Hrvatske ceste kao bojno polje

Saobraćajni stručnjak Željko Marušić predlaže trajno oduzimanje vozačke dozvole recidivistima (Hrvoje Jelavi? / PIxsell)

Može li se više svakodnevne, anonimne nesreće sažeti u tužniju priču od one u kojoj je početkom listopada u Cvetkovcu kod Koprivnice u naletu automobila poginula dvogodišnja djevojčica koju je, stojeći na autobusnoj stanici, na rukama držao njezin otac? Ocu uz nogu stajao je i sedmogodišnji sin, koji je jedini pritom prošao fizički neokrznut.

Mlada vozačica, koja je tog kišovitog jutra izgubila nadzor nad vozilom, krenula je kod frizera jer ju je poslijepodne čekalo vjenčanje. Nakon što je šoferšajbu njenog automobila vodom s ceste, navodno, zaprskao kamion s kojim se mimoilazila, naglo je skrenula s kolnika i pokosila oca s djevojčicom u rukama. Tjednima je muškarac s ozljedama opasnima po život bio u induciranoj komi, a kada je potom došao k svijesti, isprva mu nisu htjeli reći što je bilo s njegovom curicom. Priča biva još tužnija zna li se da je tog jutra nesretni otac krenuo s dječicom u Koprivnicu uplatiti zdravstveno osiguranje supruzi, koja se u Zagrebu liječi od zloćudnog melanoma, koji joj je zahvatio unutarnje organe. Otac u toj obitelji jedini ima stalni posao. Opterećeni su kreditima i kuća im je pod hipotekom.

Uvesti polaganje vozačke zakletve

Takvih priča koje se poput suza cijede sa stranica crnih kronika u maloj zemlji kakva je Hrvatska zaista ima nesrazmjerno mnogo.

Mogli smo započeti i onom, doduše, sretno okončanom, o pribranom ocu koji je usred Zagreba za dlaku spasio svoje dijete u kolicima nakon što je vozač “pod gasom” dao gas, pa skrenuo s ceste na pločnik umalo ih ubivši. Ili, pak, onom o sumanutom Osječaninu koji je nakon svađe s djevojkom odlučio ubiti sebe, pa se na gradskoj obilaznici, poput kamikaze, u punoj brzini, zabio u drugi automobil ubivši mladi bračni par u njemu, iza kojeg je ostalo dvoje male djece.

Ove nestatističke priče s hrvatskih “cesta smrti” mnogo dublje sijeku od poslovičnih statistika iako su i one vrlo oštre.

Hrvatska je treća u EU-u po broju poginulih u prometnim nesrećama – u prosjeku 82 na milijun stanovnika godišnje – a jedino su gore Rumunjska i Bugarska. Svaki prometni vikend iznova je “crni”. Gine se na mračnim provincijskim drumovima, kao i na osvijetljenim avenijama velikih gradova. Tome se bezuspješno pokušava stati na kraj iako se stalno traže i nude rješenja.

Prometni stručnjak Željko Marušić predlaže, primjerice, trajno oduzimanje vozačke dozvole recidivistima. A MUP čak predlaže polaganje vozačke zakletve! Povrh svega, građani su ogorčeni jer su mnogi dosadašnji primjeri pokazali da “ubojice” na cestama prolaze sa sasvim blagim, čak i uvjetnim kaznama. Kako sve to (ne) funkcionira najdrastičnije svjedoči slučaj sestara Filipović iz Rijeke, djevojaka poginulih u prometnoj nesreći u prosincu 2006. godine. One su sletjele s ceste i smrtno stradale nakon što su naglo skrenule s kolnika kako bi izbjegle izravni sudar s vozilom čiji je vozač autocestom vozio u zabranjenom smjeru! Punih deset godina trebalo je policiji da otkrije lokalnog tajkuna koji je te večeri, izlazeći s benzinske crpke, odlučio “skratiti” put skrenuvši vozilom u suprotnu traku, da bi potom neotkriven živio s tom mračnom tajnom sve do prije nekoliko dana.

