Oglasi

Humor u bh. teatru: Samo nam je smijeh potreban

Komedija se u pozorištima širom Bosne i Hercegovine izdvojila kao najaktuelniji i najtraženiji teatarski žanr; primjer za to je 'Mostarska liska'.
Predstava 'Mirna Bosna' Kamernog teatra 55 nagrađena je u Mostaru priznanjem publikeKamerni teatar 55

"Komedija je podražavanje života, ogledalo običaja, slika istine", rekao je svojevremeno o ovome žanru čuveni rimski filozof Ciceron. Toliko stoljeća poslije njegove riječi su i dalje žive, ali vjerovatno nigdje u svijetu ne odjekuju tako jasno i nigdje smijeh na teatarskim daskama nije glasniji nego u postratnom bh. teatru. Komedija se u međuvremenu u teatrima širom Bosne i Hercegovine izdvojila kao najaktuelniji i najtraženiji teatarski žanr, a sliku savremenog bh. teatra prošaranu humorom je najbolje ilustriralo nedavno završeno 15. izdanje festivala "Mostarska liska".

Iako je riječ o festivalu komedije, koji je s vremenom dobio međunarodni karakter, sve glavne nagrade su pripale teatrima iz Bosne i Hercegovine te je tako Velika liska (Grand Prix Festivala) dodijeljena SARTR-ovom ostvarenju Jedvanosimsoboakalomistobo, dok je predstava Mirna Bosna Kamernog teatra 55 nagrađena priznanjem publike. Komedija u bh. teatru je, dakle, postala primarna društvena nužda, s ključnim pitanjem: da li je njena učestalost u teatrima u Bosni i Hercegovini proizašla iz svojevrsnog "podilaženja" publici, ili je rezultat umjetničke i društvene angažiranosti?

"Mostarska liska" je bh. festival komedije kojeg je još 1991. godine pokrenulo Narodno pozorište u Mostaru, a nakon 13 godina pauze, ovu je teatarsku manifestaciju 2004. godine ponovo uspostavio glumac Šerif Aljić, dodijelivši joj deset sunčanijih mostarskih dana.

'Deset dana sunca, do trešanja'

"Bio sam sudionik prijeratnih Dana komedije, na kojima je učestvovalo svih sedam tadašnjih profesionalnih pozorišta iz Bosne i Hercegovine, a na kojima nije bilo selektora, nisu rađene plakete, nije bilo afiša i nisu birani najbolji glumac, glumica, reditelj... Želio sam ovaj festival ne samo vratiti, nego i unaprijediti i cilj je ostvaren. Sretan sam zbog toga. Festival kao brend raste iz godine u godinu i novčano jača te smo ga od 2007. godine morali proširiti na internacionalni. Danas je uloga 'Mostarske liske' velika, ne samo na teatarskoj sceni u Bosni i Hercegovini, nego i njenom društvu, jer grad nekako zaživi tokom posljednje sedmice aprila, kada je u Mostaru najviše sunčanih dana. Prvi je u nizu festivala u Bosni i Hercegovini i završi taman pred 1. maj, a tada već bude zrelih trešanja", rekao je Aljić.

Da je "Mostarska liska" od iznime važnosti, prije svega, za Mostar te da predstavlja "odlično mjesto da se uporede različiti pristupi žanru komedije, kao i samom pojmu komičnog", smatra i umjetnički direktor Narodnog pozorišta Mostar Adnan Lugonić: "Važnost ovoga festivala je upravo u žanrovskoj odrednici i na neki način je on referentna tačka svim teatrima u Bosni i Hercegovini, budući da svaki od njih pripremi barem jednu komediju godišnje. U društvenom smislu Festival je itekako važan, s obzirom da je to najveći teatarski događaj u cijeloj Hercegovini. Također, ne smije se zanemariti niti njegov terapeutski učinak na publiku, jer i smijeh je katarza."

Ipak, jedan od uzroka sve odlučnijeg izdvajanja komedije kao najzastupljenijeg žanra na bh. teatarskoj sceni Lugonić pronalazi u svojevrsnom "podilaženju" publici.

