al-Kaidom”, a “potom je gotovo sigurno pružao logističku podršku u Al-Kaidinim sigurnim kućama”. Upotreba fraze “gotovo sigurno”, naravno, ne daje nikakvu potvrdu da su tvrdnje tačne.

Čitava ta priča poziva na djelovanje Obaminu administraciju da oslobodi sve zatvorenike kojima je oslobađanje odobreno, te da ubrza proces periodične revizije slučajeva.

Štaviše, iako vlasti tvrde da je i on, kao i Abdul-Malik al-Rabahi, bio jedan od “Prljavih 30” i “možda” Bin Ladenov tjelohranitelj, u rezimeu se navodi da ta informacija vodi porijeklo iz “iskaza zatvorenika sumnjivog kredibiliteta” i dodaje da je “za vrijeme boravka u zatvoru u luci Guantanamo” Al-Razihi “poricao povezanost sa al-Kaidom ili bilo kojom drugom ekstremističkom grupom”.

U rezimeu se navodi da su “FBI-jeva i druga ispitivanja zatvorenika u Guantanamu utvrdila da je [Al-Razihi] bio Bin Ladenov tjelohranitelj, iako je jedan od njih kasnije opovrgnuo taj navod”. U Al-Razihijevom povjerljivom vojnom spisu, koji je WikiLeaks objavio 2011, stoji da je zatvorenik koji je opovrgnuo svoje izjave mučeni Mouhammed al-Qahtani. Još jedan navodni svjedok, koji nije povukao izjavu, i koji je “na osnovu slike identificirao zatvorenika kao Bin Ladenovog tjelohranitelja u tri navrata”, bio je Yasim Basardah, zloglasni lažov.

Odluka revizije Al-Razihijevog slučaja se ne očekuje uskoro, ali nad njom se nadvija odluka donesena u slučaju Abdul-Malika al-Rahabija, koja je predstavljena kao objektivna odluka zbog tvrdnje da on predstavlja “značajnu prijetnju i dalje” SAD-u. To je, zapravo, odluka zasnovana na iznimno upitnom materijalu koji je zamaskiran kao dokaz, upotrijebljenom da se opravda produženi boravak u zatvoru čovjeka protiv kojeg nikada nije podignuta optužnica, kojem nije suđeno, niti ga se držalo u pritvoru kao ratnog zarobljenika po propisima Ženevske konvencije, a koji je u pritvoru već 12 godina.

Čitava ta priča poziva na djelovanje Obaminu administraciju da oslobodi sve zatvorenike kojima je oslobađanje odobreno, te da ubrza proces periodične revizije slučajeva. Također, potrebno je da se razmotri koliko dugo je prihvatljiv neprekidni zatvor muškaraca zarobljenih u toku rata prije 12 godina, posebno imajući u vidu očekivano povlačenje američkih trupa iz Afganistana krajem godine, što će uništiti svako obrazloženje pritvora za sve zatvorenike osim za optužene za terorizam ili za ozbiljno kršenje ljudskih prava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera