Hrvatska: Protivljenja istraživanju Jadrana
Natječaj za dodjelu koncesija za istraživanje i eksploataciju nafte u Jadranu je završen. Do kraja godine trebalo bi se znati koje će tvrtke dobiti dozvole.
Strateška procjena utjecaja na okoliš, koja je trebala prethoditi natječaju, tek se izrađuje. Ekološke udruge i dio stručnjaka tvrde da se time krši zakon i traže poništavanje natječaja.
Platforma Ivana otprilike je sat i pol vožnje brodom udaljena od Pule. Ovih dana slavi 15. rođendan. Toliko INA, hrvatska naftna kompanija, na ovome mjestu crpi plin.
Takve koncesije uskoro bi trebale dobiti i neke svjetske tvrtke. No, protiv natječaja za eksploataciju na koji se javilo šest kompanija, ustale su eko-udruge i dio struke.
Agencija za ugljikovodike: Sve po zakonu
“Završetak ovog natječaja neće značiti puno zato što je natječaj nije u skladu s Hrvatskom i europskom legislativom. I bit će vrlo upitno hoće li ovaj natječaj biti vjerodostojan”, smatra Toni Vidan iz Zelene akcije.
Prvenstveno zato što mu, kažu, nije prethodila izrada Strateške procjene utjecaja na okoliš.
Ona bi trebala utvrditi koje mjere tvrtke moraju poštivati kako bi okoliš bio maksimalno zaštićen. U Agenciji za ugljikovodike kažu da propusta nije bilo.
“Sve smo napravili u skladu sa zakonom. Zakon jasno propisuje da strateška procjena određenog plana i programa mora napraviti prije no se naprave zahvati”, objašnjava Barbara Dorić iz Agencije.
Zeleni upozoravaju da ne postoji ni strategija upravljanja Jadranom pa nije jasno što Hrvatska želi – biti mala Norveška ili turistička destinacija.
Upitna količina energenata
Naftni stučnjaci pak u pitanje dovode količinu energenata u Jadranu.
“Nafte možemo naći, a ne moramo, a problema možemo imati. Zato mislimo da u ovoj državi netko mora biti spreman i sposoban reći što je za Hrvatsku važnije”, poručuje Božo Mikuš iz Sindikata naftnog gospodarstva.
Domaći naftaši se pitaju i koliki će profit za gospodarstvo donijeti ove koncesije.
“Pedeset i pet posto ukupne dobiti ide u državi, što u proračun u novcu, a što u količini, dakle ne 10 posto, a ostalih 45 ide investitoru”, kaže Dorić.
Primorci upućuju na iskustva susjeda. Dio straha opravdavaju ne baš optimističnim primjerom iz susjedne Italije.
Strah od utjecaja na druge privredne grane
“Njihova je teza da je to aktivnost koja u velikoj mjeri utječe na ribarstvo i turizam i protiv takve politike talijanske koja je vrlo slična Hrvatskoj, samo prošle godine u Pescari se okupilo 40.000 ljudi kako bi prosvjedovalo protiv naftne platforme”, kaže Dušica Radojčić iz udruge Zelena Istra.
Za razliku od te talijanske, koja je od obale udaljena šest kilometara, u Hrvatskoj minimalna udaljenost mora biti 10 kilometara.
Ne smiju biti u blizini arheloloških nalazišta, na međunarodnim plovnim putevima ili pak u zoni gdje obitavaju zaštićene vrste.
“Do kraja godine ostale su još dvije sjednice Vlade. Na jednoj od njih ministri će donijeti odluku koje će tvrtke istraživati naftu i plin u Jadranu. Ako do tada bude izrađena studija izvodivosti, prvi koncesijski ugovori trebali bi biti potpisani u prvom kvartalu 2015.”, izvještava reporterka Al Jazeere Ana Mlinarić.
Izvor: Al Jazeera