Hrvatska i na ‘put svile’ stiže sa zakašnjenjem

Luka, Brodovi, Kontejneri, Trgovina
Evropska unija planira nametanje carina na četiri milijarde dolara vrijedan uvoz iz SAD-a (EPA)

Nakon što je ranije ove godine kineski konzorcij izabran za izgradnju Pelješkog mosta, hrvatski premijer Andrej Plenković boravio je ovih dana u višednevnom posjetu Kini, gdje je s kolegom Li Keqiangom te drugim dužnosnicima razgovarao o bilateralnoj i suradnji u formatu Kina + 16, inicijativi koja promiče intenzivniju suradnju drugog najvećeg gospodarstva na svijetu sa zemljama istočne i srednje Europe, te je pozvao na ulaganje u Hrvatsku.

Naime, i Hrvatska je na “putu svile”, odnosno divovskog kineskog projekta “jedan put, jedan pojas” u okviru kojeg su kineske tvrtke već itekako prisutne u drugim zemljama regije kroz infrastrukturne i druge projekte i investicije – sada Kina želi pojačati svoje strateško prisustvo, a i Zagreb je očito zainteresiran.

Kineski interes u tri smjera

Siniša Malus, menadžer za komunikacije Kinesko-jugoistočnoeuropske poslovne asocijacije (CSEBA), udruge osnovane s ciljem da povezuje poslovne ljude iz Hrvatske i regije s poslovnim ljudima iz Kine, kaže da Plenkovićev posjet treba sagledavati u kontekstu poboljšane suradnje u posljednjih godinu i pol do dvije.

Srbija otišla najdalje

Od zemalja na području bivše Jugoslavije, navodi Malus, u suradnji s Kinom najdalje je otišla Srbija, realiziravši posljednjih godina niz projekata. Tu su infrastrukturni projekti vezani uz autoceste i željeznicu, u što su kineske tvrtke uključene kao izvođači, ali daleko važnije su izravne kapitalne investicije u srpske tvrtke. Nedavni je primjer preuzimanje Željezare Smederevo od kineske tvrtke, a i na natječaju za RTB Bor kineska je tvrtka najbolji ponuditelj i mogla bi postati većinski vlasnik, što je zanimljivo jer postoje istraživanja zlata i srebra u tom području koje je pod kontrolom RTB Bora.

Tvrtka China Road and Bridge Corporation, koja gradi Pelješki most, gradi najveći crnogorski projekt, autoput Bar – Boljare. U Makedoniji su Kinezi, navodi, angažirani na izgradnji nekih dionica autocesta, a u Bosni i Hercegovini najviše je projekata u sektoru energetike, od kojih je najveći projekt novog bloka Termoelektrane Tuzla. Tu su i investicije u sektorima rudarstva i cestogradnje.

“Što se tiče šire regije, treba reći da su dosta poslova s Kinezima odradili Mađari u posljednjih nekoliko godina i vidljiv je rast kineskih investicija u Mađarsku, ali i ukupna razmjena između Mađarske i Kine. Prema tome, budućnost luke Pirej je zapravo zajamčena jer se već u prvih dvije godine otkako su Kinezi preuzeli upravljanje vidi da stalno raste ukupna količina pretovarenog tereta. Na projekt luke Pirej naslanja se željeznički projekt Beograd – Budimpešta, gdje će roba iz pirejske luke završavati na sjeveru Europe djelomično prolazeći kroz tu novoizgrađenu prugu, koja će biti završena negdje do 2022. godine. Dakle, generalno se može reći da je na cijelom prostoru jugoistočne Europe infrastrukura sektor koji privlači najviše kineskog interesa.”

Primarni je kineski interes i ključni pravac, navodi, brzina putovanja njihove robe od Kine i Azije prema sjeveru Europe, od čega luke na istočnoj strani Jadrana mogu imati koristi.

“Možemo govoriti o tome da je napokon komunikacija, posebno politička, s kineskom Vladom na zadovoljavajućoj razini. To je od vrlo visokog značaja upravo zbog činjenice da znajući kako funkcioniraju političko-ekonomski odnosi unutar Kine, sasvim je jasno da bez primjerene političke potpore nije moguće realizirati gotovo, usudio bih se reći, bilo kakav ekonomski projekt koji na relaciji Kine i bilo koje strane države”, kaže Malus.

Kineski interes, objašnjava, ide u tri smjera: morske luke, infrastruktura s naglaskom na željeznici te brodogradnja. Najintenzivniji razgovori vode se u vezi s lukama.

“Poznato je da je realizirana kineska investicija u Luku Zadar prije nekoliko mjeseci, sad se očekuje niz investicija u luku, poboljšanje kapaciteta koji bi trebali kulminirati kroz godinu-dvije, kada se očekuje velika investicija u izgradnju RO-RO terminala jer su kineski investitori došli do spoznaje da je upravo RO-RO terminal budućnost Luke Zadar. To bi značilo da će Luka Zadar pretovarivati znatno više tereta nego što je to dosad bio slučaj.”

Brži put robe do Evrope

Riječ je o prometu najvećim kontejnerima, a najzanimljiviji potencijalni posao jest prijevoz automobila, sa čime slovenska luka Koper, navodi, radi odličan posao.

“Treba reći da je to najprofitabilniji dio lučkog poslovanja. Osim što bi to značajno povećalo kapacitet luke, jasno je da s pretovarom velikog broja automobila jako raste i količina ukupnog tereta.”

Interes, kaže, postoji i za Luku Rijeka, a s lukama su povezane i željeznice – Hrvatska je, kaže, s velikim zakašnjenjem odlučila ulagati u obnovu željezničke infrastrukture, a za teretni je promet velik interes Kineza. Sigurno je, kaže, da će dionica tzv. ličke pruge Knin – Zadar uskoro u obnovu.

“Oni tu vide svoj interes zbog ubrzavanja protoka roba u Luku Zadar i iz nje. Generalno je velika geostrateška i geoprometna prednost Hrvatske činjenica što bi kineska roba iz Kine prema sjeveru Europe mogla putovati preko Hrvatske pet do sedam dana brže nego je to sada. To je primarni kineski interes i motiv.”

Također, kineski su turisti, kaže, najbrže rastuća grupacija stranih turista koji dolaze u Hrvatsku. Prošle ih je godine, navodi, bilo više od 200.000.

Te brojke, ističe, još nisu velike, ali kineski turisti tek počinju otkrivati Hrvatsku, koja je tamo dobila nagradu kao najprivlačnija nova destinacija.

Regionalna saradnja u privlačenju kineskih turista

Prilikom posjeta Plenkovića u Šangaju je otvoren ured Hrvatske turističke zajednice (HTZ), što je bitno jer aranžmani nisu prilagođeni kineskim turistima, koji zahtijevaju posve drugačiji pristup od tradicionalnih hrvatskih gostiju – preferiraju predsezonu i postsezonu, period produljenja sezone.

“Oni nisu tipični ljetni turisti, ne zanimaju ih ljetne radosti poput sunčanja i kupanja, njih zanimaju naša kulturna ponuda, gastroponuda i slično.”

Za to je potrebna povezanost izravnim letovima, čija bi se realizacija, kaže, mogla očekivati krajem iduće godine, a poželjna bi bila i regionalna suradnja u privlačenju kineskih turista, koji ne preferiraju dulji ostanak na jednom mjestu nego žele vidjeti što više.

“Bilo bi idealno kad bismo sa susjednim zemljama, primjerice s BiH, Crnom Gorom i Srbijom, uspjeli uspostaviti suradnju da se nude aranžmani koji bi obuhvatili sve te zemlje i gdje bismo onda bili veći magnet za kineske turiste jer kineski turisti, posebno oni srednje i starije generacije, itekako dobro poznaju prostor bivše Jugoslavije iz prošlih vremena, imaju i nekakva emotivna sjećanja na taj period”, zaključuje Malus.

S druge strane, ekonomist i koautor knjige Kina na Balkanu Ljubo Jurčić kaže da se Hrvatska kasno uključuje u planove Kine, koja je u svoj gigantski projekt već uložila stotine milijardi dolara, a planira uložiti još milijardi.

Zakašnjelo uključivanje

“Prva realizacija tog plana, što se tiče srednje i istočne Europe, dominatno ide od Pireja, preko Grčke, Makedonije, Srbije do Budimpešte, što se tiče našeg teritorija. Znači, tu je uključena Grčka, Srbija, Makedonija je samo prolaz, i Mađarska. Pored toga, oni imaju negdje oko tri milijarde i više investicija u Srbiji; to je na području energetike, metalurgije, izgradnje mostova, izgradnje željeznice itd.”

Postoje i godišnji samiti koji se održavaju u vezi s tim aktivnostima – iduće godine bit će u Hrvatskoj, koja se nije pripremila i ušla u pregovore da se uključi u igru, pa kada se gledaju ukupne kineske investicije u ovom dijelu Europe i tranzicijskim zemljama, Hrvatska je na repu tih poslova.

Pomoć partnerima kroz vlastiti interes

Hrvatska u Kinu izvozi robe u vrijednosti nešto više od 120 milijuna eura, kaže Malus, a uvozi osam do deset puta više, što nije neobično jer veliku neravnotežu imaju i gospodarski daleko jače zemlje. U izvoznom je smislu, kaže, šansa u premium segmentu hrane, poput maslinovog ulja ili vina te hrani koje u Kini nema ili nije kvalitetna, a Kinezi, ističe, prepoznaju kvalitetnu robu u gastrosegmentu.

Hrvatska je, navodi, mali dio gigantskog kineskog plana, ali ima vrlo dobru geoprometnu i geostratešku poziciju, što često, navodi, bolje shvaćaju Kinezi. Kineski je interes da njihova roba što brže stiže do odredišta, ali u tomu Kina, kaže, može obnoviti hrvatsku infrastrukturu, što bi inače jako mnogo koštalo i bilo bi odrađeno sporije. Poanta je kineske strategije, navodi, da pomažući sebi pomažu i partnerima na svom strateškom putu. Tako za 20-ak godina staru priču o nizinskoj pruzi Kinezi i dalje pokazuju interes iako je sada riječ o manje atraktivnom projektu – luka Koper, naime, pretovaruje dvostruko više tereta.

