Hrvatska skrojena po mjeri političara

Piše: Branimir Bradarić

Ivo Sanader, Petar Čobanković, Damir Polančec, Marina Lovrić Merzel, Željko Sabo, Nadan Vidošević, Ivan Herak, Ivan Čehok, Andro Vlahušić… Ovo je samo dio zvučnih imena političara iz Hrvatske koji su tijekom proteklih godina optuženi, ili pak osuđeni za neki od oblika koruptivnoga ponašanja.

Svi oni redom bili su na visokim ili najvišim državnim položajima i kao takvi odlučivali o mnogo toga u državi. Dovoljno je reći samo kako se među nabrojanim imenima nalazi i jedan premijer (Sanader), nekoliko ministara (Herak, Čobanković, Polančec), županica (Lovrić Merzel), gradonačelnici (Vlahušić, Sabo, Čehok)…

Ovim imenima treba dodati i još niz drugih poznatih imena koji su svi redom na neki način bliski politici, a koji su optuženi za koruptivne radnje (Željko Širić, Ivan Mravak, Vinko Mladineo, Zdravko Livaković…).

Svi oni osumnjičeni su ili optuženi da su na razne načine zlouporabljivali ovlasti radi osobne ili skupne koristi.

Svakodnevne afere

Kolikogod svaki oblik korupcije, kada se za njega dozna, građane smetao, najviše ih pogađa korupcija među političarima, jer se vrlo često radi upravo o onima kojima su do jučer bezrezervno vjerovali i polagali sve nade u njih radi boljega sutra.

Govoreći o raširenosti korupcije među hrvatskim političarima, predsjednica Transparency Internationala Hrvatske (TIH), Davorka Budimir kaže da je teško govoriti, s obzirom da je korupcija stanje u kojem se čovjek navikne živjeti, a korumpirana sredina integrira posebnu kulturu ponašanja i svakodnevnog djelovanja.

„S obzirom da o korupcijskim aferama saznajemo svakodnevno iz medija, stvara se percepcija da je ona vrlo raširena, jer u javnost dolaze slučajevi koji postaju dio pravosudnog procesa. Političari bi sami trebali utjecati na promjenu te svijesti kroz javno osuđivanje nepravilnosti i poštenog rada i vlastitog integriteta“, navodi Budimir.

Podsjeća i kako zlouporaba položaja i ovlasti za privatne interese može imati razne oblike – od davanja i primanja mita, pronevjera, sukoba interesa, pristranosti do iznuđivanja i sl.

Ukazuje i kako je korupcija raširena i u razvijenim državama. Europska komisija je nedavno objavila podatak prema kojem je samo u 2013. godini u korupciji izgubljeno više od 120 bilijuna eura, a što je nešto manje od godišnjeg proračuna Europske unije.

Budimir smatra i kako nije dobro da se u političku arenu vraćaju oni pojedinci koji su zloupotrijebili svoju poziciju kako bi se osobno okoristili te da se tako šalju pogrešne poruke.

„Ovakvim pojedincima potrebno je onemogućiti raspolaganje pozicijama moći“, ističe Budimir.

Svuda oko nas

U vukovarskoj nevladinoj udruzi Mirovna grupa mladih Dunav (MGMD) smatraju kako korupcija uopće u Hrvatskoj poprima zabrinjavajuće razmjere.

„Svi to vidimo i svima je to jasno. Svaki dan u medijima imamo priloge o korupciji u koju su uključeni visoki državni dužnosnici. Da bi se uvidjelo pravo stanje i koliko je korupcija zapravo raširena, treba znati i kako imamo svakodnevne slučajeve takvog ponašanja među liječnicima, sucima, policajcima… Korupcija je, zapravo, svugdje oko nas, htjeli mi to priznati ili ne“, tvrdi predsjednik MGMD, Saša Bjelanović.

Tvrdi i kako koruptivnoga ponašanja ima i u općinama, gradovima i županijama, ali kako su vrlo često takvi slučajevi daleko od medija, tako da građani često niti ne saznaju sve detalje.

Posebno ga smeta činjenica što osobe optužene za korupciju ne moraju vratiti imovinu koju su na taj način stekli.

