Hrvatska: Bankrot kao prilika za novi početak

Vlada Hrvatske prihvatila je prijedlog zakona o bankrotu potrošača, kojim prezaduženim građanima želi omogućiti novi finansijski početak. Međutim, ministar pravde Orsat Miljenić upozorio je da nije riječ o čarobnom štapiću, već teškom postupku i za dužnike i za kreditore.

Lični bankrot mogli bi zatražiti svi insolventni potrošači, pri čemu bi se smatralo da je neko insolventan ako najmanje tri uzastopna mjeseca ne može ispuniti jednu ili više dospjelih novčanih obaveza, u ukupnom iznosu većem od 30.000 kuna (3.932 eura).

Uz građane, lični bi bankrot mogli zatražiti i obrtnici, iako se na njih u pravilu odnosi Zakon o stečaju, i to oni s manje od 20 kreditora, obavezama iz samostalne djelatnosti manjim od 13.100 eura, bez finansijskih obaveza prema radnicima i nad kojim nije pokretnut predstečajni ili stečajni postupak.

Miljenić je rekao kako je riječ o novom institutu koji Hrvatska do sada nije imala, a ima ga većina članica EU-a. Dužnicima, prema njegovim riječima, lični bankrot nudi priliku za novi finansijski početak, nađu li se u situaciji da više ne mogu vraćati dugove, a kreditorima daje mogućnost naplate dijela duga.

Riječ je o pokušaju stvaranja ravnoteže između dužnika koji su preuzeli obaveze, a zbog krize ili drugih razloga ne mogu ih ispunjavati, i kreditora koji su često poticali građane na zaduženja, kazao je Miljenić.

‘Civilizirani dogovor’

Međutim, upozorio je i da lični bankrot “nije čarobni štapić” te dodao da dugovi nikom trenutno neće biti otpisani, već cijela imovina ulazi u otplatu duga. Po završetku tog postupka dužnik kreće od nule, ali do toga se dolazi veoma teško, naglasio je Miljenić.

“To je težak postupak i za dužnike i za vjerovnike. Nemojmo dizati lažna očekivanja, ovo nije jednostavna stvar.”

Bitnim smatra da postupak može pokrenuti samo dužnik. Ne može vas u lični bankrot ‘otjerati’ kreditor, građanin odlučuje hoće li ili neće ići u taj postupak. 

Hrvatski premijer Zoran Milanović kazao je da je zakon o ličnom bankrotu civilizirani iskorak prema dogovoru kako bi se, koliko je god moguće, izbjegao sud i troškovi koje on donosi. Kada je riječ o samoj proceduri, bankrot potrošača zamišljen je kao krajnja mjera kojoj prethodi nekoliko koraka.

Tako bi dužnik najprije bio dužan pokušati sklopiti sporazum s kreditorima u vansudskom postupku, pred savjetovalištem Financijske agencije (Fina). Ako to završi sporazumom, onda to ima karakter vansudske nagodbe.

Ne uspije li dogovor s kreditorima, postupak bi se nastavio pred nadležnim sudovima, ali bi sudski postupak, također, imao elemente dobrovoljnosti tokom kojeg se potrošaču ponovno pruža prilika s kreditorima postići dogovor u obliku sudske nagodbe.

Ako se nagodba ne sklopi, sud bi imenovao povjerenika koji u daljnjem toku postupka ima ključnu ulogu u raspodjeli imovine potrošača te predstavlja svojevrstan most između suda, potrošača i kreditora.

Provjera od pet godina

Kod dužnika koji nemaju imovinu i za koje se procijeni da se ne mogu zaposliti, dugovi se potpuno otpisuju, ali i oni prolaze provjeru od najviše pet godina. Oni koji rade, moraju za otplatu dugova davati sve osim onoga što im treba za preživljavanje, a koliko je to – odlučuje sud.

Kada je riječ o nekretninama, postoji mogućnost da se ostane u egzistencijalno bitnoj nekretnini za vrijeme trajanja postupka, a nakon toga se vidi koliko je otplaćeno i ide li nekretnina u prodaju.

U periodu provjere ponašanja potrošača, koje bi nakon proglašenja ličnog bankrota predlagao sud i koje, ovisno o imovini potrošača i njegovoj zaduženosti ne može biti kraće od jedne i duže od pet godina, potrošač bi bio dužan prijavljivati stečajnom povjereniku sve promjene vezane za svoju imovinu.

Osim toga, morao bi pokušati naći posao ako ga nema, prihvatiti sezonske poslove ako je za njih kvalificiran te prijaviti svako nasljedstvo koje ulazi u stečajnu masu.

Potrošač u ličnom bankrotu ne bi smio zatajiti ni jedan iznos niti imovinu te bi bio dužan sudu i stečajnom povjereniku na njihov zahtjev davati sve obavijesti koje su od utjecaja na postupak i namirenje potraživanja kreditora.

Izvor: Agencije