Hasanbegović i filmska komedija tresu hrvatsku kulturnu scenu

Hrvatska kulturna scena ponovno je uzburkana – prvo je bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, zbog svojih ideoloških stavova prilično neomiljen u dijelu ‘lijeve’ kulturne scene i javnosti, kao predstavnik Grada imenovan za člana Kazališnog vijeća HNK u Zagrebu.

A na javnoj televiziji nedavno je film Pava Marinkovića Ministarstvo ljubavi skinut s programa – negodovale su udovice hrvatskih veterana koje kažu da ih taj film izruguje i vrijeđa, dok je redatelj u jednom medijskom istupu rekao kako “svatko tko ga je [film] pogledao čista srca vidio je da tu nema govora o vrijeđanju najranjivijih skupina”.

Film je ipak vraćen na raspored, no uslijedio je prosvjed na sam dan emitiranja pa je pomaknut iz ‘prime timea’ u kasne noćne sate.

Bojazan od ideoloških obračuna

U HNK, pak, dio članova ansambla Drame u pismu gradonačelniku Milanu Bandiću te predsjedniku i zastupnicima Gradske skupštine izrazili su zabrinutost Hasanbegovićevim imenovanjem budući da je u, kako kažu, jednoj od najuspješnijih sezona u bližoj povijesti kuće, on to kazalište okarakterizirao kao ‘stožer pseudoljevičarskog prakazališnog aktivizma’.

Valentić: Konstanta hrvatskog mentaliteta

Ovo nije prva ‘pobuna’ kulturnjaka protiv Zlatka Hasanbegovića – početkom 2016. deseci umjetnika zatražili su ispisnicu su iz Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU) nezadovoljni izostankom potpore tadašnjeg vodstva u vezi peticije protiv njegova izbora za ministra kulture, te su društvo optuživali za ‘šutnju’ u vezi prijetnji glumici Nini Violić nakon što je na Facebooku izrazila zabrinutost tim imenovanjem. Tadašnji predsjednik HDDU-a Slavko Juraga tom je prilikom dao ostavku ustvrdivši kako ga je na takvu odluku prisilila eskalacija situacije proizašle iz krive interpretacije njegove komunikacije s članovima društva. Juraga je također član ansambla Drame HNK u Zagrebu, ali nije među potpisnicima pisma – kaže da ono nije pravovremeno dano cijelom ansamblu na uvid, a smatra i da političko angažiranje na radnom mjestu nije primjereno.

“Da je to bila neka sindikalna akcija organizacijske prirode, dakle nešto što se moglo svrstati pod sindikalni interes ili posao i da je tu bio uključen cijeli HNK možda bih onda na tom mjestu dao konkretan odgovor i sudjelovao svojim razmišljanjima  u donošenju stava cijele zajednice, ali ovako je to mimo mene rađeno i naknadno onda mailom poslano da se eventualno potpiše ili pristane na to, na neko pismo u kojem nisam uopće sudjelovao”, kaže Juraga.

Valentiću se, pak, čini logičnim da se nakon preimenovanja Trga maršala Tita, Hasanbegović bavi i programskim segmentom u zgradi koja stoji na tom preimenovanom trgu.

“HNK u Zagrebu od osnutka 1895. godine do danas čak je 18 puta mijenjao ime, od toga tri puta u samo tri dana nakon otvaranja. Ova bizarna anegdota dovoljno govori o tome koliko je odnos politike i kulture konstanta hrvatskog mentaliteta kroz vjekove”.

“Odluka koalicijskih partnera u Zagrebu da u gradskoj kvoti imenuju gosp. Zlatka Hasanbegovića za člana kazališnog vijeća HNK može na žalost rezultirati samo ideološkim obračunom i devastacijom te vodeće nacionalne kazališne kuće. U pitanju je važna kulturna institucija koja je svjesna ne samo svoje odgovornosti unutar države nego predstavlja i lice Hrvatske prema van pa se ne bi smjelo dopustiti da lokalni kurs političke trgovine devalvira obraz zemlje kako u zrcalnom odrazu tako i kroz prozor u svijet”, stoji između ostaloga u pismu.

Hasanbegović je javno prozivao i ravnatelja Drame Ivicu Buljana zbog sudjelovanja na “stanovitim prosvjedima na kojima su se isticali ikonografija Sovjetskog Saveza i ostali komunistički simboli”, a za svoje članstvo u Vijeću ovaj povjesničar kaže da nema ništa čudnog, budući da je bio ministar kulture.

Također kaže da tek treba utvrditi jesu li rezultati poslovanja kazališta pod intendanticom Dubravkom Vrgoč doista tako dobri.

I dok iz HNK komentar do zaključenja teksta nije stigao, a i glumci su zašutjeli dok čekaju odgovor na svoju akciju, Hasanbegović za Al Jazeeru kaže da svatko ima pravo na mišljenje.  

Hasanbegović: Djelovat ću u okviru zakona i statuta

“Svi zaposlenici i članovi ansambla imaju pravo na svoje privatno političko i ideološko mišljenje. Moje obveze kao člana Vijeća su propisane kazališnim zakonom i Statutom HNK i djelovat ću isključivo u tom okviru. Kazališno vijeće se ne bavi nekakvim političkim stajalištima dijela ansambla”, kaže Hasanbegović.

No, hrvatski glumac i zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, Marko Torjanac, smatra da je čak i ako se ostavi po strani, kako kaže, veliki kvalitativni pomak HNK, problem u tome što zakon propisuje da se članovi kazališnih vijeća biraju iz redova uglednih umjetnika i kulturnih djelatnika – no taj zakon se, kaže, često krši, a Hasanbegović, ali i neki drugi, ušli su u vijeća bez životopisa u tim područjima.

“Argumentacija da je gospodin Hasanbegović bio ministar kulture je promašena zbog toga što je ministarska funkcija politička funkcija, ministar može biti čovjek bilo kojeg zanimanja i pozicija nekoga tko je bio ministar kulture, a tko nije iz kulture, je u stvari kontraindicirana ulozi kazališnih vijeća, koja su uvedena upravo zato kako bi se kultura depolitizirala”, kaže Torjanac.

Ističe i da je teško odlučivati u području čija se ‘tehnologija’ posla ne poznaje pa apel glumaca i kulturne javnosti smatra opravdanim u smislu da kulturu treba prepustiti kulturnjacima.

Na hrvatskoj kulturnoj sceni, ističe, postoji općeniti strah od uplitanja politike u kulturu i umjetnost, koji od nje, naglašava, moraju biti neovisni.

Torjanac: Kultura struci, bez obzira na svjetonazor

“Uloga umjetnosti u jednom društvu je da bude korektiv društva, svijest i savjest društva, što automatski znači da kritički progovara o društvu”.

Zato su, navodi, u zakonu pravila kako bi se politika što više maknula iz kazališta i odlučivanje prepustilo umjetnicima, koji su također različitih svjetonazora.

“Međutim, važno je da ljudi iz struke, koliko god različitih svjetonazora budu, razgovaraju o pitanjima umjetnosti jer je pretpostavka da će ljudi koji poznaju materiju, umjetnost, uvijek lakše naći zajednički jezik”, zaključuje Torjanac.

Kazališna redateljica i urednica portala Teatar.hr, Nora Krstulović, smatra da je zabrinutost glumaca na mjestu ne samo zbog Hasanbegovićevih izjava o aktualnoj upravi HNK.

“Nego i zbog činjenice da je on doista, prema mojim saznanjima, jedini čovjek u ovoj zemlji koji ima sudsku presudu da ne razumije kazalište, odnosno Zakon o kazalištu, a koja je posljedica procesa nastalog njegovim odbijanjem da imenuje Marina Blaževića za intendanta HNK u Rijeci”, kaže Krstulović.

Smatra kako trend pokazuje da je desnica shvatila da se uvriježilo mišljenje kako se u kulturu svatko razumije te je u njoj prepoznala idealnu priliku da s minimumom ili apsolutnim nedostatkom kompetencija dobije najveću moguću medijsku vidljivost.

Krstulović: Privlačenje pažnje ‘lovom na vještice’

“Da se desnica odabrala pasionirano baviti zdravstvom, građevinom, porezima, autocestama, poljoprivrednim poticajima, nikada ne bi ‘preko noći’ dobila tu količinu pažnje koju dobija ‘lovom na vještice’ u hrvatskoj kulturi”.

Iako se, kaže, hrvatska kultura s takvim pojavama zna nositi te je i bilo i ima sjajnih projekata, najvećim problemom smatra medijski tretman.

“Danas bilo tko s nulom profesionalne biografije može napisati protestno pismo protiv bilo kojeg kulturnog proizvoda ili institucije i dobit će ogromnu medijsku pažnju, a za neke od najboljih i najvećih uspjeha domaće kulture ne možete u tim istim medijima dobiti ni minumum prostora. Mislim da je hrvatska javnost jako malo, ako i uopće, obaviještena o golemim uspjesima hrvatskih umjetnika u svijetu”.

Teoretičar, kritičar i publicist Tonči Valentić smatra kako je riječ o dosljednom kontinuitetu uništavanja elementarnih demokratskih postulata i udaru na liberalno-građansku kulturu Hrvatske.