“S druge strane zato što pravac koji ide na jugoistoku kreće iz luke Pirej, koja je odnedavno u kineskom vlasništvu, i ide preko Srbije i Mađarske do sjeverne Europe. To je projekt brze pruge Beograd – Budimpešta, koji je upravo započeo i činjenica je da je realizacijom tog projekta ovaj dio nizinske pruge donekle izgubio na strateškoj važnosti.”

Kina je u posljednjih desetak godina preuzela primat od Južne Koreje i njezina je brodogradnja, ističe, najveća na svijetu.

Prvenstveno ih, navodi, zanima suradnja s Brodarskim institutom jer Hrvatska ima “know-how” te su procijenili da bi suradnja u tom segmentu bila za njih najpovoljnija, što posebno dobiva na vrijednosti zbog toga što Brodarski institut, kaže, “pleše” na rubu stečaja. No, ulazak u Uljanik grupu, koja je u velikim problemima, po Malusovu mišljenju, sada nije realan.

Razlozi su, smatra, prije svega politički – cilj Pekinga je doći sa svojom robom na europsko tržište, ima zalihe od nekoliko tisuća milijardi dolara i kroz trgovinu i kapital mijenja ne samo trgovačku i ekonomsku nego i političku kartu svijeta s ciljem da do 2049. ponovno bude, kako navodi, prva ekonomska i politička sila na svijetu, kao do razdoblja 1820. – 1830.

Pritom razvija koridore, a jedan od njih je “put svile”, preko Mongolije i Rusije do Varšave i zapadne Europe, južnije kroz Tursku te pomorski put preko Sueza do luke Pirej.

Politički interes

Hrvatska je tu ostala po strani, ali ona i nije u izravnom ekonomskom i transportnom fokusu Kine nego je Pekingu, kaže, zanimljivija u političkom smislu.  

“Želi investirati u Hrvatsku tako da na neki način politički zaduži Hrvatsku i kad dođe do, recimo, razgovora o ljudskim pravima u Kini, da Hrvatska u tom glasovanju barem bude suzdržana, kao što je napravila Grčka.”

Pritom, navodi, Hrvatska nema strukturne kapacitete da sudjeluje u velikim kineskim investicijama, čak i kad je riječ o lukama i transportnih putovima, a ni korist nije velika.

“Kad vi dobivate te djelatnosti zapravo služite tuđoj robi, u smislu cijene – to su utovarni i pretovarni radnici, vozači, što je sve težak posao, a malo plaćen… sada da to lijepo izgleda, gradit će luku itd., ali preko hrvatskog teritorija će se prevoziti kineska roba, a ne hrvatska, a prijevoz te robe zapravo nije nekakva značajna dodana vrijednost za hrvatsku ekonomiju.”

Tako je Hrvatska Kini, barem u dobrom dijelu, rekla “da”, a Rusiju još ne pušta preblizu. Bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević kaže da je to vjerojatno uvjetovano i osobnim preferencijama premijera Plenkovića, ali i činjenicom da je Kina daleko te se, barem zasad, ne razmatraju opcije o mogućem vojnom sukobu, što jest pitanje u odnosima NATO-a i Rusije.

Apetiti u liderskim nastojanjima

“Kina je u izrazitoj ekspanziji, svoj izraziti suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni želi kapitalizirati ulaganjem u projekte iz okvira programa ‘jedan put, jedan pojas’, dakle ‘put svile’, ali puno veći po zahvatu i u raznim smjerovima se razvija. Kina na neki način želi preuzeti ulogu Amerike, onu od koje Trumpova Amerika odustaje – želi preuzeti ulogu lidera slobodne trgovine u svijetu. A hrvatski interes je da u Kini pronađe izvozno tržište, da u suradnji s Kinom riješi neke od svojih infrastrukturnih problema, kao što je nerazvijenost lučke strukture i željezničke infrastrukture”, kaže Kovačević.

Smatra da Zagreb, kad je riječ o političkim vezama, neće izlaziti izvan okvira europske politike prema Kini, a što se tiče gospodarskih interesa, Plenković, navodi, želi iskoristiti prednost Hrvatske kao moguće tranzitne zemlje iako je Kina već prisutna u Europi, pa Hrvatska za nju nije toliko presudan strateški partner kao što je to moglo biti dok nije izgrađena luka u Pireju.

No, u svojim nastojanjima preuzimanja liderske trgovinske pozicije ona ipak ima “apetita” i za Hrvatsku.

“Ali zasad ne pokazuje apetite da utječe na politiku drugih zemalja, odnosno na ideologiju, onako kako to, recimo, pokušava EU i kako je to činila Amerika”, zaključuje Kovačević.

Izvor: Al Jazeera