"Mislim da se teatri forsiranjem komedija na repertoarima trude privući publici, privoliti ih da plate kartu, uopće odvoje svoje vrijeme i nekih sat i po vremena provedu u pozorištu. Tako da se teatri često vode isključivo isplativošću predstava na repertoaru. Samim tim se nudi ono što publika želi, a ne ono što publika, ustvari, treba. Jer, teatri se ne bi smjeli upuštati u borbu s drugim vidovima medija tako što će davati sadržaje na kvalitativno jednakom nivou, žargonski rečeno 'podilaziti publici', već pokušavati ozbiljnim pristupom probuditi potrebu kod gledaoca za drugačijim gledanjem na sebe, druge i stvarnost."

Crni život i komičko šarenilo

"Neupitno je da društvo ima potrebu za komedijom, samo je na nama, ljudima iz teatra, za koji vid komedije ćemo se odlučiti, šta je to po nama duhovito i smiješno. I pritom ne smijemo zaboraviti odgovornost koju naše odluke nose", tvrdi Lugonić i ističe kako se u savremenoj bh. teatarskoj komediji za dominantnu temu izdvojio "sukob političke i intimne stvarnosti" te da se "generalna opterećnost društva politikom i političkim prenijela i u teatar".

O aktuelnosti komedije i njenoj trenutnoj društvenoj neophodnosti svjedoči i Kamerni teatar 55, na čijem repertoaru se nalaze predstave koje po nekoliko desetljeća nasmijavaju publiku, kao što je naprimjer Umri muški, dok istovremeno nastaju nove koje se bave sumornom bh. stvarnošću, poput ostvarenja Mirna Bosna. Odakle proizilazi trenutna zastupljenost komediografskog žanra na bh. teatarskoj sceni, pitali smo dramaturga i člana umjetničkog savjeta Kamernog teatra 55 Vedrana Fajkovića.

"Da li nam je život toliko crn pa ga jedino možemo obojiti nekim komičkim šarenilom, ili nam je stvarnost dovoljno tmurna pa svaki bijeg iz nje pozdravljamo s oduševljenjem, pitanja su koja će uvijek biti 'na tapetu' svih nas koji se bavimo teatrom. Privatno mislim da se na oba pitanja može odgovoriti s jednim velikim 'da'. A, u nastavku samo još dodati – nažalost. Ali, tako nam je, kako nam je", kaže Fajković.

"Komedija u teatru je uvijek bila prisutna i veoma tražena od publike. S jedne strane zbog njene izlječiteljske funkcije putem smijeha i oslobađanja stresa, koje se samo jednom zdravom dozom smijeha može postići. S druge strane, jer ne postoji žanr koji je bolja platforma da se iznese mišljenje, stav, pogled na život, uputi kritika, ukaže na grešku ili manu, ismije ono što se ismijati ne smije – od komedije. Tu nema granica."

'Nema teže kategorije za pisanje'

Fajković dodaje kako "nema teže kategorije za pisanje od dobre (i prihvaćene) komedije".

"Pronaći pravu mjeru, dobar okvir, biti aktuelan, precizan, a opet odmjeren i ujedno raskalašan nije lako. Biti smiješan – još je teže. I još na sve to postići i da te drugi razumiju (i da se smiju) još je teže i veća je lutrija. Ali je dobitak još veći."

Predstava Jedvanosimsoboakalomistobo, koja je u aprilu osvojila šest "Velikih" mostarskih liski, predstavlja, zapravo, najjasniju potvrda apsurdnosti svakodnevnice u kojoj živimo, a koju najbolje prepoznaju mladi teatarski radnici. Jedna o njih jeste i dramaturginja Nejra Babić, koja, zajedno s rediteljem Alešom Kurtom, potpisuje tekst ovoga teatarskog ostvarenja.

