Hamas na velikoj sceni

'Očekuje se da Haniyeh bude više vezan za teške realnosti života dva miliona stanovnika Gaze', piše autor (EPA)

Palestinski Hamas dobio je novog lidera, uz očekivanja da Ismail Haniyeh obnovi moć organizacije u Pojasu Gaze, normalizuje odnose s Arapima, učvrsti poziciju naspram rivala sa Zapadne obale i distancira se od povezivanja pokreta s islamskim verskim ekstremizmom.

Time je, barem formalno, označen kraj ere dosadašnjeg Hamasovog šefa Khaleda Meshaala, koji je Haniyeha, bivšeg premijera Gaze, godinama pripremao za svog naslednika. Otkad je 1997. preživeo pokušaj atentata izraelskog Mossada, Meshaal je dve decenije gvozdenom rukom upravljao Hamasom kao šef njegovog političkog biroa. Formirao je Gazu kao deo palestinske države, potpuno iz Pojasa potisnuo rivale iz Fataha, prekinuo odnose sa Damaskom i Teheranom zbog sirijskog rata, manipulisao je po Kairu i Rijadu, posredno pregovarao s Izraelom o razmeni zarobljenika i uspostavio ekonomsku strukturu koja finansira i Hamas i Gazu.

Očekuje se da Haniyeh (54) bude više vezan za teške realnosti života dva miliona stanovnika Gaze, ali i on bi, kao i Meshaal, mogao da se preseli u Katar jer postoji opasnost da ga Izraelci likvidiraju u Gazi. Bojazan nije bez osnova jer je Haniyeh uspeo da preživi više pokušaja ubistva: 2003. izbegao je raketu koja je gađala njega i tadašnjeg lidera Hamasa, šeika Ahmeda Yassina. Godinu dana kasnije ostao je neozleđen kada je u izraelskom vazdušnom napadu uništena njegova kuća. “Iz moje perspektive, jednostavno rezervišite mesto na najbližem groblju”, poručivao mu je sadašnji izraelski ministar odbrane Avigdor Lieberman.

Osovina Teheran – Damask

Glavni izazovi novog lidera Hamasa ipak će biti odnosi s Arapima i rivalskim Fatahom palestinskog predsednika Mahmouda Abbasa.

Haniyeh će morati pažljivo da balansira između raznih arapskih centara koji ne odustaju od ambicije da Hamasu diktiraju politiku. Novi lider preuzeo je radikalnu organizaciju neposredno nakon što je prekinuta saradnja s Muslimanskom braćom, što treba da omogući popravljanje odnosa s Arapima.

Ovo posebno važi za Egipat jer bi svaka nova kriza u odnosima s Kairom – čiji lideri nemaju simpatija za Hamas, a Muslimansku braću zabranili su kao “terorističku organizaciju” – Haniyeha učinila zatvorenikom Gaze i ograničila njegove aktivnosti.

Uvažavajući zahteve vladajućih sunita Egipta i Saudijske Arabije, Haniyeh bi mogao da se udalji od šiitske osovine Teheran – Damask, mada to podrazumeva da će morati da manevriše prema vojnom krilu Hamasa, koje se smatra militantnijim, pre svega prema Izraelu, i oslanja se na oružani otpor, što dodatno komplikuje njegovu poziciju.

Na čelu vojnog krila Hamasa u Gazi nalaze se Yahya Sinwar, koji je pre nekoliko meseci zamenio Haniyeha na komandnoj poziciji u Gazi, i Mohammed Deif. Obojica su tokom poslednje dve godine obnovila odnose s Iranom, a Teheran otad šalje finansijsku podršku vojnom krilu iako se sredstva smanjuju.

Hamas je poslednjih meseci kompletirao dva važna procesa: izbore za razne institucije i važne pozicije, kao i usvajanje novog dokumenta koji zamenjuje prvu Povelju, donetu godinu dana nakon osnivanja Hamasa 1987. godine.

Analitičari procenjuju da je unutrašnja kriza – izazvana nesporazumima s Katarom o finansiranju – motivisala rukovodstvo da prihvati novu Povelju, koju je Meshaal nedavno predstavio u Dohi.

