HND nagradio huškačku propagandu, a ne novinarski rad

Presuda šestorci jedna je od posljednjih i to je tačka na ‘I’ Ivaninom dugogodišnjem praćenju Haaškog suda (Arhiva)

Ima tako dana kad se čovjek zgrozi nad vlastitom profesijom. Kad ti dođe da se počneš baviti bilo čime drugim, jer u ovoj – novinarskoj – novca i tako nema, pa te uz stalne muke s preživljavanjem na tzv. tržištu jedino što još drži jesu strast prema novinarstvu i čist obraz. 

A kad ti uzmu jedno od toga dvoje – a to se dogodilo u četvrtak na dodjeli nagrada Hrvatskog novinarskog društva – volja da se nastavi dalje naglo splasne. Mada veze nemaš s tim, natjeraju te da se osjećaš prljavo, jer su valjda i sami takvi, pa bi se najradije sakrio od sramote u neku mišju rupu i čekao da sve prođe ili dreknuo iz sveg glasa: “Do kad više?”.

Eto, tako se osjećao svaki novinar koji drži do onih profesionalnih i moralnih vrijednosti za koje se načelno zalažemo u trenutku kad je objavljena vijest da je strukovnu nagradu za televizijsko novinarstvo dobila Ivana Petrović s Nove TV i to, ni manje ni više, nego za izvještavanje s presude tzv. hercegbosanskoj šestorci. Usprkos činjenici, a to su mogli vidjeti svi ako su gledali, da su njeni prilozi bili tipičan primjer ostrašćenog i jednostranog novinarstva kakvog se, na žalost, jako dobro sjećamo iz devedesetih, komisija je baš njen rad ocijenila najboljim.

Ništa, osim propagande

Nema tu, da se razumijemo, druge strane, nema tu iskaza žrtava, nema tu razloga koji su doveli do suđenja, ma nema ničega osim gole propagande u korist osuđenih i lamentiranja o nekakvoj širokoj bjelosvjetskoj zavjeri protiv Hrvatske i Hrvata u Bosni i Hercegovini koja će u konačnici dovesti do njihovog nestanka, što ne čudi, jer će, kaže Ivana Petrović, granicu od Splita do Prevlake, prema presudi Praljku i ostalima, čuvati „vjerojatno mudžahedini iz Sirije“?!

Eto, to je bilo najbolje što su prošle godine uspjele proizvesti hrvatske televizije. A nije da ih nema. Neki gradići imaju i po dvije, pa nema šanse da barem jedan prilog o otvaranju vodovoda u Mrduši Gornjoj ne bi bio bolji od otužne huškačke propagande.

Međutim, žiri u sastavu predsjednik Mario Sladić i članovi Anka Bilić Keserović, Marijana Kranjec, Zoran Šprajc i Sabina Tandara Knezović većinom glasova odlučio je tako, naglasivši u obrazloženju kako je većina  odabrala kolegicu Petrović jer smatra kako je u vrlo potresnom danu, u kojem se uživo svjedočilo samoubojstvu generala Slobodana Praljka, svaka dodana informacija bila itekako presudna! „A upravo je to učinila Ivana Petrović svojim izvještavanjem iz Haaga. Vrlo je jasno iz minute u minutu svojim britkim i analitičkim stilom izvještavala što se tamo događa. Prva je donijela ekskluzivu kako je general Praljak umro u sudnici, a ne u bolnici. Objasnila je kontekst postupka uključujući njegove ispravnosti i manjkavosti. Besprijekorno je povezivala sve logičnosti i nelogičnosti s povezanim postupcima (Brđanin i dr.) a tiču se dijela UZP-a. Presuda šestorci jedna je od posljednjih i to je točka na ‘I’ Ivaninom dugogodišnjem praćenju Haaškog suda. Ovim je definitivno sublimirano sve njezino znanje”, stoji u obrazloženju žirija.

Nije da u njemu nema časnih ljudi i sjajnih profesionalaca. Dapače, ali eto, većina je donijela takvu odluku, a nitko od manjine nije se od nje ogradio. Šutio je i HND koji vodi vrijedni Saša Leković. Sramotu je prešutio i Izvršni odbor koji je izabrao ovakav sastav kosmije. A što da rade? Da se ograde od vlastitog žirija?

Ako već nisu oni, ogradila se Documenta, udruga koja marljivo i sistematično bilježi ratne žrtve i čiji član Eugen Jakovčić, i sam bivši novinar, jako dobro zna kako je tekao haaški proces “šestorci” s obzirom da ga je osobno pratio.

Odricanje od nagrade

Oglasila se, dakle, Documenta i gomila novinara po društvenim mrežama koji su se međusobno nadmetali u zgražanju i podržavanju, pa je tako njihova odluka  da nagradu novinarke godine – o čemu glasaju izravno članovi HND-a – dobije Maja Sever prošla gotovo nezamijećeno, a ako je netko zaslužio, zaslužila je Maja Sever koja je u pretumbacijama na Hrvatskoj televiziji ostala bez emisije “Hrvatska uživo” koja je svako poslijepodne u 17 sati postizala iznimnu gledanost inzistirajući na temama kojima se javna televizija i treba baviti. Pogađate već, zamijenila ju je nekakva mutava mozaik mućkalica koja se i dalje emitira vrijedno pazeći da se nikome od vlastodržaca ne zamjeri, a najsigurniji način za to je baviti se tzv. „lakim temama“.

I dok se zabijao zadnji čavao u lijes nekad časne, a danas sramotne profesije, javio se jasno i glasno Boris Pavelić, novinar Novog lista i dobitnik HND-ove nagrade još 2002. godine za seriju reportaža iz tranzicijskih zemalja. Pavelić je, osim toga, potrošio tone i tone tinte pišući o onome što se uistinu dogodilo u Bosni i Hercegovini, ustrajno inzistirajući na utvrđivanju krivaca za sve zločine, bez razlike tko ih je i gdje počinio.

Boro je odlučio vratiti svoju nagradu do koje mu je stalo i nije mu se lako odreći je se. Pozvao je i druge dobitnike da učine isto. 

Pridružili su mu se Vojislav Mazzocco koji je dobio nagradu 2009. godine za tekstove u Večernjem listu i Drago Pilsel, nagrađen 1995. i 1997. za tekstove objavljene u Novom listu. Ni oni ne žele biti u istom društvu s novinarima koji to nisu.

Ima nade za ovu profesiju. Ipak nije sve tako crno!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera