HNS: Od političke trgovine do ‘smrtne presude’

Ivan Vrdoljak, HNS
Vrdoljak je predložio da se ne ide u koaliciju kako se stranka ne bi podijelila, iako je znao da je većina za suradnju, kaže Pecnik (Al Jazeera)

‘Kopernikanski obrat’ Hrvatske narodne stranke izazvao je ogorčenje u velikom dijelu javnosti – društvene mreže prepune su komentara oporbenih političara i drugih javnih ličnosti, ali još više građana.

Komentari se kreću od zajedljivih i ciničnih, pa sve do bijesnih kritika ovog političkog manevra koji je, čini se, malo koga ostavio ravnodušnim.

Pljušte optužbe o dosad neviđenoj političkoj trgovini u Hrvatskoj u kojoj je HNS nakon gotovo dva desetljeća suradnje sa Socijaldemokratskom partijom prešao na stranu HDZ-a, prema kojem je često nastupao i žešće od samog SDP-a – na momente i otvoreno neprijateljski.

‘Izdaja birača’

Ivana Vrdoljaka, kojeg su neke od ‘ikona’ te stranke i hrvatske ljevice – poput Vesne Pusić, Anke Mrak Taritaš ili Gorana Beusa Richembergha – optuživale za ‘koketiranje’ s HDZ-om, mnogi smatraju ‘redateljem’ ove političke transformacije.

‘Stranke bez ideologije’

Iako su SDP i HNS u suradnji već gotovo 20 godina – u boljim ili lošijim odnosima – Pecnik ne smatra da je ta stranka zajedno s SDP-om bila jezgra okupljanja na ljevici.

HNS je imao pojedince, no organizacijski je, kaže, SDP nosio cijelu stvar. Osim toga, HNS već dugo, navodi, nema nikakvu ideologiju, iako je od desne pozicije, s koje je početkom 90-ih krenuo, završio na lijevoj.

I Vesna Pusić je, kaže, ideološki ‘lutala’ – s jedne strane zalagala se za određene vrijednosti, no s druge je dozvoljavala partnerske i koalicijske odnose sa strankama s kojima HNS kao lijeva stranka ne može biti partner. Kao primjer uzima HDSSB.

“To joj nije smetalo jer, kao, [Branimir] Glavaš nije na čelu stranke, on je samo počasni presjednik. A jako je dobro znala da nema u HDSSB-u ničega što se ne tiče Glavaša – on je alfa i omega bio i ostao. Oni su to znali, ali su se pravili blesavi. To je taj problem kod nas – što kad hoćete opravdati bilo koju svinjariju, vi se pravite blesavi i tražite dobar razlog. Utoliko nemaju ideologiju. Ali, to je problem svih stranaka kod nas – nijedna stranka nema ideologiju koje se drži”.

Njemu i njegovim istomišljenicima zamjeraju da su iste te ‘ikone’, kao i birače koji su dali glas HNS-u kao dijelu lijeve koalicije, prevarili zbog osobnih ili kratkoročnih interesa stranke, koja se čak i uz poznata lica lijeve političke scene, često u dijelu javnosti naziva ‘klijentelističkom’ ili ‘tehno-menadžerskom’.

Politički analitičar Jaroslav Pecnik kaže da građani imaju potpuno pravo biti bijesni, a još više ismijavati HNS zbog onog što se dogodilo u posljednja dva dana – od odbijanja suradnje s HDZ-om, do početka pregovora s tom strankom u manje od 24 sata.

Smatra da je odlukom o spremnosti na suradnju s HDZ-om, HNS sam sebi potpisao ‘smrtnu presudu’. Za to su, kaže, sami krivi – no, problem je, dodaje, što je to prevara, čak izdaja birača i partnera.

“HNS je išao zajedno u koaliciji sa SDP-om, čak su potpisali to da nakon izbora nitko neće koalirati s HDZ-om. Znači, naprosto su prevarili svoje birače. To je zapravo izdaja partnerskih odnosa sa SDP-om. I na koncu, najveći grijeh svega toga je što politika, koja ionako nije na visokim granama u Hrvatskoj, sada s ovom prevarom, izdajom – ili neki ublažavaju pa kažu flert s HDZ-om, iako to nije flert nego naprosto prostitucija – zbog tih prostitucija i ono malo ljudi koji su vjerovali da se politikom nešto može promijeniti, sada više u to neće vjerovati. Reći će: Pa šta da ja izlazim na izbore i dam glas nekome, a taj mene sutra zaboravi, koalira i ide u Vladu s onim s kojim ja ne želim da ide u Vladu. Doista su se se sva mjerila i kriteriji izgubili”.

Obrazovna reforma kao ‘smokvin list’

Navodi kako kada Vrdoljak kaže da je dosta ideologije, to ne stoji, jer demokracija znači političke stranke – one zastupaju određene svjetonazore, a svjetonazori su određene ideologije. I bez toga se ne može.

“Jer ćemo onda pretvoriti cijelu Hrvatsku u jedan veliki HDZ pa ćemo svi biti sretni i zadovoljni jer zapravo moramo štititi nacionalne interese. Pa ne štite se nacionalni interesi tako da izdajete partnere, tako da lažete partnere, da se bavite političkom prostitucijom, već valjda tako da principijelno zastupate određene stavove”.