“Dokument o opštim principima i politikama” objavljen je, ne slučajno, na 100. godišnjicu Balfourove deklaracije, kojom je Jevrejima dato pravo naseljavanja tadašnje britanske mandatne teritorije Palestine i smatra se osnovom stvaranja države Izrael 1948. godine.

Hamasov dokument napušta raniju islamističku platformu i zamenjuje je političkom. Argumenti za oslobođenje Palestine postaju nacionalni cilj, a ne više borba za islamski status zemlje, meta je Izrael, a ne Jevreji, a odustaje se od vizije da Palestinom upravljaju verski zakoni (šerijat).

Ovo je novi udar za versko krilo, koje je oslabljeno 2013, kada su Muslimanska braća svrgnuta s vlasti u Egiptu, da bi godinu kasnije Islamska država postala simbol radikalnog islama – što je bacilo tešku senku na sve islamističke pokrete, uključujući i Hamas.

Sem pitanja koja se tiču organizacione strukture, najvažnija promena jest ispuštanje Člana 2 iz Povelje donete 1988. u kojem se kaže da je “Islamski pokret otpora (Hamas) jedno od krila Muslimanske braće u Palestini”, kao i slogana Braće da je “Allah naš cilj, Prorok naš model, Kur'an naš ustav, džihad naš put, a smrt za Allaha najuzvišenija nada”. Novi dokument više ne opisuje Hamas kao “univerzalan”.

Zvaničnik organizacije Ismail Radwan izjavio je za kairski Al-Ahram da je jasno da je Hamas palestinski oslobodilački pokret koji nema nikakve organizacione odnose sa bilo kojim drugim stranama. “Kompas Hamasa jest njegov cilj: palestinska država i Jerusalim.”

Judeizacija palestinske zemlje

Hamas istovremeno pokušava da pragmatično popravi svoj imidž. Iako se ni pod kakvim “okolnostima ili pritiscima” ne odriče ni jednog dela palestinske zemlje, “koliko god trajala okupacija”, promena je sadržana u stavu da Hamas prihvata granice Palestine pre junskog rata 1967, kada je Izrael okupirao Zapadnu obalu, Pojas Gaze i Istočni Jerusalim, nakon čega je čitav Jerusalim proglašen za “večitu i nedeljivu” prestonicu jevrejske države.

Mada ovo ne znači priznavanje “cionističkog entiteta” ili odustajanje od prava na nezavisnu i suverenu Palestinu s Istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom ili prava izbeglica na povratak, poziv na granice pre 4. juna 1967. delovao bi kao ublažavanje stava prema Izraelu da nema osnovne poruke: ustupci u vezi s fundamentalnim principima, koje je učinio Abbasov Fatah, nisu promenili Izrael. Nasuprot tome, Izraelci nastavljaju da judeizuju palestinsku zemlju i ne pokazuju nameru da sednu za pregovarački sto.

Ispuštanje antisemitskih članova sadržanih u prvoj Povelji uklapa se u procene da Hamas u bližoj budućnosti ne želi novi oružani konflikt s Izraelom jer se organizacija još nije potpuno oporavila od rata 2014. godine.

Uprkos tome, Povelja uopšte ne utiče na promenu stava premijera Benjamina Netanyahua, čiji kabinet ne veruje da Hamas prihvata rešenje konflikta po principu dve države ili da je spreman da Izraelu prizna prava na postojanje.

Dokument se u Jerusalimu ocenjuje kao pokušaj Hamasa da zavara svet i lažno se predstavi kao umeren. “Hamas pokušava da prevari svet, ali neće uspeti. Oni kopaju tunele za teroriste i ispalili su hiljade i hiljade projektila na izraelske civile”, kaže David Keyes, predstavnik Vlade Izraela.

Iako nastavlja da šalje humanitarnu pomoć Gazi, Izrael izbegava bilo kakve ozbiljne pregovore, zainteresovan je da sačuva status quo i da ne dozvoli približavanja Gaze i Zapadne obale. To Netanyahuovoj desničarskoj vladi omogućava da tvrdi da Abbas ne predstavlja sve Palestince i da, kao takav, ne može da bude partner u mirovnim pregovorima, koji su zamrznuti pre tri godine.

