Hoće li Balkan ‘omastiti brk’?

Piše: Mario Pejović

Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo između Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije ovih dana visi u zraku, jer se s jedne strane najavljuje da su pregovori o TTIP-u propali i da određene članice EU-a traže obustavu razgovora, dok s druge strane Evropska komisija odlučno tvrdi da odustajanja nema, što bi u konačnici mogla biti dobra vijest za proizvođače iz regije.

Iako se TTIP čini kao nešto što se samo tiče velikih igrača u SAD-u i na starom kontinentu, poduzetnici iz zemalja Zapadnog Balkana bi uz malo truda i poslovne sreće mogli “omastiti brk” ako se dogovor postigne, smatraju stručnjaci.

Profesor doktor Damir Novotny, ekonomski analitičar iz Hrvatske, ističe da direktne koristi od potpisivanja ovog sporazuma ne bi imali ni Hrvatska, kao članica Evropske unije koja ima vrlo slabe ekonomske odnose sa SAD-om, niti ostale zemlje iz regije, koje još nisu dio velike evropske zajednice, ali bi se indirektno otvorile nove poslovne mogućnosti.

Profit za regiju

“Posredno bi od ovog sporazuma mogla profitirati mnoga hrvatska i poduzeća u regiji koja su već sada uključena u nabavni lanac njemačke industrije. Posebno bi mogli imati koristi dobavljači njemačke autoindustrije, budući da je ova industrija u SAD-u u opadanju te da na tom tržištu raste potražnja za kvalitetnim, a štedljivim europskim vozilima.”

Prednost TTIP-a

TTIP predstavlja rezultat serije pregovora između EU-a i SAD-a koji su imali cilj snižavanja ili čak potpunog otklanjanja regulatornih barijera, poput regulatornih ograničenja u području slobodne trgovine hranom te različitim modernim uslugama (finansijskim, profesionalnim i sl.), navodi Novotny.

Osnovna ideja ovog sporazuma je da se otklanjanjem barijera omogući slobodno poslovanje velikih poduzeća iz SAD-a i EU-a na ovom velikim tržištima, koja predstavljaju po svom volumenu dvije trećine  ukupne svjetske ekonomije.

Procjene su da bi otklanjanje barijera omogućilo ubrzavanje ekonomskog rasta u ove dvije velike ekonomske regije, te povećavanje konkurentnosti u odnosu na ostale svjetske regije (Kina, Brazil, Rusija), dodao je on.

Sa druge strane, Novotny ocjenjuje da bi se u nepovoljnom položaju mogla možda doći poduzeća iz javnog sektora, odnosno pružatelji javnih i profesionalnih usluga, koja bi se našla pod pritiskom američkih konkurenata.

Jedna od prepreka u postizanju dogovora u vezi TTIP-a je i pitanje hrane, ali je to stvar prošlosti.

“Prijetnja GMO proizvoda je u međuvremenu dospjela u drugi plan, budući da su najnovija istraživanja pokazala da zapravo proizvodi koji sadrže GMO nisu štetni za zdravlje čovjeka već da se jedino mogu problematizirati iz pogleda moralnih i vjerskih normi.”

Sudbina TTIP-a

Da li će se proizvođači iz regije moći okoristiti partnerstvom između SAD-a i EU-a ostaje da se vidi, jer je njegova sudbina dovedena u pitanje.

Doktor Jasmin Hošo, profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, podsjeća da je skraćenica TTIP prije nepune tri godine za mnoge bila nepoznanica te da od ljeta 2015. rasprava o prednostima i nedostacima ovog sporazuma u zemljama EU ne prestaje, a mišljena su podijeljena.

Dok je njemačka kancelarka Angela Merkel za potpisivanje američko-evropskog sporazuma, njemački ministar ekonomije Sigmar Gabriel proglašava pregovore o TTIP-u “de facto propalim”, istovremeno se zalažući za potpisivanje sporazuma CETA između EU i Kanade, kazao je Hošo. Dodatno je Francuska krajem augusta objavila kako želi prekid pregovora o TTIP-u, procjenjujući ih previše povoljnima za američku stranu, kako bi se potom moglo nanovo krenuti na “dobrim temeljima”.

Profesor Hošo navodi da su nevladine organizacije u osnovi najveći protivnici potpisivanja sporazuma, ali i da otpor protiv TTIP-a u zemljama EU-a raste.

On napominje i da nedovoljno informirani građani vrlo često u svojim debatama o koristima i nedostacima TTIP-a unose u igru previše ideologije, oportunizma i pretjerivanja pravdajući to lošim namjerama prekookeanskog partnera.

Strah od TTIP-a

Profesor Hošo je svjestan da postoji strah zbog mogućeg gubitka poslova zbog TTIP-a, ali podsjeća da u tržišnim ekonomijama nema garancije radnih mjesta. “Jasno je da radnički pokreti ili sindikati u Europi imaju dugu tradiciju, što se za partnere sa one strane Atlantika ne može tvrditi. Dok vas poslodavac treba, tu ste.”

“TTIP u sebi sadrži odredbe koje američkim kompanijama omogućava da u segmentu naprimjer usluga aktivnosti mogu obavljati sa teritorija SAD-a, što do sada nije bilo moguće, i nisu obavezne osnivati podružnice u EU. Naravno da to može dovesti do gubitka radnih mjesta, ali ne i bezuslovno. Stoga, zabrinutost o gubitku radnih mjesta ponekad je bezrazložna.”

Doktor Novotny pojašnjava da kritičari TTIP-a zamjeraju činjenicu da su se pregovori vodili u tajnosti, da javnost nije imala pristup informacijama te da će koristi od potpisivanja Partnerstva imati ponajviše velike multinacionalne korporacije i banke.

S druge strane postoje mišljenja da je tajnost pregovora najmanji problem, odnosno da bi TTIP mogao imati negativne posljedice u sektoru javnih i komunalnih usluga, zdravstvene zaštite i obrazovanja, dodao je on.

Različita tumačenja

“EU naglašava da su javne usluge ‘javno dobro’, dok je američko tumačenje javnog dobra potpuno drugačije i temelji se na teoriji ‘free-ridera’ (slobodnih jahača) koji zloupotrebljavaju institute javnog dobra i čine te usluge neusporedivo skupljim nego što bi to bile ako bi ih pružale privatne kompanije.”

Također se spominju problemi povezani sa standardima u području sigurnosti hrane, očuvanja okoliša, regulacije bankarskih usluga i radničkih prava.

Velike firme se često predstavljaju kao globalno zlo, ali doktor Hošo navodi da je poznato da multinacionalne kompanije igraju važnu ulogu u razvoju zemalja, posebno zemalja u razvoju i zemalja čije su ekonomije u usponu, te da su često oprečni stavovi o očekivanjima prisustva multinacionalnih kompanija u jednoj zemlji.

Radna mjesta

Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu napominje da kompanije poput švicarskog Nestlea, njemačkog Volkswagena, japanske Toyote, američkog Intela… zapošljavaju desetine hiljada radnika širom svijeta.

On dodaje da bi pretpostavljeni efekti američko-evropskog sporazuma na tržište rada u EU trebali dugoročno biti pozitivni.

“Prema nekim studijama dugoročno očekivani efekt na tržište rada je kreiranje 1,35 miliona novih radnih mjesta.”

I dok se sada čini da TTIP nikad neće zaživjeti, profesor Hošo vjeruje da će, unatoč snažnom protivljenju velikog broja nevladinih organizacija i određenog broja zemalja, potpisivanje sporazuma uslijediti nakon predsjedničkih izbora u SAD-u.

Izvor: Al Jazeera