Hrvatska bi se trebala čuvati zamki izvoza oružja

Oružje, Municija, Streljivo
U Ministarstvu kažu kako nemaju saznanja da je dio oružja završio u Siriji (EPA)

Dok nadležne institucije u Hrvatskoj tvrde kako nemaju saznanja o hrvatskom oružju i drugim vojnim sredstvima korištenim u Siriji, o kojima je izvijestila Balkanska istraživačka regionalna mreža (BIRN), stručnjaci upozoravaju da su informacije o tome, ukoliko su točne, osjetljivo pitanje za tu zemlju.

A to možda dobro ilustrira činjenica da službeno očitovanje nadležnog Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta o izvozu vojnih sredstava u Saudijsku Arabiju za 2016. demantiraju službeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).

Naime, BIRN je izvijestio o drastičnom povećanju prodaje hrvatskog streljiva iz jugoslavenskog i ratnog razdoblja Saudijskoj Arabiji te o snimkama boraca u Siriji s oružjem i streljivom na kojima se navodno vidi da je porijeklo tih sredstava hrvatsko.

Prenijeli su podatke s internetskih stranica UN Comtrade prema kojima je Hrvatska u prvih devet mjeseci 2016. u Saudijsku Arabiju prodala streljiva, mina i raketnih bacača u vrijednosti od 83 milijuna eura.

Podaci Zavoda za statistiku demantiraju Ministarstvo 

Zaključuju da Hrvatska od 2012. godine zarađuje sve veće milijunske iznose na izvozu takvih sredstava u Saudijsku Arabiju, a koja kasnije završavaju na bojištima u Siriji.

Trgovina preko posrednika

Posljednjih godina, kaže Tabak, bilo je velikih dilema oko toga izvoze li članice EU-a, ali i druge države te države regije, svoje viškove i otpisano naoružanje, koje zatim završava na ratištima Bliskog istoka. U južnom i jugoistočnom susjedstvu EU-a, kaže, niz je država posljednjih godina završio u građanskim ratovima i teškim sukobima, a takve situacije izazivaju veliku potražnju i potrošnju vojne robe, što je dobar izvor zarade za one koji tom robom raspolažu. 

“Dakle, čitav niz zemalja je zadnjih godina sudjelovao u nekim oblicima trgovine preko posrednika, trudeći se ne kršiti direktno sankcije vezane uz Siriju i tu se moglo vidjeti kroz godine da neke od zemalja u široj regiji Sirije, da kažemo tako, dolaze u modu kao posrednici. Recimo, to je na početku, evo što se i Hrvatske tiče, bilo govora o Jordanu, a sad se govori o Saudijskoj Arabiji – ona je u posljednje vrijeme posebno problematična jer osim što se spominje u kontekstu Sirije, ona zadnjih mjeseci ima aktivnu vojnu intervenciju u Jemenu, gdje saudijska vojska direktno ratuje, praktički u svim granama svojih oružanih snaga. Takvo djelovanje nedvojbeno je aktivno trošilo njihove vojne zalihe”.

Istovremeno, Ministarstvo nam je na upit o izvozu oružja u Saudijsku Arabiju odgovorilo da u 2016. godini nisu izdali nijednu dozvolu za izvoz oružja u Saudijsku Arabiju, a da je izvoz u tu zemlju iznosio 7,5 milijuna eura.

“Ostvareni izvoz u 2016. godini u vrijednosti od 7.522.440,00 eura rezultat je izvoza temeljem dozvola izdanih u 2015. godini, s obzirom da je rok valjanosti izdanih dozvola 12 mjeseci”.

No, podaci Zavoda za statistiku pokazuju da je samo izvoz streljiva u Saudijsku Arabiju od siječnja zaključno sa studenim 2016. iznosio čak 73.213.473 eura, a zabilježen je i izvoz oružja. Taj podatak praktički potvrđuje informacije koje je prenio BIRN i demantira tvrdnju Ministarstva. 

Hrvatska je, navodi BIRN, između 2012. i 2014. godine odobrila izvozne licence Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima te ističe da je to jedna od prvih država koja je isporučila oružje sirijskim pobunjenicima, oslobađajući se tako zaliha streljiva 2012.

Prije toga, kažu, trgovina oružjem i streljivom je bila gotovo nepostojeća u Hrvatskoj. 

Budući da se ne radi o zemljama koje su pod sankcijama ili embargom za takvu robu, u njih izvoz nije nedozvoljen, no vojni analitičar Igor Tabak upozorava na propise Europske unije i UN-ov Sporazum o kontroli prometa naoružanja.

