Hidžab u košarci – arena za velike promjene

Piše: Adama Juldeh Munu

Kao što većina vas do sada već zna, diskusije u vezi hidžaba glavna su hrana medijima i javnosti uopće, ali većinom iz pogrešnih razloga koji nisu vrijedni pomena.

Ali ako postoji dobar razlog za ženu koja ga nosi da se osvrne na najnoviju kontroverzu, to je nedavna odluka Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) da ukine zabranu igranja košarke muslimankama koje nose hidžab.

Da se radilo o priči koja detaljno predstavlja zabranu nošenja marame u državi sa muslimanskom ili nemuslimanskom većinom ili o listi komentatora koji komad poliestera ili viskoze smatra uvredom zapadnoj civilizaciji, većina muslimanki bi vjerovatno okrenula narednu stranicu.

Zašto? Zato što diskurs o stvarnim iskustvima muslimanki – diskurs koji ih ne predstavlja kao „žrtve“ – napreduje sporo.

Kako kaže Shelina Janmohamed, autorica knjige „Izgleda da niko ne sluša“ (Love in a Headscarf), činjenica da niko ne sluša ne znači nužno da muslimanke koje nose hidžab trebaju tražiti otvorenu potvrdu onoga što može biti veoma lični izbor.

Radi se o shvatanju da komad platna nije suština onoga što jedna muslimanka predstavlja. Početkom ovog mjeseca, srušena su jedna čelična vrata u oblasti košarke.

Hidžab nije prepreka 

FIBA je 4. maja, na prvom ikad kongresu sredinom sezone, ukinula zabranu nošenja raznih pokrivala za glavu kao što su hidžabi, turbani i jarmulke i dozvolila nošenje ovih odjevnih predmeta tokom košarkaških utakmica.

Prije ovoga, ova organizacija je revidirala svoja pravila u vezi nošenja pokrivala za glavu u septembru 2014, sa izuzecima dopuštenim na nacionalnom nivou u sklopu dvogodišnjeg testnog perioda. FIBA je donijela ovu odluku zbog uvjerenja da su ranije politike ove federacije bile nekompatibilne sa tradicionalnim kodeksom oblačenja uključujući i hidžab.

Istina, zbog ove zabrane, nekoliko muslimanskih ženskih timova nije moglo igrati u mnogim arenama.

Centralni odbor FIBA-e odobrio je prijedlog da se ukine zabrana, izjavivši da će nova pravila stupiti na snagu u oktobru ove godine. U izjavi, iz organizacije su rekli da je nova regulativa u vezi pokrivala za glavu „razvijena na način koji minimizira rizik od povreda i čuva dosljednost boje uniforme“.

Na površini, ovo pokazuje da se hidžab može prilagoditi raznim situacijama unutar javne sfere. A u suštini, ova odluka također pokazuje da hidžab nije prepreka društvenom i kulturnom položaju muslimanke ili muslimanki koje odaberu da se oblače pristojnije.

FIBA-ina odluka da revidira svoja pravila o nošenju pokrivala za glavu velika je pobjeda za aktivistkinje i sportistkinje koje su se neumorno borile da ova činjenica postane poznata.

Bilqis Abdul Qadir, izuzetna mlada žena i košarkašica, čije je uspjehe pohvalio bivši američki predsjednik Barack Obama, bila je jedna od sportistkinja na koju je utjecala zabrana.

Ona je ušla u historiju kao prva košarkašica sa hidžabom koja je igrala u NCAA ligi, ali ranije je FIBA blokirala njene šanse da se počne profesionalno baviti košarkom. Ova situacija je uzela svoj danak, kulminirajući njenim dokumentarcem Život bez košarke iz 2016.

U ovom kratkom dokumentarcu, Bilqis kaže „Teško je biti mlada muslimanka u Americi. Morate biti snažni da izađete na ulicu i izgledate drugačije od ostalih…Prisutan je stereotip da su one [muslimanke] tihe i poslušne…kada igram košarku, ne brinem ni o čemu…ali sada je nad tim veliki upitnik.“

Učestvovanje u društvu

Za djevojke i žene muslimanke kao što je Bilqis, ova tema se zapravo proteže van dometa hidžaba. Radi se o tome da svim ženama budu pružene prilike i privilegije koje nude društva u kojima žive. Radi se o ženama koje se oblače pristojno i poštuju religijski kodeks, a kojima njihova religioznost nije pokazatelj koji ih sprečava da potpuno učestvuju u društvu.

Britanska košarkašica sudanskog porijekla Asma Elbadawi, koja je također trenerica i pjesnikinja, učestvovala je u kampanji da se ukine FIBA-ina zabrana za hidžab.

Kada je ukinuta zabrana, rekla mi je: „Ovaj dan mi nije bio nezamisliv jer su i druga upravna sportska tijela olabavila pravila u pogledu vjerskog kodeksa oblačenja. Međutim, to je bila misao, nevjerovatan je osjećaj da se ta misao manifestovala u stvarnosti.“

Elbadawi smatra da je važno za muslimanske djevojke da imaju pozitivne uzore u oblasti u kojom možda ne osjećaju da mogu ugravirati svoj potencijal. Ona kaže: „Budući da je košarka jedan od najpopularnijih sportova trenutno, postoji mogućnost da muslimani budu viđeni u drugačijem svjetlu i da pokažu svoju spremnost na integraciju u društvo.“

Ja bih otišla dalje od tog i rekla da su  se muslimanke, većim dijelom, integrisale i doprinijele zapadnim i nezapadnim drušvima, u različitim periodima i na različitim mjestima. 

Ovdje se radi o vidljivosti i stvarnom predstavljanju na svim nivoima – ne samo u sportskim krugovima, već i u drugim oblastima života. Nema sumnje da je dug put pred muslimankama u nekim muslimanskim državama do dostizanja punog učešća u društvu – nadamo se da će ova odluka biti jedna od brojnih stepenica ka postizanju ovog cilja.

Sport je oduvijek bio arena za velike društvene i političke promjene, i iako će FIBA zastupati stav da je originalna zabrana postojala prvenstveno zbog zdravlja i sigurnosti učesnika, njeno ukidanje nije ništa manje značajno.

Ovdje je riječ o vidljivosti i zaslugama profesionalnih sportistkinja koje se oblače pristojno. Radi se o tome da se u košarci nosi hidžab, zato što je to dozvoljeno.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera