Hoće li Hrvatska postati najsiromašnija u EU

Najveća teškoća s kojom se Hrvatska suočava je nezaposlenost, slijede ekonomska situacija i inflacija, smatraju anketirani (AFP)

Piše: Mladen Obrenović

Sumirajući tri godine članstva Hrvatske u Europskoj uniji, Hrvatska gospodarska komora (HGK) upozorava kako bi najmlađa članica uskoro mogla postati najzaostalija i najsiromašnija u elitnom europskom društvu. Svoje crne prognoze analitičari temelje na usporenoj stopi gospodarskog rasta, ali i nastavku pada životnog standarda.

„Po sadašnjim stopama od 1,5 posto izgledno je da već ove godine padnemo iza Rumunjske, čiji je gospodarski rast na godišnjoj razini četiri posto, te postanemo druga najnerazvijenija zemlja nakon Bugarske“, upozorava Zvonimir Savić, direktor Sektora za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize u HGK.

Podsjećajući kako je Hrvatska prije ulaska u Uniju bila na 61 posto prosjeka EU po razvijenosti, a danas je na 58 posto, u toj instituciji još jednom ukazuju na Rumunjsku i Bugarsku koje su jedine dvije nerazvijenije države od Hrvatske unutar europskog društva. U tim poražavajućim pokazateljima, navode i kako je Hrvatska druga po stopi nezaposlenosti u EU, te treća najlošija po stopi aktivnosti i zaposlenosti.

Na sve to dodaju i poteškoće u iskorištenosti EU fondova, navodeći kako je Hrvatska prije ulaska u Uniju iskoristila 92,1 posto sredstava koja su joj bila na raspolaganju, dok danas koriste samo dvije trećine. I po tome je Hrvatska na dnu ljestvice.

Pomoć iz EU-fondova

Stručnjaci će ukazati kako je povlačenje sredstava iznimno važno za poboljšanje cjelokupne ekonomske situacije u Hrvatskoj, povećanju zaposlenosti i poboljšanju životnog standarda. Tim bi se novcem pokrenule investicije, a sve zajedno pridonijelo bi poboljšanju gospodarske stope rasta, navode.

„Povlačenje sredstava iz Europske unije i stopa rasta gospodarstva su međusobno pozitivno korelirane, jer EU-fondovi omogućavaju da se sufinanciraju infrastrukturni projekti i/ili druge investicije javnog sektora za koje u suprotnom ne bi bilo dovoljno novca iz državnog proračuna“, konstatira Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

U tom smislu ukazuje na pojam, koji je po njemu ključan, a to je „oportunitetni trošak novca“. Podsjeća kako je „novac oskudan i u proračunu se uvijek mogu naći i druge ‘goruće’ stavke na koje bi se mogao utrošiti“, te navodi kako je „računica političara na vlasti jednostavna“. Po tome, nastavlja, političari razmišljaju na način „zašto ulagati u nešto čiji efekti možda neće biti vidljivi za mog mandata i što mi birači možda neće ni honorirati (npr. kapitalna ulaganja) kad mogu povećati tekuće izdatke (npr. plaće ili materijalne troškove) što će dio potencijalnih birača u svakom slučaju osjetiti“

„Dobar primjer korištenja EU-sredstava u poticanju stope rasta predstavlja Mađarska, koja većinu svojih kapitalnih investicija financira upravo uz pomoć tih sredstava i njihovoj iznimno visokoj apsorpciji“, ukazuje.

Stvarno stanje nije sjajno

I Ariana Vela, vlasnica Učilišta EU Projekti, ukazuje kako je „stopa rasta djelomično vezana uz projekte koji se financiraju iz fondova EU zato što je njihov udio u ukupnom proračunu države takav da ne može stvoriti rast, već potaknuti angažiranje nacionalnih sredstava i aktiviranje korisnika u pripremi i provedbi projekata“.

„Dobri rezultati u korištenju fondova EU govore da sustav dobro funkcionira, izvršava svoje temeljne zadaće, osigurava postizanje projektnih rezultata i time pozitivno utječe na rast i razvoj“, navodi.

Objašnjava i kako se podaci o iskorištenosti EU sredstava promatraju iz dva kuta – kroz stopu ugovorenih sredstava, te stvarno isplaćenih sredstava „pri čemu potonja govori koliko je zaista novca pravilno iskorišteno“.

Na upit raspolaže li podacima o povučenom novcu iz pretpristupnih fondova, dakle do 2013. godine, kao i sredstvima koja su povučena iz fondova koja su Hrvatskoj na raspolaganju otkako je postala punopravna članica Unije, odgovara kako se „podaci namjerno prikazuju zbirno, pa je teško reći kakvo je stvarno stanje“. No, po njenom mišljenju – „nije sjajno“.

Još napominje kako se EU-sredstvima može financirati niz investicija – od izgradnje, opremanja, edukacija, istraživanja i brojnih drugih aktivnosti, te upozorava kako je „važno dobro i pravovremeno pripremiti projekte i biti uporan“.

Euro nadohvat ruke

Sredstva iz EU fondova mogu se koristiti za ulaganje u infrastrukturu (npr. širokopojasne mreže, IT i telekomunikacije te opskrbu vodom), inovacije i razvoj malih i srednjih poduzeća, ukazuje Mačkić.

Time se, nastavlja, izravno poboljšava životni standard stanovništva i ostvaruje veća necjenovna konkurentnost poslovnog okruženja. Pod pojmom necjenovna konkurentnost, objašnjava, „podrazumijeva se poslovno okruženje, podržavajuće industrije, pravosuđe i efikasna javna administracija i zapravo sve ostalo što ne uključuje devizni tečaj i troškove radne snage što su odrednice cjenovne konkurentnosti“.

„Dodatno, fondovi mogu biti iskorišteni i za ulaganje u vještine i prilagodljivost radne snage izazovima tržišta. Ovo je posebno važno za mlade koji čine veliki udio u broju nezaposlenih, ali i za stanovnike srednjih godina koji su ostali bez posla uslijed efekata tzv. velike recesije koja je započela 2008. godine“, dodaje.

Upravo na tragu onoga što objašnjavaju stručnjaci, i Hrvatska mora prepoznati svoju priliku jer su europski novci nadohvat ruke. U suprotnom, stotine milijuna eura koje bi mogla korisno utrošiti, Hrvatska i njezini građani doslovno neće ni vidjeti. No, za povećanje iskorištenosti dostupnih fondova, a posljedično i svih kategorija koje utječu na poboljšanje stanja u državi, nužno je ispuniti brojne pretpostavke.

Kako poboljšati situaciju?

Vela taksativno navodi kako „država mora ujednačiti tumačenje pravila, zaposliti još ljudi, osposobiti ih te preuzeti odgovornost u ovome procesu“. Uz to, dodaje, potrebno je držati se rokova, pripremati kvalitetne pozive, davati jasne i jednoznačne odgovore na pitanja korisnika i pomagati im da ispune financijsko-administrativne zahtjeve u provedbi projekata jer su njihovi rezultati nešto čime se onda i država može pohvaliti“.

„Kako bi se povećala stopa apsorpcije fondova potrebno je pojednostaviti procedure prijave i kontrole te osposobiti zaposlenike u javnoj administraciji kako bi bili motiviraniji i efikasniji u svom poslu“, napominje Mačkić.

U tome smislu navodi kako to „zahtijeva i povećanje njihovih plaća, jer najveći dio tih ljudi jednom kad prikupe dovoljna znanja odlaze iz javnog sektora i zapošljavaju se kao konzultanti za neusporedivo više plaće u privatnom sektoru“.

Predlaže, stoga, potpisivanje ugovora o radu s tim zaposlenicima „na što je moguće dulje razdoblje i istodobno im ponuditi financiranje poslijediplomskih studija u inozemstvu (npr. javni management, EU politike i sl.)“. Ako je potrebno, po njegovom prijedlogu, nužno je i mijenjati Zakon o državnim službenicima kako bi ih stimulirali na ostanak u javnoj administraciji.

„Potrebno je razbiti predrasudu u javnosti po kojem je svaki porast plaća u državnom sektoru samo i isključivo trošak koji ti tzv. uhljebi otimaju od svih nas. A ta kampanja u Hrvatskoj već dugo traje. Ovo je ulaganje u punom smislu te riječi jer nam upravo ti ljudi mogu osigurati prijeko potrebna sredstva i na taj način pomoći u postizanju dugoročno održivih stopa rasta“, zaključuje Mačkić.

Izvor: Al Jazeera