“Određene EU direktive i UN-ov Sporazum izričito brane prodaju ako prodavač može zaključiti da u nekakvom daljnjem putu bi to oružje moglo biti korišteno za kršenje ljudskih prava. To su vrlo izričite zabrane. Drugo je pitanje da li one imaju sankcije i kako pravno utvrditi da je došlo do kršenja”, kaže Tabak.

Nekić: Uslikano oružje proizvodi se u više zemalja

Radi se o dodatnom mehanizmu predostrožnosti mimo postojećih strogih sustava dozvola za izvoz. O tome, napominje, treba voditi računa.

“Hrvatska je prodavala Jordanu i Saudijskoj Arabiji i tu nema problema. Dakle, te zemlje nisu pod sankcijama i one same po sebi nisu problem. Problem je da se, s obzirom na njihovu vanjsku i obrambenu politiku zadnjih godina, može zaključiti da na neki način imaju posebne veze sa sukobom u Siriji, s građanskim ratom. I može se zaključiti da roba koja dolazi kod njih ima određenu vjerojatnost produžiti dalje”.

Ukazuje da su na stranici UN Comtrade vidljivi poslovi koje je država prijavila po kategoriji robe. Prijavljena je i vrijednost poslova i prevezena tonaža.

U Hrvatskoj je, kažu u Ministarstvu obrane, za prodaju viškova neperspektivnog naoružanja i vojne opreme zadužena državna tvrtka – Agencija Alan, jedina ovlaštena za kupnju naoružanja i vojne opreme od MORH-a te prodaju MORH-ove robe.

U Agenciji inzistiraju da oružana sredstva u Siriji o kojima se izvještava nisu temeljem hrvatskog izvoza mogla završiti tamo.

“Nikada viškovi Ministarstva obrane RH nisu izvezeni u Siriju pa nisu ni mogli završiti tamo. Informacije i napise koji govore o tome rezolutno odbijamo kao potpuno netočne. Iste su utemeljene na neutemeljenim pretpostavkama i navodnim slikama na kojem se sporno oružje vidi”, kaže Ivica Nekić, direktor Agencije Alan.

Nekić dodaje da se većina tako uslikanog oružja proizvodi u najmanje još nekoliko zemalja, u nekima i u više od jedne tvornice, a kao primjer navodi bacače granata.

Ministarstvo: Nemamo saznanja o oružju u Siriji

Za izvoz treba imati dozvole, a one su u nadležnosti Ministarstva gospodarstva. Ono o tome odlučuje temeljem suglasnosti međuresornog Povjerenstva koje, kažu u MORH-u, odlučuje uzimajući u obzir sve međunarodne informacije, standarde te mjere ograničenja kojima se regulira nadzor i kontrola prometa naoružanja i vojne opreme.

Alan: Neutemeljeno i netačno

U Agenciji Alan napominju da se neka od spornih oružja već desetljećima proizvode i legalno prodaju na Bliski Istok iz nekoliko zemalja Istočne Europe i bivše Jugoslavije. Direktor Nekić kaže kako je opće poznato da na kriznim područjima Bliskog istoka ima zarobljavana cijelih divizija i njihova naoružanja te da je stoga hrabro zaključiti da je sporno oružje stiglo s nekog određenog mjesta.

“Da je tome tako potvrđuje činjenica da je što se tiče viškova Hrvatske vojske u cijeloj 2016. ukupno izvezeno manje od pet tisuća komada streljiva i niti jedan komad oružja ukupno. I to, naravno, legalnim putem legitimnim kupcima. Nadalje, iz Hrvatske je moguće dobiti izvozne dozvole samo u zemlje gdje izvoze zemlje NATO-a i EU-a i to tzv. stare i nove Europe. Sve drugo je neutemeljeno i netočno”. 

U Ministarstvu kažu kako nemaju saznanja o tome da je dio oružja, za koje su izdane dozvole sukladno propisima, završio u Siriji.

“Saudijska Arabija potvrđuje i garantira vjerodostojnost krajnjeg korisnika dokumentom naziva End User Certificate (EUC) – Potvrda o krajnjem korisniku, izdanom od strane nadležnog državnog tijela Saudijske Arabije. Saudijska Arabija u predmetnom EUC-u u jednoj od točaka navodi kako korisnik navedene robe potvrđuje da se roba neće koristiti u druge svrhe osim za potrebe toga državnog tijela te na taj način Saudijska Arabija daje garanciju za mjesto i svrhu korištenja oružja”, navode.

Napominju da je Saudijska Arabija članica UN-a, a promet robe vojne namjene u tu zemlju nije zabranjen, ograničen ni limitiran niti jednom sankcijom ili mjerama ograničavanja od bilo koje međunarodne organizacije čija je zemlja članica i Hrvatska, koja pri donošenju ovakvih odluka ima isti pristup kao i druge članice EU-a.

Također ukazuju i na svoju bazu podataka o dozvolama te odbijenim zahtjevima. Podaci su, kao i godišnja izvješća, javno dostupni na njihovim internetskim stranicama, no izvješće za 2016., kažu, još je u izradi.

Tabak: Velike promjene 

No, Tabak ističe da su izvješća Ministarstva od 2013. godine nadalje uvelike različita od ranijih.

“Još izvješće za 2012. je bitno opsežnije, bitno jasnije, bitno potpunije. Iz njega se za 2012. vidjelo kuda se prodaje i koliko, a nakon toga to više nije vidljivo. Tu ne govorimo samo o podacima pojedinih tvrtki koje bi tražile dozvole, nego se više uopće ne vidi u koju zemlju se što izvozi ili iz koje se što uvozi”.

Tu promjenu, kaže, pravdalo se usklađivanjima s europskom regulativom zbog ulaska zemlje u EU. No, napominje da Slovenija, iako također članica EU-a, istovremeno ništa nije mijenjala u svom vrlo sličnom sustavu prikazivanja podataka.

U UN-ovoj bazi podataka, kaže, količine robe i iznosi poslova proknjiženi su u kategoriji granate, streljivo, rakete, mine… No točan opis nije vidljiv.

Ukoliko se u Siriji doista nalazi takva oprema hrvatskog porijekla, smatra, Hrvatsku to svrstava u tamošnjem sukobu.

Pitanje porijekla streljiva

BIRN je, između ostaloga, izvijestio da se radi o streljivu iz ratnog, pa i jugoslavenskog razdoblja. Tabak, pak, ističe da Hrvatska nema proizvodnju streljiva te se vjerojatno ne radi o novoproizvedenoj robi. “Dakle, ako se radi o velikim količinama streljiva, ono nužno mora biti ili nešto staro iz skladišta ili je morala biti uvožena baš za tu svrhu daljnjeg izvoza. Ali takav uvoz isto nije bio vidljiv. S druge strane, gledajući taj kraj u kojem, recimo, djeluju skupine koje podupire Saudijska Arabija, vidi se na slikama iz tih krajeva borce s opremom koja podsjeća na naše krajeve. Dakle, tu se opet može izvlačiti nekakve zaključke i to je upravo to što su novinari BIRN-a radili”.

“Hrvatska se već 2012.-2013. jasno svrstala, ne samo kroz promet vojne opreme i naoružanja, nego u krajnjoj liniji i sudjelovanjem na onim sastancima ‘Prijatelja Sirije’. Hrvatska je i tad, ako se ne varam, priznala predstavnike oporbe kao predstavnike Sirije, imali smo zahlađenje odnosa s režimom u Damasku. Dakle, tu se Hrvatska prilično jasno svrstala, a ovo kasnije je zapravo nastavak te politike, samo malo manje vidljivim i jasnim sredstvima”, zaključuje Tabak.

Hrvatska općenito, kaže Senada Šelo-Šabić sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose, treba imati na umu da kao članica EU-a – pogotovo s obzirom na visoke standarde EU-a u zaštiti ljudskih prava – ali i zemlja koja sudjeluje u međunarodnom poretku, mora imati odgovornost u očuvanju mira.

Zamke izvoza oružja

“Dakle, apsolutno onemogućiti i sami sebe ograničiti u mogućnostima da doprinesemo narušavanju ljudskih prava ili eskalaciji sukoba u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Principijelno to uvijek moramo imati kao visoku prečku preko koje ne želimo preskakati i tu ljestvicu držati visoko”.

S druge strane, kaže, ukoliko su točne informacije o hrvatskom oružju u Siriji, Hrvatska u tome ne bi bila iznimka jer mnoge zemlje – pa i one koje imaju dulju tradiciju demokracije i ističu svoj viši stupanj zaštite ljudskih prava, također čine slične velike pogreške.

“Ne trebamo, naravno, biti naivni i slijepi na stvari kako funkcioniraju u svijetu, ali sigurna sam da možemo naći način da osiguramo izvoz i egzistenciju i dobrobit svoje zemlje bez kalkuliranja ili možda s politikama koje mi ne bismo htjeli da se nama dešavaju ili da mi budemo osuđenici takvih nekih priča. Mislim da možemo ići barem ka to smjeru i naprosto to osvještavati i sami sebe kontrolirati da ne upadnemo u zamke izvoza oružja za koje ne znamo u čijim će rukama završiti”, zaključuje Šelo-Šabić.

Izvor: Al Jazeera