I lošija roba je ʽodličnaʼ za Balkance

Piše: Mario Pejović

Koliko god zemlje regije tvrdile da su drugačije od susjeda, jedna stvar im je neosporno zajednička – tržište su inferiornijih proizvoda u odnosu za one sa Zapada, upozoravaju društva za zaštitu potrošača.

Potrošači tržišta Jugoistočne Evrope već dugo se žale da kvalitet određenih proizvoda, ili grupa proizvoda, nije jednak kvalitetu identičnih proizvoda koji se prodaju na većim, bogatijim tržištima, kaže Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača Tuzlanskog kantona. Ukratko, hrana, slatkiši, šminka, elektronika… jednostavno nisu isti kao u bogatijim zemljama.

“Najčešće su to bili potrošači koji su imali priliku boraviti u zapadnoevropskim zemljama, ili su koristili proizvode donesene iz Njemačke, Holandije, Austrije…”, dodaje ona.

Na sudu zbog deterdženta

Ilija Rkman kaže da je Savez potrošača još 2002. godine u Beču kupio deterdžent ‘Ariel’ i ‘Persil’ za pranje bijelog i šarenog rublja, koje su uporedili s istoimenim proizvodima kupljenim u Zagrebu i uočili značajnu razliku u modelu označavanja/deklariranja ambalaže u sastavu ‘austrijskog’ i ‘hrvatskog’ praška.
Rkmana je zbog klevete tužio Procter&Gamble, proizvođač ‘Ariela’, ali je sud 2009. godine utvrdio da taj prašak u Hrvatskoj nema jednak kvalitet kao onaj što se prodaje u zapadnoevropskim zemljama.
Tokom suđenja nad deterdžentom su provedena vještačenja, koja su pokazala da u ‘hrvatskom Arielu’ nedostaju neke supstance koje su pronađene u ‘evropskom Arielu’, što deterdžent čini manjkavim.
To je samo jedan od primjera da su građani regije ‘kupci drugog reda’, ocijenio je Rkman.

Predsjednica Centra potrošača Srbije Vera Vida kaže da su brojni rezultati evropskih istraživanja o uporednom kvalitetu proizvoda poražavajući, jer su nedvosmisleno dokazali ono na šta se potrošači već godinama žale: proizvođači ne šalju proizvode istog kvaliteta u zemlje “stare” članice Evropske unije kao u nove, poput Bugarske, Rumunije i Hrvatske. Prema njenim riječima, situacija u Srbiji je svakako još lošija, jer niko u ovoj zemlji nije uradio nijednu takvu uporednu analizu.

“Ono što je pokazatelj da je roba lošijeg kvaliteta su samo komentari potrošača koji dolaze iz zemalja EU-a. Od kozmetike, garderobe do hrane.”

‘Kupci drugog reda’

Iako su građani Hrvatske dio EU-a, to nije razlog da oni ne budu “kupci drugog reda, što se može reći i za sve ostale zemlje nastale raspadom Jugoslavije”, ocijenio je Igor Vujović, predsjednik Društva za zaštitu potrošača Hrvatske “Potrošač”. On govori da je dovoljno kupiti, primjera radi, čokoladicu “Mars” u Sarajevu, Zagrebu, Beograd i Berlinu u primijetiti da je razlika očita.

“‘Mars’ kupljen u Sarajevu će možda imati manje čokolade, u Zagrebu kikiriki putera, u Beogradu nešto treće… Ali će onaj iz Berlina sigurno imati sve sastojke u pravim omjerima, kako je navedeno. I to je nešto što je već pravi problem.”

Vujović napominje da nije sporan kvalitet samo slatkiša ili neke druge jeftinije robe.

“Sigurno se ni, recimo, automobili namijenjeni Hrvatskoj, Srbiji, Bosni… ne mogu usporediti s onim koji se prodaju na Zapadu.”

Kako kaže, u Hrvatskoj je, inspirirano rezultatima iz Češke, u toku istraživanje na nivou Sabora kojim se pokušava utvrditi da li je doista kvalitet proizvoda niži u odnosu na bogatije zemlje. Vujović kaže da je u Češkoj ustanovljeno da 60 posto proizvoda nema kvalitet koji bi trebao imati, odnosno da su jednaki proizvodima u Francuskoj, Njemačkoj… Time je poručeno da su kupci iz zemalja Jugoistočne Evrope de facto građani drugog reda, “a EU to ne dozvoljava, da se prave takve razlike”.

