Hakerski rat na Balkanu: Internet kao bojno polje
Piše: Vedrana Maglajlija
Hrvatska zastava na web stranici Grada Beograda, poruka ‘Vukovar srpski grad’ na stranicama Instituta za hrvatski jezik, ‘Kosovo je Albanija’ umjesto sadržaja agencije Tanjug, upozoravajuće videoporuke iz Srbije i Albanije nakon hapšenja Ramusha Haradinaja – svađe i prepucavanja na Balkanu ovaj put su se premjestile na internet, a glavni učesnici postali su hakeri.
Haktivizam, termin koji je skovan još 90-ih, posljednjih godina dobio je svoju punu dimenziju sa grupama kao što su Anonimusi koji se koriste internetom da prenesu političke poruke, često o nepravdama, ugnjetavanju i ugrožavanjima ljudskih prava.
Ipak, kada je riječ o Balkanu, ističu stručnjaci, takve poruke su često nacionalističke i ratnohušačke.
“Još od druge polovine devedesetih počele su se javljati grupe i pojedinci na prostoru bivše Jugoslavije koje su svoje aktivnosti pre svega bazirale na osnovu tadašnjih političkih dešavanja i sukoba u regionu. Mete napada su većinom bili sajtovi vladinih institucija i medija, obaranje i upad na sajt se uglavnom koristilo za prenošenje političkih i ratnih poruka. Uglavnom su ratovale hakerske grupe i pojedinci iz Hrvatske, Srbije i Albanije, što je nastavljeno sve do danas”, objašnjava Zoran Živković, stručnjak za savremene IKT sisteme i informacionu sigurnost te predsjednik Društva za informacionu bezbednost Srbije.
Kazna i do nekoliko godina zatvora
Prošle godine je albanska hakerska grupa napala web stranicu RTS-a i za nekoliko sati preuzela kontrolu nad njim uz kačenje zastave velike Albanije i prateće poruke. Uslijedio je brz odgovor hakera iz Srbije koji su napali web stranice medijskih kuća u Tirani i na Kosovu.
Kako dodaje Živković, smatra se da ove hakerske grupe, osim simbolične štete nisu previše opasne i da se radi prije svega o mladima željnih dokazivanja, za razliku od, naprimjer, hakerskih grupa iz Srbije i Bosne i Hercegovine koje su napravile veliku štetu krađom novca od naplate putarine, a nešto slično je otkriveno i u Hrvatskoj.
“U većini slučajeva radi se o pojednincima ili manjim hakerskim grupama, obično su u pitanju tinejdžeri željni dokazivanja i hakerske internet slave. Po mojim saznanjima u regionu ne postoji autohtona, nezavisna jaka hakerska grupa, povremeno se periodično javljaju manje grupe i u principu se radi o početnim godinama studija, gde mladi informatičari, još uvek nedovoljno zreli i društveno odgovorni, iz želje za dokazivanjem i zabave radi vrše upade na sajtove ili neke druge platforme. Relativno se lako otkrivaju i brzo prestaju sa radom.”
Preuzimanje kontrole nad web stranicama kao najveću štetu ima simbolički poraz i veliki odjek u internetskoj zajednici, te izazivanje sramote kod ‘vlasnika’. Ipak, i takvi napadi podložni su sankcijama, a počiniocima prijeti i do nekoliko godina zatvora.
“Praktično sve države u regionu na sličan način tretiraju ovu vrstu napada i shodno tome imaju zakonsku regulativu za sankcionisanje. Predviđene su i zatvorske kazne za ovu vrstu prestupa, koje se kreću od nekoliko meseci do nekoliko godina, u zavisnosti od načina izvršenja, cilja napada te napravljene štete. Poznat je slučaj pokušaja upada na deo zaštićene web stranice MUP-a studentkinje računarstva Marine M. iz Splita, koji se završio neuspešno a ipak je kažnjena uslovnom kaznom zatvora”, objašnjava Živković.
Udruživanje hakera sa Balkana
Alen Delić, konsultant za informatiku i sigurnost iz Hrvatske, smatra da su ovakve ‘prepirke’ na internetu postale trend u posljednje dvije godine, pogotovo od ulaska Hrvatske u Evropsku uniju 1. jula 2013.
“Trendovi pokazuju da se ponekad udružuju hakeri, odnosno haktivisti, iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, pa se onda mijenjaju malo. Kada govorimo o stranicama koje se ruše, tu ne postoje neka posebna znanja, ne radi se o ekspertima, nego se može raditi o ljudima koji imaju malo manje znanja, tako da u konačnici štata nije velika, samo je važna percepcija i dojam ljudi da je to nešto spektakularno. Međutm, ne smijemo isključiti ni to da postoje eksperti u našoj regiji, ljudi koji imaju dovoljno znanja da naprave neku veliku štetu.”
Slaže se da ovakvi napadi nemaju velike posljedice, ali dodaje da se ne smiju ignorirati, jer njihova učestalost će porasti. S druge strane, ističe, kao što mediji doprinose kreiranju mišljenja, tako ljudi i ovakve poruke mogu ozbiljno shvatiti.
“Puno su veći su problemi o kojima se ne govori, o napadima koji nisu toliko eksponirani u medijima, jer određene kompanije kojima je šteta napravljena ne žele da se to sazna. U zadnje vrijeme dešava se užasno puno krađa, na način da se presreće komunikacija i da se fakture određene kompanije lažiraju pa kompanije uplaćuju novac na neke račune izvan države. Tu se radi o značajnim iznosima, po 150.000 eura po kompaniji”, ističe Delić.
‘Najveća opasnost regrutacija za ISIL’
Živković upozorava da trenutno najveću opasnost u regiji predstavlja upotreba interneta za vrbovanje i regurutovanje novih snaga za Islamsku državu Irak i Levant (ISIL), kao i širenje panike vrlo radikalnim i prijetećim izjvama.
Hakeri sa Balkana, koji su članovi nekih internacionalnih hakerskih grupa, poput Anonimusa ili grupa povezanih sa ISIL-om mogu biti znatno opasniji ali u većini slučajeva njihovi ciljevi su globalnijeg karaktera i nisu direktno usmjereni regiju.
“Vrbovani mladi ljudi iz naše regije koriste se za vrbovanje novih kao, i za prenošenje zastrašujućih pretnji i presuda. Najnoviji slučaj je pretnja smrću upućena poimenice većem broju ljudi iz regije, od strane mladića sa naših prostora koje je sada u ISIL-u. Takođe, učestali su masovni DDOS napadi na medije i medijske kuće, u Srbiji se gotovo jednom nedeljno događaju ovi napadi koji za cilj imaju prekid servisa. Smatra se da iza nekih od ovih napada stoje hakerske grupe sa Kosova i iz Albanije, kao i hakerske grupe povezane sa delovanjem ISIL-a u regiji koje deluju sa područja BiH, Austrije i još nekih zemalja Evrope.”
Ipak, dodaju naši sagovornici, ne treba zanemariti ni političke poruke koje se ostavljaju na web stranicama i hakerske ‘borbe’ na internetu.
Izvor: Al Jazeera