Kolumnista liberalnog izraelskog lista Haaretz procenjuje da je “ublažavanje” stava prema Izraelu mnogo manje dramatično nego što se prikazuje i da je dokument prvenstveno namenjen palestinskoj javnosti jer sadrži članove i rečenice formulisane tokom godina Hamasovih pregovora s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO) o nacionalnom pomirenju.

Nesumnjivo je da će odnosi Hamasa s rivalskim Fatahom, s kojim su se oružano sukobili 2005. pre nego što su preuzeli potpunu kontrolu nad Pojasom Gaze, biti jedan od najozbiljnijih izazova za novog lidera, kome je ova tematika bliska.

Haniyeh je nakon izbora u Gazi, koje je Hamas dobio 2006, izabran da predvodi prvu vladu, a podneo je ostavku kada su Fatah i Hamas 2014. formirali Vladu nacionalnog jedinstva, koja nikad nije profunkcionisala. Poslednje četiri godine bio je Meshaalov zamenik upravo sa zadatkom da se suprotstavi rastućim tenzijama između Hamasa i Fataha.

Hamasova popularnost

Poznato je da će Abbas učiniti sve da spreči da Hamas preuzme PLO. Takođe se zna da Haniyeh nije spreman da Gazu stavi pod Abbasovu palestinsku vlast, što ne znači da neće doći do kozmetičkog približavanja.

Hamas je trenutno pod pojačanim pritiskom palestinske vlasti, koja je odlučila da smanji plate svojim zaposlenim u Gazi, ali i da obustavi finansiranje električne energije koju Pojas uvozi iz Izraela, što će dodatno zaoštriti socijalne napetosti među stanovnicima koji su svakodnevno izloženi prekidima u snabdevanju strujom.

Da li su pritisci uzrokovali ublažavanje Hamasovih stavova? Nova Povelja više ne optužuje PLO, čiji je Fatah najvažniji deo, za sekularizam. Umesto toga govori se o neophodnosti izgradnje palestinskih nacionalnih institucija i vlasti “na čvrstim demokratskim temeljima”.

Abbas je bio uzdržan iako je zvanični govornik Fataha Osama al-Qawasmi pozdravio ovaj stav: “Hamasu je trebalo 30 godina da dođe na našu poziciju i prihvati stvaranje palestinske države unutar granica iz 1967. Hamasov novi dokument usklađen je s pozicijom PLO-a iz 1988. godine.”

Da li će to biti dovoljno da se prevaziđe decenijski razlaz? “Haniyeh će biti fleksibilniji u mnogim aspektima, možda ponajviše u vezi s pomirenjem, ali ne vidim skori kraj podelama, imajući u vidu veliki jaz u pozicijama Hamasa i Fataha”, kaže Hani Habib, politički analitičar iz Gaze.

Što se palestinske javnosti tiče, prema istraživanju koje je obavio univerzitet An-Najah, ona je podeljena na one koji smatraju da Hamas odstupa od svojih principa (45,7 odsto) i one koji misle da se pridržava svojih principa (42,9 odsto). Podeljeni su i u vezi s time da li će dokument povećati ili smanjiti Hamasovu popularnost.

Ako je nova Povelja ozbiljna najava transformacije Hamasa, kakva bi onda mogla da bude budućnost pokreta?

Deo članstva Hamasa vidi je u modelu tuniske partije En-Nahda, osnovane 1981. pod uticajem islamske revolucije u Iranu i Muslimanske braće u Egiptu. En-Nahda se odrekla kontrole Vlade kako bi se izbegla duboka kriza u zemlji iako je na izborima nakon revolucije osvojila 37 odsto glasova.

Drugi kao model ujedinjavanja Palestine pominju Tursku, koju ustav definiše kao sekularnu, ali njome vlada religiozna stranka. Katar, koji je zajedno s Turskom, postao glavni finansijer vlasti u Gazi, predlaže da Hamas postane partija, što podržava i Saudijska Arabija.

Mogući model mogli bi da budu i libanski Hezbollasi, koji su legitimitet stekli predstavljajući se kao nacionalistička organizacija čiji je glavni cilj borba protiv Izraela, a ne pretvaranje Libana u šiitsku versku državu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera