Hoće li sporazum o Idlibu okončati ratno stanje?

Piše: Suhaib al-Khalaf, Idlib

Dogovor koji je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan postigao s ruskim kolegom Vladimirom Putinom u ruskom Sočiju da se uspostavi demilitarizirana zona u sirijskoj pokrajini Idlib, između snaga sirijskog režima i sirijske opozicije, okončao je stanje neizvjesnosti i zabrinutosti u kojem su mjesecima živjeli stanovnici Idliba na sjeverozapadu Sirije zbog prijetnji vojske sirijskog režima i ruskih snaga da će pokrenuti ofanzivu na ovo područje.

Ipak, sporazum je pokrenuo i nova pitanja među stanovnicima o mehanizmima njegove primjene, budućnosti sirijske revolucije i budućnosti njenih pristalica nakon postignutog dogovora.   

Također, pokrenuta su i pitanja o djelotvornosti sporazuma u zaustavljanju napada režimskih snaga na Idlib ili pokretanju zračnih napada na područje.  

Turski ministar vanjskih poslova Mevlud Cavusoglu izjavio je na konferenciji za novinare sa svojim jordanskim kolegom da neće biti nikakvih promjena granica pokrajine Idlib nakon sporazuma njegove države i Rusije, kako bi umirio lokalno stanovništvo i opozicione frakcije.

Stanovnici i frakcije strahuju da bi sporazum mogao dovesti do napredovanja sirijskog režima na terenu nakon što opozicija povuče teško naoružanje iz zona sukoba koje će se naći unutar demilitarizirane zone, čija bi širina trebala biti između 15 i 20 kilometara. 

Sirijska opozicija tvrdi da se režim nikada nije pridržavao svojih obaveza i sporazuma sklopljenih između dvije strane.

Očekivani napadi

Omar Hudhayfah, komandant Nacionalnog fronta za oslobođenje, ne odbacuje mogućnost da će sirijski režim nastaviti izvoditi ograničene napade na područja pod kontrolom opozicije u prvoj fazi provedbe sporazuma iz Sočija. 

Hudhayfah očekuje da će se situacija na terenu smirivati više u kasnijoj fazi sve dok ne dođe do provedbe potpunog primirja, što će označiti početak novog razdoblja u životima ljudi i s jedne i s druge strane. 

Kaže da sporazum iz Sočija nije bilo najveća nada slobodnog sirijskog naroda koji je dao velike žrtve tokom sirijske revolucije, ali da je to najbolje moguće rješenje u ovoj fazi imajući u vidu neuspjeh međunarodne zajednice i arapsko nedjelovanje, kako je to opisao. 

Ovaj komandant sirijske naoružane opozicije je pohvalio čvrstu i snažnu podršku turske strane ”koja je pomogla opozicionim frakcijama da se ujedine, kao i njenu spremnosti da se sukobi sa snagama sirijskog režima kako bi se zadržale oslobođene teritorije.”

Ammar al-Qahf, istraživač Centra Omran za strateške studije, kaže da je, gledajući generalno, Turska u stanju da provede uvjete sporazuma, za razliku od Rusa pred kojima su veći izazovi vezano za mogućnost kontroliranja pripadnika sirijskog režima ili milicija koje ga podržavaju, a koje su povezane s različitim stranama. 

Očekuje da će Iran pokušati opstruirati provedbu sporazuma uprkos političkim izjavama koje su suprotne tome, jer će sporazum odgoditi legitimizaciju sirijskog režima koji uvijek pokušava zaobići uvjete dogovora, prema njegovim riječima.

Veliki izazovi

Al-Qahf dodaje da uspjeh sporazuma ovisi o fazama provedbe koje će biti veoma teške imajući u vidu sposobnost strana potpisnica da sarađuju s različitim frontovima koji se protive ovakvom dogovoru i da uspostave sistem lokalne uprave u Idlibu u skladu s međunarodnim dogovorima, ili da im barem ne proturječe.   

Kada je riječ o budućnosti regije na dugoročnom planu, ovaj sirijski istraživač smatra da je turska strana dobila mandat za upravljanje sigurnosnim i vojnim pitanjima regiona, ali se pita šta je s aspektom uprave i vlasti.

Kaže da postoje mnogi modeli koji se mogu primijeniti na Idlib, poput modela ”Štit Eufrata” ili nekog drugog modela kojim se Idlibu daje administrativna autonomija, gdje bi pokrajina bila povezana s režimom odvojeno od sigurnosnih i vojnih pitanja. Također, nije odbacio mogućnost primjene modela Sjevernog Kipra u Idlibu. 

Izvor: Al Jazeera