Krstulović: Kao početkom 90-ih

Hasanbegovićeve mogućnosti djelovanja u Vijeću, kaže Krstulović, ovise o odnosu drugih snaga. Kako je jedan od članova bio kandidat na izbornoj listi Brune Esih, s kojom je Hasanbegović u političkoj opciji Neovisni za Hrvatsku, Krstulović kaže kako Hasanbegović ima dovoljno mogućnosti za zakazivanje Kazališnog vijeća jer je dovoljno da zahtjev podnesu dva člana.

“Premda da dva člana nisu dovoljna da se ruši povjerenje intendantici, odnosno financijska izvješća koja bi automatski dovela do njezinog otkaza, činjenica jest da se neprestanim traženjem dodatnih objašnjenja, kako od same intendantice, tako i od pravne računovodstvene službe, kazalište zapravo može paralizirati i dovesti u situaciju da se bavi samo sobom, a ne programom i svojom misijom… Ključno je pitanje kako će se postaviti drugi predstavnik Grada Zagreba gospodin Duško Ljuština, koji očito ima zadatak ispuniti ideju gradonačelnika, a to je da se ovom političkom trgovinom zadrži većina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini”.

Također, Ministarstvo kulture, kaže, u jednom odgovoru njezinoj redakciji priznalo je da je golem broj političkih imenovanja u kazališno vijeće protuzakonit pa Krstulović smatra da ovakve vrste političkog pritiska na kulturu nije bilo još od ranih 90-ih.

“U državi u kojoj vjeroučitelji propovijedaju nabijanje glava na kolac, razne šatoraške skupine branitelja kao privatne pretorijanske garde HDZ-a tvore prijetnju cjelokupnom civilnom stanovništvu, a bivši kultur-ministar u javnom prostoru izgovara teze zbog kojih bi npr. u Njemačkoj u kratkom roku završio u zatvoru zbog širenja govora mržnje, cenzura jednog filma i postavljanje jedne stručno nekompetentne osobe za člana Kazališnog vijeća tek je mali i gotovo neznatni dio sveobuhvatnog procesa posvemašnje fašizacije društva”, smatra Valentić.

Valentić: Civilizacijski i dalje u 90-ima

Slučaj Ministarstva ljubavi, kaže, samo je jedan od pokazatelja moralne degradacije nacionalne televizije, no ne radi se o ‘povratku’ Hrvatske u 90-e jer civilizacijski iz njih, kaže, nikada nije ni izašla.

S obzirom na ranije ‘intervencije’, primjerice kada je zbog prigovora veteranske udruge pomaknuta manifestacija “Noć kazališta” jer se poklapala s obljetnicom pada Vukovara, Valentić kaže da se, ukoliko se kultura u Hrvatskoj pogleda u širokom aspektu, teško oteti dojmu da su glavni faktori koji odlučuju o kulturnoj proizvodnji veteranske udruge i katolička crkva.

“Uz gradske vlasti one čine ‘sveto trojstvo’ amenovanja toga što se smije, a što ne smije prikazivati, snimati, objavljivati, javno izgovarati. Institucionalno gledano, sve je krenulo s ofenzivom na HAVC [Hrvatski audio-vizualni centar], nastavilo se čistkama na HRT-u, sada je na meti HNK, a izvan korpusa “nacionalne baštine” kompletna nezavisna kulturna scena uništena je kao da ju je pregazio uragan”.

S druge strane, kaže, cenzura lako i brzo dovodi do autocenzure, a kao jedan od svježih primjera navodi kritiku zastupnika romske nacionalne manjine koji je povodom predstave “Ciganin, ali najljepši” javno reagirao rekavši da je to pogrdan i uvredljiv naziv za Rome, iako se u tome djelu Rome ne tretira na uvredljiv način.

‘Strah od kulture’

“Iz te perspektive dogmatske političke korektnosti u orwellovskom novogovoru proizlazi da npr. samo Židovi smiju pričati viceve o Židovima”.

Kulturna politika u Hrvatskoj, kaže, uvijek je bila bojno polje ideoloških obračuna pa je kultura nastavak rata drugim sredstvima – s razlikom što rat u Hrvatskoj, kaže, još nije završio.

“Zato itekako treba strahovati od novih čistki i ‘lova na vještice’, pogotovo u sektoru koji je neko vrijeme bio pošteđen toga, a taj sektor je kultura. Naime, problem je u tome što je sadašnja vladajuća garnitura kulturu počela shvaćati ozbiljno, a s obzirom da se strah od kulture javlja ponajviše u autoritarnim režimima, u trenutnoj konstelaciji za očekivati je nove udare na nepoćudne autore, projekte, institucije, predstave, knjige, filmove…”, zaključuje Valentić.

Izvor: Al Jazeera