Vrdoljakova teza da su promijenili političku poziciju, ali ne političku paradigmu, smatra Pecnik, promašena je, jer ako se promijeni pozicija, mora se mijenjati i paradigma – u suprotnom stranka postaje smiješna.

“I doista je HNS tragikomična politička stranka. Ja sam mislio da nešto licemjernije od Mosta ne može postojati, ali prevario sam se – HNS”.

Kurikularna reforma, čije su ponovno pokretanje s mrtve točke kao jedan od ključnih argumenata za ulazak u Vladu s HDZ-om naglasili u HNS-u, Pecnik smatra ‘smokvinim listom’, tj. opravdanjem za koaliciju i pregovore s HDZ-om. Prije svih, upravo Vrdoljak je tweetom o reformi ‘potpalio’ nagađanja o namjeri koalicije s HDZ-om i, prema kritičarima, naštetio Anki Mrak Taritaš i stranci na lokalnim izborima.

‘Dupli pas’ na obostranu korist

Zapravo je to, kaže, ‘dupli pas’ između Vrdoljaka i Andreja Plenkovića u kojim bi obje stranke imale priliku riješiti se nekih elemenata koji opterećuju njihove lidere – HDZ desne struje, a HNS struje koja koči komunikaciju s desnicom, prije svih Pusić, Mrak Taritaš i Beusa Richembergha.

Iako je na Predsjedništvu HNS-a Vrdoljak predložio da se ne ide u koaliciju kako se stranka ne bi podijelila, Pecnik smatra da je dobro znao kako je većina u Središnjem odboru za suradnju.

Manje vidljive, ali moćne funkcije

HNS je, kaže Pecnik, uvijek slovio kao tehno-menadžerska stranka koja se zna pobrinuti za svoje kadrove i, iako brojčano u manjini, uvijek su držali vrlo važne funkcije, ne toliko vidljive u ministarstvima, koliko u javnim i državnim poduzećima.

Vlast je jedno, no prava se moć krije u pozadini i sadašnje vodstvo bez te moći ne želi ostati. To smatra jednim od razloga za kombinaciju s HDZ-om.

Što se tiče poznatih oponenata koji su najavili da će glasovati protiv koalicije te bi po statutu tada trebali biti izbačeni iz stranke, Pecnik smatra da kao samostalna skupina ne mogu izgraditi perspektivnu političku poziciju.

“Mislim da oni sami po sebi nemaju tu moć da se konstituiraju. Oni će imati ugled jedno vrijeme, ali kod nas svakog čuda tri dana dosta – doći će novi događaji i njih više neće biti nigdje. Ono što eventualno mogu napraviti, i što će pretpostavljam napraviti, jest da će biti jedno vrijeme neovisni, a onda će se vjerojatno prikloniti SDP-u ili, manje vjerojatno, Čačićevim reformistima – on im na neki način otvara vrata i zove ih”.

 

“On spašava svoj obraz, kao ‘eto ja sam častan čovjek, ja sam samo prenosio o čemu se radi između HDZ-a i HNS-a, na koncu ja sam predložio da ne idemo u Vladu. A što sad mogu što je Središnji odbor tako glasao, a on je jako dobro znao kako će Središnji odbor glasati’. Odlazi na godinu dana odmora, stavlja svoga zamjenika koji je u svemu poslušan, a nakon toga vraća se na velika zvona”.

Nakon ovoga, smatra Pecnik, HNS će postati marginalna regionalna stranka.

“On je i bio regionalna stranka, samo je zahvaljujući SDP-u imao veći utjecaj i bio vidljiviji i zahvaljujući nekim pojedincima koji su bili prepoznati kao osobe od formata. HNS je zaključio da lijeve opcije u Europi nemaju prođu i da moraju pronaći novu političku paradigmu s kojom će djelovati i s kojom će se spašavati. Ali tu se ne radi o spašavanju stranke, o spašavanju ideologije ili stavova, tu se radi o uhljebljenju pojedinaca koji žive od politike i koji se ne žele lišiti onoga što smatraju da po nekom hijerarhijskom, partijskom pravu pripada”.

Prilika za SDP

Kada se podvuče crta, kaže, Plenkovićeva je pobjeda ‘pirova’ i privremena, HNS ‘glavu na panj’ nije stavio sada, već je to odgodio samo do idućih izbora, a najviše je profitirao SDP.

Ta stranka, navodi, sada prestaje biti u fokusu zanimanja javnosti na način da se promatraju njezini unutarnji sukobi te može ‘ugrabiti’ ovu priliku da doista postane stožerna stranka hrvatske ljevice, ma koliko se moglo raspravljati o SDP-u kao ljevici i socijaldemokratskoj stranci.

“Oni kao takvi slove i oni doista sada mogu privući i ove ‘disidente’ HNS-ove i pokazati da su oni ipak, uz sve mane, stranka koja drži do morala, do principa i koja zagovara neke vrijednosti. A to će na koncu pobijediti jer sva ova ‘tehnologija’ izmjene moći i vlasti, sve ove manipulacije, laži i prljavštine koje se dešavaju na razini politike i koje ljudi s pravom ismijavaju, popeti će se ljudima na glavu i oni će početi doista tražiti i zahtijevati da iza riječi stoje neka djela i da se poštuje ono što se kaže, a ne da se stalno živi na laži i manipulacijama”, zaključuje Pecnik.

Izvor: Al Jazeera