Hronično nasilje nad evropskim ženama

Nasilje nad ženama predstavlja ekstenzivno kršenje ljudskih prava (AFP)

Piše: Kait Bolongaro

Početkom marta Agencija Evropske unije za osnovna prava objavila je potresnu novu studiju o nasilju nad ženama u EU. Rezultati pokazuju da je zlostavljanje pandemično: gotovo 62 miliona žena, odnosno svaka treća, pretrpjelo je nasilje od 15. godine. Jasno je kako evropske žene nastavljaju izdržavati visoke nivoe nasilja.

Istražioci su razgovarali s više od 42.000 žena u 28 zemalja članica EU-a, što je najobimnije istraživanje svoje vrste. Učesnice su ispitane o njihovom iskustvu kada je riječ o fizičkom, psihičkom i seksualnom nasilju. Ispitanice su govorile i o tome jesu li ikada seksualno provocirane ili uhođene te kako počinioci takvih djela mogu koristiti nove tehnologije.

Prema studiji, 55 posto žena je seksualno provocirano, 18 posto njih su bile uhođene, dok ih je 43 posto pretrpjelo psihičko zlostavljanje.

“Nasilje nad ženama, a naročito nasilje zbog spola koje disproporcionalno utječe na žene, predstavlja ekstenzivno kršenje ljudskih prava i iz EU-a ne smiju okrenuti glavu od toga”, kazao je direktor FRA-e Morten Kjaerum.

Rezultati istraživanja potvrđuju Kjaerumove zaključke. Prema studiji, 55 posto žena je seksualno provocirano, 18 posto njih su bile uhođene, dok ih je 43 posto pretrpjelo psihičko zlostavljanje. Svaka deseta je iskusila seksualno nasilje, jedna od 20 je bila silovana, a osam posto žena je bilo zlostavljano u posljednjih 12 mjeseci. Od svih dobnih grupa u istraživanju, pokazalo se kako su mlade žene naročite mete za nasilne činove.

Sistemsko neprijavljivanje

Podaci su bili razvrstani po državama, a najviše stope nasilja zabilježene su u Danskoj (52 posto), Finskoj (47 posto) i Švedskoj (46 posto), dok su najniže stope u Španiji (22 posto), Grčkoj (21 posto), Austriji (20 posto) i Poljskoj (19 posto). Na prvi pogled, čini se kako u nordijskim državama ima najviše nasilja. Međutim, kada se cifre istraživanja uporede s Indeksom jednakosti spolova Evropskog instituta za jednakost spolova, vidi se korelacija s višom stopom jednakosti i višim brojem prijavljenih incidenata vlastima.

Nasilje nad ženama ne dobija dovoljno pažnje u većini evropskih država. Umjesto toga, ignorira se i često se o njemu govori kao posebnošću drugih dijelova svijeta, dok zlostavljanje postoji i razvija se na evropskom tlu. Uprkos visokom stepenu rodne jednakosti, EU mora uraditi više kada je riječ o tom problemu. Jedna od prepreka je postojeće neslaganje u zakonima članica Unije. Ne postoji definicija zlostavljanja na nivou EU-a i kazne za te zločine variraju od države do države. Naprimjer, iako se silovanje smatra zločinom u svakoj državi članici, definicija silovanja je različita. Do sada je svaki pokušaj da se kreira zajednički zakonski okvir propao. Vijeće Evrope je usvojilo Konvenciju o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici 2011. godine. Međutim, samo su tri članice ratificirale dogovor.

Ne postoji definicija zlostavljanja na nivou Evropske unije i kazne za te zločine variraju od države do države.

Još jedan ozbiljan problem je sistemsko neprijavljivanje nasilnih činova. U studiji je samo 14 posto žena prijavilo zlostavljanje vlastima. U mnogim slučajevima one se ne osjećaju ugodno da razgovaraju s policijom. Studija u Australiji je pokazala kako ne prijavljuju nasilje u porodici zbog straha od novog nasilja, osjećaja srama i sramote te zbog vjerovanja da njihov slučaj nije bitan. Na tu statistiku može utjecati i činjenica da su muškarci većina u policijskim snagama, a čest je slučaj da je žrtvama lakše razgovarati s policajkama.

Možda je ključni korak okončanje stalne kulture šutnje o nasilju nad ženama. Zlostavljanje, a posebno nasilje u porodici, ostaje prihvatljivo za društvo ukoliko ostane u sferi privatnosti. Zakonske odluke Evropskog suda za ljudska prava ustanovile su kako se nasilje u porodici tretira jednako kao privatni sukob između partnera u mnogo evropskih država, a ne kao javno pitanje koje traži miješanje i kaznu vlasti.

Važna uloga muškaraca

Na mjestima gdje zakoni postoje, kazna se mora primjenjivati na svim nivoima kako bi imala mjerljiv utjecaj na živote žena. Vlasti moraju osigurati da su službe na raspolaganju žrtvama nasilja: hitna ljekarska pomoć, skloništa, sigurne kuće, socijalni radnici, grupe za podršku i SOS telefoni. Još bitnije, žene moraju imati lak pristup tim službama i znati da one postoje.

Maltretiranje se sada može vršiti na mnoge inovativne načine, naročito uz pomoć društvenih medija i informacionih tehnologija. U Egiptu je cilj mape zlostavljanja Harassmap okončavanje prihvatanja seksualnog maltretiranja i napada. Predstavlja mapu gdje su prijavljeni slučajevi zlostavljanja i pomaže žrtvama da dobiju pomoć. U Kanadi mobilni telefoni se doniraju žrtvama nasilja u porodici kako bi mogle zvati vlasti u nekim hitnim slučajevima.

Posljednja kampanja Ujedinjenih naroda za žene “On za nju” u fokusu ima muške glasove koji pozivaju na okončanje zlostavljanja i postizanje rodne jednakosti. 

Muškarci imaju važnu ulogu u eliminiranju nasilja nad ženama. Posljednja kampanja Ujedinjenih naroda za žene “On za nju” u fokusu ima muške glasove koji pozivaju na okončanje zlostavljanja i postizanje rodne jednakosti. Uključenje muškaraca u diskusiju je ključno u prekidanju kruga zlostavljanja koje najčešće provode oni nad ženama, ali i da ponove da nasilje nije samo “problem žena”. To je pitanje ljudskih prava koje utječe na oba spola i nalazi se u srcu nepravde.

Nasilje nad ženama se, poput epidemije, pronalazi u svim kulturalnim, vjerskim i etničkim korijenima svake regije na svijetu. Ono traži međunarodnu saradnju kako bi se riješio kompleksan i problem koji tišti. Konvencija eliminiranja svih oblika diskriminacije žena, uključujući nasilje, potpisana je u UN-u 1979. godine. Trideset i pet godina kasnije još smo iznenađeni kada čujemo za neke činove nasilja nad njima, naročito u Evropi. Međutim, sve dok nemaju neophodnu podršku, nasilje će i dalje biti realnost za mnoge žene svijeta.

Izvor: Al Jazeera