Vujović podsjeća da proizvođači razliku u kvaliteti pravdaju različitim mjestima proizvodnje, odnosno da je nemoguće u različitim pogonima napravite identične proizvode.

“Ali, ako nisu identični, onda to jednostavno nije proizvod koji se reklamira. Deklaracija i proizvod se ne slažu. A nama na Balkan sigurno stižu manje kvalitetni proizvodi.”

Za kupce iz regije je problem i to što nema adekvatne kontrole kvalitete uvezene robe, podsjećaju zaštitnici prava potrošača. Gordana Bulić navodi da se većina uvezenih proizvoda na granici Bosne i Hercegovine pregleda samo vizuelno – “pregledaju se papiri, certifikati”, nakon čega ti proizvodi, bez ikakve daljnje kontrole, ulaze na tržište preko uvozničkih kuća, koji onda preprodaju te proizvode, “kako se obično kaže, ‘prođu kroz više ruku’ dok stignu do maloprodajnog mjesta”, što dodatno otežava istraživanja potrošačima i potrošačkim udruženjima ko je i zašto uvezao robu inferiornije kvalitete.

Pad kvaliteta

Žalbe na robu “čiji kvalitet proizvoda na našem tržištu je opao i još opada” vlasti rijetko istražuju, kaže Bulić.

“Naše institucije nikada nisu pokazale ni najmanje volje da te informacije provjere, uvijek se pokrivajući ‘certifikatima’ koji su pratili te proizvode do maloprodaje. Nažalost, to više nisu samo informacije – to je potvrđeno i u raspravama u Evropskom parlamentu. Istina je da na tržište Bosne i Hercegovine i drugih zemalja Zapadnog Balkana dolaze ‘markirani’ proizvodi s kvalitetom ‘koliko para toliko muzike'”, ocijenila je predsjednica Udruženja potrošača TK-a.

Vera Vida navodi da su u Srbiji – u zavisnosti koja se roba uvozi, da li se radi o hrani, bijeloj tehnici, računarskoj opremi, obući ili odjeći – nadležne i posebne inspekcije. Kako se provjera kvalitet uvezene robe vrši metodom slučajnog uzorka, postoji mogućnost da trgovci uvezu robu lošijeg kvaliteta, ili čak kopije, koja se prodaje kao originali i kvalitetni proizvodi.

“Najviše takvih prijava potrošača bilo je na kvalitet obuće, telefona i računarske opreme.”

Danas nije rijetkost da proizvođači elektronske opreme iz raznih razloga opozovu velike serije proizvoda, kao što ovih dana to radi Samsung s “eksplozivnim” Galaxy Note telefonima. Takva roba vrlo lako može naći put do kupca u regiji, smatraju potrošačka udruženja.

“Moguće je, jer je određeni broj uvoznika i trgovaca spreman na sve kako bi ostvario profit”, ocjenjuje Vida.

Kvarenje tehnike

Statistika Savjetovališta za zaštitu potrošača u Zagrebu bilježi trend drastičnog broj reklamacija i prijava materijalnih nedostataka tehničkih uređaja (pametni mobiteli, laptopi, ostala IT oprema, veliki kućanski uređaji, do automobila), navodi Ilija Rkman, predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske.

Taj trend kazuje kako se na hrvatskom tržištu i na tržištu od Baltika do Jadrana (Istočna, Srednja i Jugoistočna Evropa), prečesto kvare uređaji koji su trajniji na drugim tržištima.

“Tijekom rješavanja reklamacija i prijava potrošača kojim se prečesto kvare tehnički uređaji, koje pod istim imenom se kupuju u Berlinu, Beču, Londonu… potrošači su postali svjesni kako netko pokušava ih učiniti potrošačima drugog reda.”

Dobra stvar je što potrošači preuzimaju inicijativu i sve češće bilježe potrošačke pobjede, kazao je Rkman. Ipak, zaštita potrošača nije na nivou na kojem bi mogla biti, ocjenjuje Vujović.

“Hrvatska po tom pitanju za EU-om kasni barem 10-15 godina. A Srbija i Bosna najmanje pet godina u odnosu na nas.”

Izvor: Al Jazeera