HDZ, korupcija i totalitarne navike

Piše: Zdenko Duka

Evo još malo pa europsku Hrvatsku potresaju gotovo svakodnevne afere. Ranije ovog mjeseca, baš dan prije objave pada kreditnog rejtinga, doznali smo da je od srpnja prošle godine policijski praćeno osmero novinara zagrebačkog Večernjeg lista i Jutarnjeg lista i – državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić.

Prema pisanju Danka Radaljca iz riječkog Novog lista, nakon ondašnjeg svjedočenja protiv Ive Sanadera bivše blagajnice Hrvatske demokratske zajednice Branke Pavošević, koja je iz svog vrta otkopala bilježnicu u kojoj su stajale isplate na crno za visoke funkcionere HDZ-a i za različite estradne zvijezde vezane uz HDZ – tadašnji je glavni ravnatelj policije Oliver Grbić dao pratiti Bajića i novinare koji su pisali o tome što je gospođa Pavošević iznosila u istrazi.

Kada su podaci iz istrage počeli curiti u medije, najodgovornije ‘strukture’ HDZ-a digle su se na noge da istraže tko odaje te kompromitirajuće podatke.

Otimačina državnog novca, koju je – po svemu sudeći – organizirao bivši premijer Sanader putem agencije Fimi medija, koju su držali pod posvemašnjom kontrolom Mladen Barišić, šef hrvatske Carine i Ratko Maček, bivši glasnogovornik Vlade i HDZ-a, obuhvatila je mnoge državne i privatne tvrtke. Prema optužnici koju je dignuo USKOK u prosincu 2011. godine, Sanader je pribavio osobno za sebe imovinsku korist od najmanje dva milijuna eura, a HDZ nešto više od četiri milijuna eura.

Kada je blagajnica Pavošević u istrazi počela otkucavati kome je sve u HDZ-u iz stranačkog crnog sefa dijelila novac na crno, a podaci iz istrage počeli curiti u medije, najodgovornije “strukture” HDZ-a digle su se na noge da istraže tko odaje te kompromitirajuće podatke.

‘Novinari – slabe točke u sustavu’

Nakon provale skandala o uhođenju Bajića i osmero novinara, Tomislav Karamarko, tadašnji ministar unutarnjih poslova i sadašnji predsjednik HDZ-a, iznosi da zna za istragu o curenju informacija, ali da tim radnjama nisu obuhvaćeni novinari, a sve se radilo po nalogu Državnog odvjetništva. “Dakle, nije u pitanju atak na novinare – ne daj Bože. Nikad nisu i ne smiju biti meta, ali slabe točke u sustavu jesu”, govori Karamarko.

Grbić, isto tako, prebacuje odgovornost na Državno odvjetništvo, dok bivši i sadašnji, već u trećem mandatu, šef tog Državnog odvjetništva Bajić kaže da su istraživane službene osobe, a novinari su ispitivani samo u svojstvu svjedoka. Nijedan nalog nije izdan da se rade izlisti ili koji drugi nalog vezan za curenje informacija za bilo kojeg novinara, govori on. A je li on bio uhođen? Ima potpuno povjerenje u rad Unutarnje kontrole i policije i siguran je da će policija to uspjeti ispitati.

Grbić prebacuje odgovornost na Državno odvjetništvo, dok Bajić kaže da su istraživane službene osobe, a novinari su ispitivani samo u svojstvu svjedoka.

Najpikantnije je možda to što je Grbić navodno naložio da se uhodi i da se izlistavaju telefonski pozivi i za novinarku Jutarnjeg lista Vanju Nezirović, koja je pisala o njegovoj ljubavnici, bivšoj HTV-ovoj zvijezdi Dijani Čuljak (donedavno još i Šelebaj), čiji je bivši suprug sada pred sudom zbog korupcije i izvlačenja novca u producentskoj kući Core medija, čija je suvlasnica bila i Dijana Čuljak. Ona nije pred Sudom, jer nije ništa potpisivala. Radilo se očito na tome kako uvaliti Šelebaja, a spasiti Dijanu Čuljak.

Najvjerojatnije je o svemu, osim Karamarka, koji, pak, opovrgava uhođenje novinara – iako su oni slabe točke – nešto znala i ondašnja premijerka Jadranka Kosor. Jer, o istrazi protiv HDZ-a kao stranke i te kako je ovisila predizborna kampanja HDZ-a i njegov rezultat. 

Ali, zanimljivo je i to da je optuženi Sanader mnogo toga znao o telefonskim kontaktima nekih novinara s državnim odvjetnikom Bajićem, pa je to i iznio u intervjuu prije dva i pol mjeseca Aleksandru Stankoviću u HTV-ovom Nedjeljom u 2. A odakle je znao ako ga o tome nisu obavijestili – bilo Karamarko, bilo neki drugi policajci iz HDZ-ovog miljea?

Isti alati za vlastiti interes

Policija i tajne službe su u Hrvatskoj bile potpuno politički instrumentalizirane u cijelom razdoblju devedesetih godina. Kada je Račanova koalicija došla na vlast 2000. godine, otvorila je prikupljene dosjee 126 prisluškivanih i praćenih novinara devedesetih godina onima koji su bili praćeni i koji su ih htjeli pogledati.

Tuđmanov režim je te ljude bez stvarnog povoda uhodio, zajedno sa stotinama intelektualaca i drugih građana. Represivna politika uvijek ima iste alate da održava vlastiti interes, a protiv interesa javnosti.

Zbog ovakvih zloupotreba uhođenja i izlista telefonskih poziva bilo bi potrebno mijenjati Zakon o policiji, te Zakon o policijskim poslovima i postupanju, tako da ne bude moguće pratiti i prisluškivati novinare dok rade novinarski posao – bez sudskog naloga.

Bez sudskog naloga uvijek su moguće opasne zloupotrebe, a građanski nadzor nad radom policije, tajnih službi i nad radom Državnog odvjetništva gotovo da ne postoji. Članak 80. sadašnjeg Zakona o policijskim poslovima i postupanju omogućava tajno praćenje “ako je očigledno da se drugim radnjama neće postići cilj policijskog posla”.

Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je temeljitu istragu i primjerno kažnjavanje svih krivaca ako se pokaže da su kršili zakon.

A u ovom bi se slučaju moglo lako pokazati da formalno zakoni nisu prekršeni. Ako za bilo koga postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo, policija prema njemu ima pravo primjenjivati mjere provjere informacija i praćenja.

No ako ta sumnja nije postojala, onda se radi o teškoj zloupotrebi položaja i mora biti najoštrije sankcionirano. Kako će se sada ocijeniti je li postojala takva sumnja? Ali u slučaju novinara sigurno se ne može raditi o tome – oni, po hrvatskom zakonu, nisu obavezni čuvati istražnu tajnu.

Postoje drugi načini, možda tek malo kompliciraniji, da se provede istraga i analiza bez uhođenja novinara i izlistavanja njihovih telefonskih poziva. Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je temeljitu istragu i primjerno kažnjavanje svih krivaca ako se pokaže da su kršili zakon.

U tri posljednja mjeseca uhićeno je tridesetak policajaca zbog navodnog odavanja podataka iz istraga kriminalcima protiv kojih su se te istrage vodile. Tako da je ključni problem cijelog hrvatskog represivnog aparata 22-godišnje HDZ-ovo nasljeđe – korupcija, povezanost s kriminalom i totalitarne navike.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera