Hag, prošlost i istine
Naše glave od Dejtona do danas uglavnom su okrenute unazad. Svi akteri političkog života, ali i javnih rasprava u Bosni i Hercegovini žive u nadi da će u ono što misle i tvrde uvjeriti sve druge. Pri tome, ako činjenice govore protiv njihovog stava, to gore po činjenice, tvrde zaslijepljeni.
Hag nije samo toponim koji pominjemo u kontekstu procesa za ratne zločine, nego, svako malo, determinanta političkih, moralnih, tradicijskih i svih drugih sporenja u ovoj zemlji.
Procesi koji se odvijaju pred Međunarodnim krivičnim sudom za ratne zločine, proces koji se odvijao pred Međunarodnim sudom pravde kao da u određenim intervalima kroje ritam političkih kriza. Posljednji slučaj je žalbeni postupak u procesu Prlić i drugi koji su nepravomoćno osuđeni na preko 100 godina zatvora za ratni zločin počinjen početkom 90-tih godina u BiH.
Javnost u Hrvatskoj, političkim spinovima, dovedena je do histeričnog straha od mogućnosti da Žalbeno vijeće prihvati kvalifikaciju udruženog zločinačkog poduhvata koji su, pored nepravomoćno osuđenih, činili prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te Gojko Šušak, Janko Bobetko i drugi.
Dio straha se prelio u BiH
Naravno da se dio toga straha prelio i preko granice s Bosnom i Hercegovinom, na prostore gdje HDZ, a danas stranke okupljene oko HNS-a vladaju već godinama. Ako Žalbeno vijeće ne preinači presudu, to će, tvrde, promijeniti karakter rata u BiH.
Rat na prostoru BiH nije bio primarno etničkog karaktera, mada je imao i takve odlike. Pravomoćne presude u slučajevima protiv Tihomira Blaškića, Darija Kordića, Zlatka Aleksovskog i drugih kojima je suđeno u Hagu nedvojbeno ukazuju da je zbog učešća Hrvatske u rat taj sukob bio međunarodnog karaktera.
„Žalbeno vijeće je zaključilo da je “Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om” i da je “rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a i da je postojao meñunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine”, stoji u sažetku pravomoćne presude Dariju Kordiću.
Kao ni brojni dokazi utvrđeni van razumne sumnje u učešću regularnih jedinica ili dijelova jedinica Vojske Jugoslavije u ratu u Bosni i Hercegovini, ni presuda Prliću i drugima, ma kakva bila, neće predstavljati osnov za bilo kakve dalje pravne radnje u međunarodnim odnosima. Ideje o pokretanju procesa pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu protiv Hrvatske, nadam se, ostat će samo ideje. Avanture u tom pravcu izazvale bi novu krizu, žrtve izložile novoj frustraciji, a nacionalne tenzije podigle ponovo na nivo koji donosi incidente.
Činjenice koje se potežu u dijelu hrvatske javnosti kako je Hrvatska pomagala Bošnjacima u ratu prihvatajući izbjeglice, da su pripadnici Armije RBiH počinili zločine nad Hrvatima, a da za to nisu kažnjeni, jesu činjenice, ali one nemaju snagu kojom bi potirale druge utvrđene činjenice. Niti će Bošnjaci uspjeti uvjeriti Hrvate da je Hrvatska bila aktivni učesnik rata u BiH, niti će Hrvati uvjeriti Bošnjake da je Hrvatska primarno svojim aktivnostima pomagala žrtvama ratnih stradanja.
Dvije paralelne istine
Te dvije istine, utemeljene svaka na svojim činjenicama, još desetke godina bitisat će paralelno jedna pored druge. Uspjeh će biti ako i jedni i drugi odustanu od uzaludnog ubjeđivanja. Politički predstavnici i Hrvata i Bošnjaka prepoznali su u tim dvjema istinama zgodan teren za ojačavanje temelja svoje vlasti. Potencirajući nerazumijevanje produbljuju strah jednih od drugih, a deklarativno ih pozivaju na okretanje budućnosti.
Skršit ćemo se tako krećući se u budućnost, a glave nam i umove oni zazidali u prošlosti.
Izricanje pravomoćne presude u slučaju Prlić i drugi planirano je u novembru ove godine. Naredna, 2018. je izborna godina. Ravnoteža straha jedan je od provjerenih modela vladanja u postdejtonskoj BiH. Bošnajci i Hrvati kao narodi su pred iskušenjem. Prepoznaju li manipulaciju kojoj su izloženi, u naredni izborni ciklus mogli bi ući ne kao taoci, nego kao slobodni pojedinci.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera