Hrvatsko-srpski sastanak po nalogu s vrha

Brzinsko odvijanje ovih bitnih diplomatskih susreta nastavit će se neočekivanom Vučićevom posjetom Zagrebu 12. i 13. februara (Arhiva)

Najprije je predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović otišla kod turskog kolege Recepa Tayyipa Erdogana. Onda se tamo našao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a zajedno s njim i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović. Dok je predsjednica Hrvatske otvoreno kazala da je otišla u Tursku kako bi od Erdogana dobila podršku za izmjenu izbornog zakonodavstva kojom bi se promijenila pozicija najmanjeg konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, Vučić i Izetbegović više su se usmjerili na bolju “regionalnu suradnju” i gradnju autoceste Sarajevo – Beograd.

Sve se ovo dogodilo u jedva tri tjedna. Brzinsko odvijanje ovih bitnih diplomatskih susreta nastavit će se neočekivanim Vučićevim posjetom Zagrebu 12. i 13. veljače, i to u trenutku kad dvije države izmjenjuju protestne note, a odnosi se mogu nazvati svakako, samo ne dobrosusjedskim.

Hrvatska, uostalom, s komšijama ne stoji baš sjajno. Nešto poput Jugoslavije, koja je, kako su nas učili u školi, bila okružena BRIGAMA (Bugarska, Rumunjska, Italija, Grčka, Austrija, Mađarska i Albanija), od kojih svaka za sebe želi po komad SFRJ. E, pa, tako i sada Slovenija hoće dvije trećine Piranskog zaljeva, a ne da Svetu Geru; Mađarska stalno nešto mulja u vezi s INA-om, podmićuje hrvatske premijere i baca oko na Baranju; o Srbiji ne treba trošiti riječi, a i Sarajevo se – gledajući sa zagrebačkog Gornjeg grada – nije baš iskazalo u odnosu prema Hrvatima.

Tenzije smiruju čelni ljudi

Ipak, i u takvim okolnostima, dodatno narušenim izložbom o Jasenovcu, koju je srpska strana postavila u zgradi UN-a u New Yorku, a na koju su žestoko reagirali u Zagrebu optužujući ih za širenje lažnih podataka, kao grom iz vedra neba došla je vijest da Vučić na javni predsjedničin poziv stiže u Zagreb.

Trebao je doći još krajem prošle godine, kad su okolnosti i međusobne tenzije bile daleko manje, ali je posjet odgođen jer “još nije vrijeme”. Objašnjeno je da se Vučićev posjet pripremao mjesecima, “pa i dulje od toga”, jer se čekalo da se “steknu uvjeti da se u mirnoj atmosferi, bez tenzija, razgovara sa srbijanskim predsjednikom o svim otvorenim pitanjima između dviju država”.

Kakvi su se uvjeti stekli pokazuje i napad iz Vlade Andreja Plenkovića. Ministar obrane Damir Krstičević, umirovljeni ratni general, poručio je Vučiću da bi se prije svega trebao “ispričati zbog velikosrpske agresije” i još više svojih izjava izgovorenih u Glini za vrijeme rata kad je, kao Šešeljev radikal, širio sasvim drukčiju politiku od ove za koju se sada deklarativno zalaže. Odgovorili su i iz Beograda, poručivši svom predsjedniku da nema što tražiti u Zagrebu, gdje “njegova mirovna politika nema sugovornike”.

Zanimljivo, tenzije smiruju čelni ljudi država. Kolinda Grabar-Kitarović uporno poziva na dijalog i potrebu iskrenog i otvorenog razgovora s ciljem rješavanja pitanja koje decenijama opterećuju dvije države. “Vjerujem i vidim prema reakcijama da je ogromna većina i hrvatskog i srpskog naroda umorna od prijepora iz prošlosti i želi da se krene u bolju, konstruktivniju budućnost”, rekla je hrvatska predsjednica.

Nadovezao se i Vučić: “Naša politika je politika pružanja ruke i politika budućnosti. Ko želi ostati zaglavljen u prošlosti mi mu želimo sve najbolje, ali ne mora nas da uvodi u istu priču niti u takvoj priči želimo da ostanemo”, da u Zagreb odlazi “u najboljoj veri” da Srbija i Hrvatska zajedno učine “nešto dobro za našu decu i našu budućnost”.

Čulo se, doduše, još ponešto za domaće političke potrebe da politiku Srbije neće voditi Hrvatska nego šef države i srbijanska vlada, a iz Zagreba je premijer Plenković optužio Beograd da pokušava povezati NDH i današnju Hrvatsku što je, tvrdi on, nedopustivo, kao da baš preko svoje HDZ-ove liste nije omogućio ulazak u parlament takvim revizionistima, baš kao što još od osamostaljenja Hrvatske nikome nije palo na pamet napraviti izložbu o Jasenovcu koja bi poslužila suočavanju s nečasnom vlastitom prošlošću.

Osim toga, valja naglasiti, premijer i predsjednica već su mjesecima u “tihom ratu”. Jedva se podnose, tako da nije slučajno da su neki dan, uoči objave vijesti o Vučićevu dolasku, sa svojim suradnicima održali noćni sastanak.

Korištenje tenzija između dva naroda

Nikakvi se, dakle, novi uvjeti nisu stekli. I ove državne administracije, kao i prethodne, koriste silne međusobne tenzije između dvaju naroda za rješavanje vlastitih nesnalaženja i grešaka na unutarpolitičkom planu.

Promijenilo se, međutim, nešto drugo. I Grabar-Kitarović i Vučić prilično su aktivni na međunarodnom polju. Ona putuje po cijelom svijetu, obilato koristeći iskustvo i veze koje je stekla kao pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, a Vučić čini sve da Srbiju izvuče iz dugogodišnje izolacije, nadajući se da će tako ubrzati prijam te države u Europsku uniju, za što je u petak dobio jasnu podršku od Austrije, kao idućeg predsjedatelja.

Nema ni govora o nekakvom naglo probuđenom prijateljstvu. Daleko od toga. Ali bi zato moglo biti naloga koji je u Zagreb i u Beograd poslan “preko bare” da se ratne sjekire zakopaju i konačno prestane sa zaplitanjem nogu. Gotovo će sigurno jedna od tema razgovora biti i Bosna i Hercegovina, što je, uostalom, već započeto u Turskoj. Sasvim sigurno razgovarat će se i o pronalasku nestalih, kojih je više od 2.000 (posljednji podaci kažu 1.093 osobe hrvatske i 873 srpske nacionalnosti). Pokoja će valjda biti i o spornoj izložbi, ali ona sasvim sigurno nije presudna za odnose u regiji.

Kako bilo, sve je bolje od postojećeg, jer je ovakvo stanje između mira i rata više neodrživo. Dakle, ako je i stigao nalog iz Bruxellesa ili Washingtona, a, po svemu sudeći, jest, ovog puta nema druge nego pozdraviti ga. Ako već ne znamo razgovarati sami, neka nas drugi nauče. Uostalom, za većinu toga što nas je snašlo sami smo si krivi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera