Historičar: A progon muslimana sa Balkana i Kavkaza?

Agencija Anadolija donijela je i grafički prikaz stradanja osmanskih muslimana (Anadolija)

Zapadne zemlje primjenjuju dvostruke standarde govoreći o stradanjima Armenaca 1915. godine, a zanemaruju činjenicu da su milijuni muslimana ubijeni i protjerani s Balkana i Kavkaza u Anadoliju tijekom razdoblja osmanske vladavine, piše američki povjesničar Justin McCarthy.

Taj je znanstvenik s američkog Sveučilišta Louisville još 1995. godine objavio knjigu pod nazivom “Smrt i progon: Proces etničkog čišćenja nad osmanskim muslimanima”, u kojoj osvjetljava događaje u razdoblju od 1821. do 1922. godine, kada je pet milijuna muslimana ubijeno, a veliki broj je protjeran s Balkana, Kavkaza i Krima u Anadoliju.

U knjizi navodi kako je jedan dio stradao i zbog bolesti, ali i gladi prilikom migracija. Međutim, kako je naveo, Zapad se ne želi suočiti s tom činjenicom.

Kada govori o zapadnoj Trakiji, europskom dijelu Turske, McCarthy u svojoj knjizi navodi da su naoružani grčki nacionalisti početkom 19. stoljeća napali civilno tursko stanovništvo, pri čemu je stradalo više od 25.000 Turaka.

Zbog ruske politike krajem 18. stoljeća, na migracije su bili prisiljeni i Tatari s Krima, ali i pleme Nogaj, prilikom čega su im se nudile dvije mogućnosti: da budu protjerani u unutrašnjost Rusije ili da bježe u Osmansko carstvo. Tada je protjerano najmanje 300.000 Tatara.

Protjerivanja i sa Balkana

Velika kretanja su se dogodila i na crnomorskoj obali kada su Čerkezi, Čečeni, i mnogi drugi bili prisiljeni da napuste domovinu i da se presele u Osmansko carstvo. Prvi brod je stigao u grad Trabzon, koji se nalazi na sjeveru Turske, ali je zbog nestašice hrane stradalo preko 30.000 osoba.

Na istoku osmanske teritorije u razdoblju od 1877. do 1914. godine, civilno stanovništvo stradalo je, kako navodi, od Rusije i armenskih separatista. Tada je nastradalo 62 posto muslimanskog stanovništva u Vanu, na istoku današnje Turske, u Bitlisu broj nastradalih muslimana iznosi 42 posto od ukupnog broja stanovnika, a u Erzurumu je ubijeno 31 posto muslimanskog stanovništva.

McCarthy navodi da je rusko-turski rat, koji je trajao od 1877. do 1878. godine, bio velika katastrofa za Turke koji su živjeli u Bugarskoj, koji su stradali, ne samo u masakrima nego i od nehumanih uvjeta života, od gladi i bolesti, u kampovima u kojima su bili smješteni.

U knjizi je također navedeno da su kuće ovih izbjeglica paljene s ciljem da im se onemogući kasniji povratak na ovo područje. Slična situacija se dogodila i 1911. godine na Balkanu.

U knjizi je također navedeno kako je Rusija u toku stotinu godina protjerala veliki dio muslimana, Tatara i Čerkeza, te dozvolila da se na tim pustim područjima nasele Armenci.

Izvor: Agencije