Hodočašće ‘Crnom panteru’

Film 'Crni panter' predstavljen je u kinima širom svijeta 16. februara (Reuters)

Crni panter je bomba. Mislim da je hit, a ujedno je i otvorio razgovore koje smo vješto izbjegavali. Da odmah kažemo očigledno: Da, vizuelno je zapanjujući. Ne, ne dopada mi se fanatično i zbrkano kulturološko predstavljanje “Afrike” preko Wakande. Da, radnja je smještena u fiktivnu zemlju, pa postoji ta umjetnička dozvola, ali isto tako, zašto je jedini Afrikanac koji ima pravi akcenat Andy Serkis? Sramota, Forest. Sramota.

Razgovarajmo sada o velikim temama. Dopustite mi da vam na početku predstavim svoju kontroverznu perspektivu da odlučite hoćete li nastaviti čitati. Ovo je film smješten u “Afriku” o imaginarnim Afrikancima i imaginarnim Afroamerikancima, pa vjerovatno mislite da je to film o “crnoći” (šta god to bilo). E, pa nije. To je film o mnogo čemu, i smješten je u afrofuturizam, ali mi nećemo razgovarati direktno o kolonijalnoj i postkolonijalnoj drami danas. Govorit ćemo o bijesu.

Znam mnogo o bijesu. Svaki pisac koji vam kaže da nije tako, možda vam laže. Najljepše stvari dolaze iz mjesta bola. Za to je umjetnost zaslužna – ne isključivo, ali u većoj mjeri nego što joj se priznaje. Film Crni panter vrhunsko je političko djelo, koje je lijepo, da, ali zadalo je veoma snažan udarac i došlo je iz mjesta… bijesa. Ne možete zacijeliti ranu dok je ne priznate.

Mnogo nas boravi u dolini bijesa

I, uz dužno poštovanje mojim savremenicima i ljudima koji vole reći da Afrikanci ne vide svoje predstavnike na ekranu: molim vas, počnite sa senegalskim režiserom Sembeneom Ousmaneijem i nastavite dalje dok posrćući ne prođete kroz Nollywood i možda još više budete cijenili neke od dragulja bongo filmova. Nemojte ostati samo na temeljima, ok?

Upravo smo održali dopunske izbore u Kinondoniju, što je biračko mjesto do mog i moje rodno biračko mjesto, ako nešto takvo uopšte postoji. Nisu dobro prošli. Ljudi su izgubili živote, bili zatvarani, pretučeni i naše sigurnosne snage su im uskraćivale prava naprosto zato što su glasni članovi glavne opozicione stranke. Povrh ekonomskih nevolja, koje trpimo kao rezultat neobjašnjivih izvršnih naredbi, i društvenih problema, koji su rezultat neuravnoteženog patrijarhata, recimo samo: ima nas mnogo koji sada boravimo u dolini bijesa.

Bijes ima anatomiju, znate. Komarci su dosadni. Ljudi koji vas stalno prekidaju bude bijes u vama. Rasisti, koji vas stalno prekidaju kao komarci, čine da brojite do deset i molite se za postojanost. Ali, šovinisti oba i svakog spola koji vas ugnjetavaju, poprilično svjesno, zbog potrage za moći, dok zloupotrebljavaju privilegiju koju ste im dali kroz svoj glas? Oni mogu izazvati bijes. Kao što Killmonger lijepo pokazuje u Crnom panteru: Zašto ne krenuti putem osvete?

Znam da znate na šta mislim. Nije čak ni važno s kojom “bojom”, rodom i slično se poistovjećujete. Vi znate na šta ja mislim, jer kad vam neko stupa po duši, dragi Bože, teško je oprostiti mu tu ranu.

Biti ljubazan je nevjerovatno hrabro

Crni panter je film o nepravdi, o tome kako se prema njoj odnosimo i kako se u tu priču uklapa moć. Dakle, želim govoriti o Killmongeru u svakom od nas mladih Tanzanijaca i drugih bijesom zagolicanih boraca za mir i ljubav: Da, znam. Vjerujte mi: znam. Ima dana kada ne mogu izaći vani, jer mi pjesma sirena o pravednom nasilju šiba kroz vene i trebam se posvađati…

Zato se svi mi moramo vratiti korijenu, da bismo mogli uzgojiti cvijeće milosti. Pokret “Crni panter” u SAD-u, na koji se ovaj film umnogome referira, počeo je kao pacifistička, obrazovna organizacija. orijentirana ka služenju društvu. Trebaju li feministice napasti sve muškarce? Trebaju li “crni” ljudi  napadati sve “arijevce”? Trebamo li svi pojesti bogate? Ne. Ne. Konačno, pečene i uz ukusni sos od bijelog luka.

Autori su posvetili ovome vrijeme da bi prekinuli šutnju. Obratili su se feminizmu. Prikazali su kralja koji se pobunio protiv sjećanja na svog oca. I glavni lik i njegov suparnik su dobili priliku da prerastu svoje granice i promijene svoje političke pozicije, donekle. Ako to nije Utu, šta onda jeste? Ponekad sva snaga u svijetu dolazi od… ustupanja i ljubaznosti. Njegovanje je praksa i u našem svijetu danas, to je radikalni izbor, antiteza. Usuditi se biti ljubazan nevjerovatno je hrabro.

Tek sam zagrebala ispod površine

Nema sumnje, i ja ću ponovo gledati Crnog pantera, jer nikad ne kažem “ne” onome što godi mom oku. Ali, gledat ću ga opet znajući da se identificiram i sa zlikovcem, i s protagonistom. Uradit ću to znajući da je šteta stvarna, da ružnoću ne treba kriti, da sam nekada ja Killmonger iznutra. Uradit ću to znajući da je svaka prilika da postupimo bolje dar i da je sklad… nešto na čemu se radi, svaki dan.

Uradit ću to kada pišem, kada glasam, kada stisnem zube ljutito i oprostim šovinistima svih spolova i rasistima svih boja i tom idiotu koji se ubaci u red u banci, odnosno ne ustupi mjesto u autobusu dami u poodmakloj trudnoći.

Obucite dashiki (šarena i prozračna tunika). Obojite lice. Pričajte nam o odnosu između Afroamerikanaca i Amerikanaca. Ali, kada budete gledali Crnog pantera, gledajte ga zbog onoga što bi vam mogao reći o vama. Ja sam tek zagrebala ispod površine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera