Hezbollah je satjeran u ćošak

Čini se da je izbor vremena ovog napada osmišljen tako da izazove izraelske protivnike (Getty Images)

Piše: Sharif Nashashibi

Nedavni izraelski napadi na Hezbollah, Damask i Teheran upućuju na dvije moguće namjere. Ili Izrael osjeća da može isprovocirati tri saveznika, a da se pri tome suoči s malim posljedicama, ili ih potiče u sukob.

U nedavnom izraelskom napadu u Siriji poginulo je više boraca Hezbollaha – uključujući i komandanta i sina ranije ubijenog vojnog vođe grupe Imada Mughniyeha – kao i general iranske elitne Revolucionarne garde.

Nekoliko dana ranije, Hezbollah je rekao da je zarobio jednog izraelskog operativca koji je priznao da špijunira za Mossad. Nekoliko sedmica prije toga, Damask je rekao da je izraelska bespilotna letjelica srušena iznad sirijske teritorije. A još sedmicu prije, Izrael je bombardovao područje u blizini aerodroma u Damasku i sirijske granice s Libanom. Na to treba dodati nekoliko prethodnih izraelskih napada u Siriji, otkako je prije četiri godine počela revolucija protiv Bashara al-Assada.

Prijetnje Hezbollahu

Čini se da je izbor vremena ovog napada osmišljen tako da izazove izraelske protivnike. Napad se desio samo nekoliko dana nakon što je lider Hezbollaha Hassan Nasrallah rekao da oni imaju “pravo da odgovore” na “česte napade” Izraela u Siriji i da bi se protunapad “mogao desiti bilo kad”. Međutim, Nasrallah, Assad i Iran nemaju puno mjesta da manevrišu u vezi s odgovorom.

Hezbollah je vojno preokupiran u Siriji podržavajući Assada. Njegov angažman u Siriji doveo je do niza džihadskih napada na domaćem terenu Hezbollaha, koji će se nastaviti, ako ne i intenzivirati.

Prošle sedmice, sirijski ogranak Al-Kaide al-Nusra Front uputio je slijedeću prijetnju Hezbollahu: “Mi nećemo štedjeti napore da vas pogodimo u vašem centru.” Prošlog mjeseca, oružana grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL) objavila je poziv “svim džihadistima da odu u Liban i unište Hezbollah”.

Prema anketama, popularnost Hezbollaha u Libanu i regiji strmoglavo je opala zbog njegovih intervencija u Siriji.

To je probudilo njihove političke protivnike u Libanu i dovelo do neslaganja u njihovom uporištu.

Izraelsko ubijanje boraca Hezbollaha u Siriji, a ne u Libanu, taktična je odluka kako bi se izbjegla ujedinjena libanska podrška pokretu protiv kršenja suvereniteta njihove države, kao što su to uradili u prethodnim sukobima s Izraelom.

Ovakvo razmišljanje se može naći u članku libanskih novina Daily Star, u kojem piše: “Važno je ponoviti da se napad desio na sirijskoj teritoriji i na vlastima te zemlje je da odluče hoće li i kako reagovati.”

Nasrallahovi glavni regionalni saveznici daleko su slabiji nego što su bili u vrijeme izraelske invazije Libana 2006. godine. Assad, čiji položaj zavisi od stranih boraca i oružja, izgubio je kontrolu nad velikim dijelom Sirije zbog raznih oružanih grupa. Iranska vojska je sve više uključena u dešavanja u Siriji i Iraku. 

To je oslabilo njihovu ekonomiju koja uveliko pati od pada cijena nafte i zapadnih sankcija (Amerika je nedavno povećala sankcije).

Spremni za još jedan rat

Nakon napada u nedjelju, Nasrallah je izjavio da je njegova grupa spremna za još jedan rat s Izraelom, ali to izgleda više kao busanje u prsa nego kao realnost. Hezbollah, Assad i Iran ne mogu priuštiti otvoreni rat s Izraelom jer su previše uključeni u međusobne konflikte, kao i interne pritiske i regionalna rivalstva. 

Današnja situacija daleko je od one iz 2006. godine kada je Hezbollah bio u mogućnosti suprotstaviti se dugogodišnjem neprijatelju uz pomoć saveznika, koji su bili u mogućnosti fokusirati se na pružanje dovoljne količine oružja posredstvom stabilnih ruta za opskrbu.

To bi moglo objasniti zašto su prijetnje protunapadom donekle bile prigušene.

Ne čudi da je najsnažnije riječi uputio Hezbollah.

Pravi rat s Izraelom značio bi da pokret mora vratiti trupe iz Sirije, što bi mnogo naštetilo Assadu, jer su oni odigrali ključni ulogu u nizu pobjeda na ratištu.

Teheran bi potencijalno morao preusmjeriti vojne resurse dalje od Sirije i Iraka, ne samo kako bi pomogao Hezbollahu nego i kako bi se osigurao od rizika da Izrael provede svoje stalne prijetnje i napadne Iran.

U tom smislu, Assad i Teheran mogu privatno savjetovati Nasrallaha da ne pogoršava situaciju. Iza zatvorenih vrata, samom Nasrallahu možda ne treba ubjeđivanje. Čak i mala odmazda predstavlja veliki rizik, jer bi ga Izrael mogao iskoristiti kao izgovor za eskalaciju.

‘Osovine otpora’

Međutim, nereagovanje na stalne provokacije Izraela učinit će Hezbollah i njegove saveznike prividno slabima, posebno s obzirom na njihove prijetnje odmazdom. Njihov kredibilitet kao samoproglašenih “osovina otpora” mogao bi biti potkopan. 

To bi posebno vrijedilo za Hezbollah, koji je osnovan specifično kao pokret otpora protiv Izraela.

U međuvremenu, Izraelci izlaze na izbore u martu, a oni koji se prave opasnima obično pobjeđuju. Stoga premijeru Benjaminu Netanyahuu kod kuće odgovara da djeluje zastrašujuće, pogotovo ako nije izgledno da će stvari izmaći kontroli.

S izraelskog gledišta, nikada nije postojalo bolje vrijeme da se izazove Hezbollah. To naglašava stratešku pogrešku tog pokreta u odluci da interveniše u Siriji, čime se odmakao od razloga svog postojanja i postao ranjiv nasuprot zakletog neprijatelja koji ga još nije pobijedio.

Hezbollah je u nezavidnom položaju – ne može priuštiti protunapad na Izrael niti može ne učiniti to.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera