Hrvatska: Slovenci nekome uplaćivali novac

Navodno je, prema instrukciji tadašnjeg predsjednika Slovenije Milana Kučana, uplaćen novac Slavenu Letici (EPA)

Piše: Ana Mlinarić

Emina Ališić, Aziz Sadžak i Sakib Šahdanović mogu odahnuti. Preciznije, odahnut će donese li Sud za ljudska prava u Strasbourgu i pravomoćnu presudu. Više od dva desetljeća 135 tisuća ljudi u Hrvatskoj i 165 tisuća ljudi u BiH traži povrat svojih ušteđevina koje su godinama uplaćivali slovenskoj Ljubljanskoj banci.

Posljednja presuda Strasbourga u slučaju troje državljana BiH otvorit će put za privatna potraživanja hrvatskih štediša prema propaloj banci, a ona koja potražuje Hrvatska država tek se moraju riješiti. No, krenimo redom.

Godina je 1990. Ljubljanska banka prestaje s isplatom svojih štediša. Dio Hrvatskih državljana svoje štednje prebacuje u Hrvatsku, a dio njih ušteđevinu ostavlja u Sloveniji.

Selektivna isplata

„Dio štediša nije vjerovao Hrvatskoj državi i svoj su novac ostavili u Sloveniji. One koji su novac prenijeli u Hrvatsku obeštetila je država“, prisjeća se politički analitičar Davor Gjenero.

Tih je godina ustavnim zakonom slovenska Vlada donijela odluku da svu aktivu prebaci u sljednicu Ljubljanske banke, Novu Ljubljansku banku, dok je pasivu ostavila u staroj Ljubljanskoj banci. Tako su htjeli spriječiti zemlje čiji su građani štedjeli u Ljubljanskoj banci da u Sloveniji ustraju na tužbama.

Iako novca za isplatu štedišama nije bilo, neki tvrde da su se one selektirano ipak isplaćivale. Tadašnji savjetnik predsjednika Tuđmana za unutarnju politiku Slaven Letica početkom devedesetih gostujući u jednoj emisiji na nacionalnoj televiziji na temu Ljubljanske banke vrlo je oštro komentirao situaciju u toj banci.

Samo nekoliko dana nakon toga navodno je, prema instrukciji tadašnjeg predsjednika Slovenije Milana Kučana, Letici novac bio uplaćen na račun. Ovo je samo jedna od epizoda iz poslovanja Ljubljanske banke zbog kojeg danas tužbe pljušte na sve strane.

Nepoznati broj štediša, čija je ušteđevina iznosila 260 milijuna eura, svoj je novac povukao iz Slovenije i prebacio u dvije Hrvatske banke – Zagrebačku i Privrednu.

Hrvatska država štedišama je isplatila novac i 260 milijuna eura upisala u javni dug, a sada taj novac potražuje od Slovenije.

Slovensku banku tuži i 130 tisuća štediša koji svoj novac nisu prebacili u Hrvatsku. Njihove štednje pak dosežu iznos od 160 milijuna eura. Upravo je za njih presuda iz Strasbourga izuzetno važna.

„Praktično, ova će presuda puno pomoći, jer je to takozvana pilot-presuda. Mojim klijentima, štedišama Ljubljanske banke, daje nadu da će doći do svojih ušteđevina na koje toliko dugo čekaju“, kaže odvjetnik hrvatskih štediša Ljubljanske banke Milivoje Žugić.

Neriješena pitanja

No, realno je da ona neće riješiti spor između Hrvatske i Slovenije. Dvije zemlje već godinama imaju neriješena pitanja, a nakon što je riješen granični spor zbog kojeg je Slovenija godinama stopirala ulazak Hrvatska u EU, pojavio se problem Ljubljanske banke.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec kazao je da Slovenija neće ratificirati pristupni ugovor dok Hrvatska ne odustane od svojih potraživanja.

Analitičar Višeslav Raos pak smatra da će Slovenija Hrvatskoj za vratom puhati još samo neko vrijeme.

„Slovenska pozicija je takva da, dok god velike članice imaju zadrške prema Hrvatskoj, takvo stajalište mogu zauzeti i oni pa i prijetiti da neće ratificirati Ugovor. Čim i ako na proljeće drugo izvješće o monitoringu bude pozitivno i kada krene ratifikacija od strane velikih zemalja, Slovenski će izgovori sve više slabiti, pa će i ratifikacija biti sve izvjesnija“, kaže Raos.

Izglednim vidi čak i uplitanje Amerike, koja bi mogla pritisnuti Sloveniju da se ratifikacija obavi što prije.

A, priželjkivani scenarij hrvatske Vlade i Ministarstva vanjskih poslova je da se hrvatsko-slovenski sukob, ipak, riješi do početka Nove godine. Tada ističe mandat bivšem slovenskom guverneru Francu Arharu, koji s hrvatskom stručnjakom Zdravkom Rogićem traži rješenje za slučaj Ljubljanske banke.

Dvojac se do sada susreo tri puta i to nakon što se Banka za međunarodna poravnanja (BiS) u Baselu proglasila nenadležnom za ovaj slučaj.

Hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić kazala je da je kompromisno rješenje već pronađeno, a uskoro će biti predstavljeno i vladama dviju zemalja, koje će odlučiti prihvaćaju li rješenje Rogić-Arhar.

„ Zajedno su naši stručnjaci došli do rješenja. I kao svaki kompromis to iz pozicije Hrvatske nije idealno, ali mislim da je racionalno i da bi ga naša strana trebala prihvatiti. Takav je moj stav i moj prijedlog koji ću izreći hrvatskoj Vladi.“

Slovenija hrvatskim štedišama i hrvatskoj državi duguje 420 milijuna eura. Ako se uzme u obzir rješenje koje su Rogić i Arhar dogovorili i pretpostavi da se Hrvatska ipak odrekla dijela potraživanja, taj će iznos očito biti nešto manji.

Ipak, još je dovoljno velik da poljulja i onako lošu ekonomsku sliku Slovenije kojoj je ovoga ljeta smanjen kreditni rejting.

Proračunska rupa

„Lošim plasmanima i kreditima stvorena je ozbiljna proračunska rupa u slovenskom proračunu. Prijeti im zaduživanje u eurogarancijskom fondu da bi spasili Novu ljubljansku banku i Mariborsku banku, koje bi Sloveniju mogle posjesti u magareću klupu Europske unije“, kaže analitičar Gjenero.

Nova ljubljanska banka 22 godine nije poslovala na hrvatskom tržištu, jer joj je to, zbog svih ovih neriješenih problema, onemogućio bivši čelni čovjek Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski.

Ulaskom Hrvatske u europsku obitelj 1. srpnja, Nova ljubljanska banka će, prema pravilu EU-a o slobodi kretanja kapitala, ponovno otvoriti svoja vrata i na hrvatskom tržištu.

Izvor: Al Jazeera