„To po meni nije normalno. Kada bi neki od njih ostali bez tako stečene imovine možda bi drugi malo razmislili prije nego što učine nešto što ne bi smjeli. Smetaju me možda još više različiti kriteriji, što samo potvrđuje da pred sudom, ipak, nismo svi jednaki. Jedan političar koji je osumnjičen ili optužen za nestanak više milijuna kuna bude kažnjen guljenjem krumpira, dok neki običan građanin završi u zatvoru za beznačajan iznos ili prekršaj“, ističe Bjelanović.

Zbog svega toga, mišljenja je kako bi svim političarima, koji su pravomoćno osuđeni radi korupcije, trebalo zabraniti dalje političko djelovanje.

„Kada moja udruga dobiva državni novac ja, kao predsjednik udruge, svaki put moram izvaditi uvjerenje o nekažnjavanju. Nešto slično trebalo bi napraviti i za političare i državne dužnosnike da nitko od osuđenih ne može biti ‘gore’. Trenutno situacija nije takva i oni, bez obzira na optužbe i osim ako se ne radi o nekom ekstremnom slučaju, mogu opet djelovati politički“, mišljenje je Bjelanovića.

Koliko je, zapravo, sve otišlo daleko, govori i to da se Hrvatska, prema raznim istraživanjima, smatra jednom od najkorumpiranijih zemalja u Europi. Naši sugovornici smatraju kako to i nije iznenađujuće kada se zna da su za korupciju osuđivani predsjednik Vlade i neki od ministara.

Političari i ostali

Politički analitičar Jaroslav Pecnik tvrdi kako je korupcija prisutna u svim sferama života u Hrvatskoj, pa tako i politici. On razlikuje „Sanaderov lopovluk“ kao i običnu korupciju za koju kaže kako je veoma raširena među hrvatskim političarima.

„Dovoljno je samo usporediti imovinu koju političari, ministri, saborski zastupnici i drugi visoki državni dužnosnici imaju prije nego što ‘sjednu u fotelju’ i što sve imaju poslije mandata. Odjednom većina njih stekne vikendice, stanove, luksuzne automobile, pune bankovne račune… Četiri godine ranije oni su o svemu tome mogli samo sanjati“, kaže Pecnik.

Osnovni razlog svega toga vidi u sustavnoj korupciji, odnosno, činjenici da vladajuća elita kroji zakone po svojoj mjeri koji reguliraju društvenu pljačku i omogućuju povlaštenima da sve to iskorištavaju. Tvrdi kako na taj način sve to, zapravo, postaje zakonski.

Prema Pecnikovim riječima, u Hrvatskoj je vidljiva ogromna razlika u položaju pred pravosudnim tijelima političara i običnih, ‘malih’ ljudi.

„Kod nekih nestanu desetine milijuna kuna, imovina se rasproda, unište tvrtke i ništa. Cijela Hrvatska se zabavlja pravosudnom trakavicom oko njih, ali ništa specijalno se ne događa. Nitko ne spominje, niti dira njihovu tako stečenu imovinu, iako bi trebala biti oduzeta. U isto vrijeme, mali ljudi završe u zatvorima za nemjerljivo manje prekršaje. Političari su jednostavno privilegirani u odnosu na ostale građane, tako da se može reći da je Hrvatska skrojena po njihovoj mjeri“, dodaje Pecnik.

Mišljenja je i kako bi političari, koji su uhvaćeni u nekom obliku korupcije, trebali biti trajno odstranjeni iz političkog života Hrvatske, odnosno, sklonjeni sa mjesta gdje mogu odlučivati o drugima.

Unatoč, po Pecniku, raširenoj korupciji u Hrvatskoj, on vidi načina da se ona suzbije na najmanju moguću mjeru.

„Sve mora biti mnogo transparentnije. Mislim tu i na plaće, sve moguće dnevnice, privilegije… I sama javna nabava mora biti maksimalno transparentna i čista. Svakako bi i pravosuđe moralo biti efikasnije, brže i da djeluje bez podjela na političare i druge. Ipak, moramo biti i svjesni da je korupciju nemoguće totalno iskorijeniti jer će nje uvijek biti. Međutim, možemo je svi zajedno dovesti na donekle prihvatljivu razinu, zaključio je Pecnik.

Izvor: Al Jazeera