"Teme kojima se bavimo u predstavi su većinom dio svakodnevnice građana Bosne i Hercegovine i upravo to prepoznavanje i potvrda apsurdnosti društva u kojem živimo je dovelo do uspjeha ove predstave. Već samo istraživanje koje je prethodilo pisanju i koje je ponudilo niz apsurdnih i zabrinjavajućih podataka iz zvaničnih dokumenata različitih ministarstva nametnulo je i sam žanr predstave. S druge strane, mislim da je to 'nametnuto' došlo iz vlastitih mehanizama odbrane, koji su poznati u psihologiji, iz takozvane sublimacije, gdje preusmjeravamo neprihvatljive misli i emocije u prihvatljive. Jedan od načina sublimacije su humor i komedija. To je ovaj put bio moj način suočavanja sa stvarnošću i činjenicom da se na spisku zvaničnih zanimanja u Bosni i Hercegovini nalazi i 'direktor službe drugdje nerazvrstan'", rekla je Nejra Babić.

Za najboljeg glumca festivala "Mostarska liska" proglašen je mladi Davor Sabo, koji se ovdašnjoj publici već predstavio u teatarskom hitu i još jednoj komediji Dame biraju, a koji se sada susreo s najtežim izazovom u karijeri, igranjem više likova u jednom teatarskom projektu.

'Smijemo se sami sebi'

"Budući da priča komada predstavlja presjek bh. zbilje, svi glumci iz ansambla su dobili nekoliko likova za igranje. 'Obrazovani Švicarac', 'Turistički vodič' i 'Zlatan' su likovi koje tumačim i koju su predstavljali izuzetan glumački izazov. Inspiraciju i ideje na koji način da gradim ove likove te na koji način da ih vodim kroz predstavu našao sam u svojoj okolini i u ljudima koje poznajem i koji me okružuju. Publika je od same premijere fantastično prihvatila predstavu. Ljudi se prepoznaju u mnogim njenim situacijama, prepoznaju sebe i apsurd do kojeg su dovedeni u društvu u kojem živimo."

"Ako bih morao izdvojiti neki od likova koje tumačim u predstavi, onda je to 'Zlatan'. Balkanac, Bosanac, zvijezda, najpoznatiji Zlatan od svih Zlatana, EWT, Napoleon, ali nikad nije igrao za Bosnu i Hercegpovinu", kaže Sabo.

"Komedija u teatru je neophodna kao jedan od načina da se ljudima ukaže na težinu i ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo, da ih se pokrene i podstakne na promjene. Komedija, kao i sam teatar, ima ulogu da mijenja svijest ljudi, da pokreće pozitivne promjene u društvu. Ljudi u predstavama prepoznaju sebe, smiju se sami sebi, smiju se svojoj gluposti, naivnosti, letargičnosti, pa i tragičnosti i nužno je da to osjećanje i spoznaju prenesu u svoje svakodnevno djelovanje kako bi stvarnost u kojoj živimo postala barem malo bolja."

Kao 'pogled odozgo' na rat

Jedan od trenutno najaktivnijih mladih teatarskih reditelja koji radi u Bosni i Hercegovini, a u čijem autorskom opusu posebno mjesto zauzima komediografski žanr je Marko Misirača, čija je predstava Sabirni centar Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke i Pozorišta Prijedor također izvedena na ovogodišnjoj "Mostarskoj liski". On se osvrnuo na prednosti koju komediografski žanr nudi u odnosu na druge teatarske forme, pa čak i kad su u pitanju teme poput rata.

"Predstave Djelidba, Sinovi umiru prvi i Sabirni centar su prilika da se kroz smijeh zamislimo i zapitamo nad nekim našim društvenim anomalijama. E sad, naravno, kroz smijeh se svaka gorka pilula koju nude ovi komadi lakše proguta i publika više voli da se kroz smijeh suoči sa nekim problemima. A mračne i turobne stvari još bolje dođu do izražaja kada se smjeste uz neke komedijske situacije. Dovoljno je da jedan lik nosi tu komičku crtu i da bude 'comic relief' i da se time 'razbije' i 'olakša' stvar."

"Na određeni način, sve ove predstave se dotiču uzroka i posljedica rata na prostoru bivše Jugoslavije. Ne mogu sa sigurnošću da kažem da li je baš komedija najbolji način za suočavanje sa ratnom prošlošću, ali svakako sam siguran da je svojevrsni 'pogled odozgo' na rat zdrav i potreban i da se na taj način ljudi lakše mogu suočiti sa tim stvarima i onda nekako krenuti dalje", kaže Misirača.

Izvor: Al Jazeera