Propisi su dobri, ali sistem je šupalj

Prometni stručnjak Marušić kaže da su za tragične nesreće u 80 posto slučaja krivi vozači, u 15 posto prometna infrastruktura, a za pet posto nesreća sama vozila. “Najvažnije je disciplinirati vozače koji učestalo prave najteže prometne nesreće. To pokazuje statistika prema kojoj je 47 posto poginulih iz skupine najugroženijih – pješaci, biciklisti, motoristi i mopedisti. Problem su oni koji učestalo rade pogibeljne nesreće, a ostaju ‘u sustavu’. Kako netko može biti na cesti, a napravio je više od 40 pogibeljnih prekršaja? To ukazuje da najveći dio problema leži u neučinkovitom i nepoštenom pravosuđu. Propisi su formalno dobri, samo što je cijeli sustav porozan poput švicarskog sira”, kaže Marušić koji predlaže mjeru poništenja vozačke dozvole za počinitelje najpogibeljnijih prekršaja. 

“Također, država bi trebala većini naših građana olakšati kupnju najdostupnijih novih vozila, a nova porezna politika, koju mnogi opravdano nazivaju ‘Superhik’, to im ne omogućuje. Treba doraditi i cestovnu infrastrukturu, a velik je problem sporo i neučinkovito zbrinjavanje nakon prometnih nesreća, pa imamo činjenicu da 40 posto smrtno stradalih preživi udes, a potom premine do mjesec dana nakon nesreće”, upozorava Marušić.

Isti broj poginulih u ratu i na cestama

Od 2006. do 2015. na hrvatskim je cestama poginulo 4.706 osoba, teško ih je ozlijeđeno 34.574, a lakše 154.720. Zagrebački Fakultet prometnih znanosti izračunao je da godišnja razina štete od prometnih nesreća iznosi pet milijardi kuna. Broj stradalih u prometu od 1991. naovamo izjednačen je s brojem stradalih u ratu – i jednih i drugih bilo je oko 15.000. Marušić izvor problema vidi u Ministarstvu prometa, a ne u MUP-u.

“Iz jednog mjesta treba upravljati i koordinirati svime kako građani više ne bi imali osjećaj da je policija najviše na mjestima i u vremenima kad se najlakše naplaćuju kazne, a sigurnost nije ugrožena. Ministarstvo prometa treba koordinirati i upravljati akcijama u noćima vikenda, kad cijeli aparat treba biti ‘na nogama’. Apsurd je da gradske službe mogu podešavati prometne propise, pa, primjerice, uz upaljeni zeleni skretač na semaforu u Zagrebu imate prednost, u Karlovcu nemate, negdje zeleno svjetlo prije žutog počinje treptati, negdje ne. To je anarhija, a nije bezazleno i može biti pogibeljno. Zbog toga Ministarstvo prometa treba osmišljavati cijeli sustav mjera koji utječe na sigurnost, a odnosi se i na pojeftinjenje cestarina, uvođenje što jeftinijih taksija, olakšanje kupnje novih i sigurnih vozila…”, kaže Marušić. 

I ceste ‘ne opraštaju’ greške vozačima

Što se posljednjeg tiče, vještačenja vozila koja su sudjelovala u nesrećama s poginulim osobama pokazuju da gotovo svako drugo nije bilo tehnički ispravno. Marušić drži da bi svaka pametna država trebala poticati i olakšavati kupnju novih vozila jer autoindustrija već nudi gotovo sva nužna rješenja za spas u konkretnoj situaciji, odnosno vozila sa sustavima koji prepoznaju potencijalne opasnosti. S druge strane, Hrvatska novom poreznom reformom udara namet baš na kupovinu takvih vozila. Dodatni je problem i cestovna infrastruktura.

“Najviše se nesreća događa u noćima vikenda, a najčešći su uzročnici mladi i alkoholizirani vozači te prebrza i uvjetima neprilagođena vožnja. No, velik se broj tragedija događa jer naše ceste ‘ne opraštaju greške’ vozačima. Nezaštićena stabla, armiranobetonski i čelični stupovi, a pogotovo betonski mostići preko odvodnih kanala često benigne nesreće pretvaraju u tragedije.”

Hrvatska je za kratko vrijeme, s obzirom na svoju veličinu, izgradila impresivnu mrežu kvalitetnih autocesta, te pristojno obnovila mrežu državnih i lokalnih cesta. No, po sigurnosti na njima i dalje je u društvu najlošijih.

Izvor: Al Jazeera