I mostarski Srbi žele u političku arenu
Piše: Mladen Obrenović
Mostarski Srbi odlučili su svoju sudbinu sami rješavati i određivati. Nezadovoljni načinom na koji se problemi srpske zajednice u Mostaru, ali i Hercegovačko-neretvanskom kantonu rješavaju posljednjih 20 godina, građanske i kulturne udruge, uz podršku Srpske pravoslavne crkve i nekih stranaka, odlučili su za početak ući u političku arenu.
Smatraju da je politika ključ za rješenje problema iz kojih će slijediti rješenje ekonomskim i egzistencijalnih problema, ali i ostvarivanja drugih prava – poput prava na posao u institucijama sustava i javnim poduzećima, obrazovanja na maternjem jeziku i pismu, veće vidljivosti na kulturnoj i umjetničkoj sceni.
Okupljeni oko Koordinacionog odbora srpskih organizacija u Mostaru, koji je oformljen prije četiri mjeseca i kojim predsjedava Dušan Golo, za početak su se odlučili izboriti za status konstitutivnog naroda, ravnopravnog s drugim dvama narodima na tom području – Bošnjacima i Hrvatima. U tom smislu inicirali su izmjene Izbornog zakona, ali i Statuta grada Mostara.
„Posljednjih 20 godina dva su većinska naroda na liste svojih stranaka stavljali srpske predstavnike, ali ti ljudi nisu zastupali interese Srba, nego stranačke interse, niti su rješavali egzistencijalne probleme svog naroda. Zato i nismo bili politički narod, niti se moglo čuti za nas. Sad kad smo se konačno okupili, odjednom smo postali jako interesantni svima da nam govore kako smo ‘poželjna udavača'“, primjećuje Golo.
Ima dugogodišnje prijeratno iskustvo u politici, pa uvjerava kako se položaj Srba u Mostaru mora prvo rješavati političkim putem. Potom se, smatra, stvaraju pretpostavke za poboljšanje ekonomskog položaja i otvara prostor za dolazak kapitala koji otvara radna mjesta, tako nužna mladim ljudima. Po njemu, samo će to spriječiti odlazak i „odliv mozgova“ s mostarskog područja.
Na pitanje gdje su mladi ljudi u politici, priznaje kako bježe i od političkog angažmana i javnog eksponiranja.
Radislav Tubić, predsjednik SPKUD Gusle [Al Jazeera]
Podsjećajući kako Mostar ima tri kulture na jednom mjestu, navodi kako je „nužno svijetu prikazati to bogatstvo, iskoristiti prirodne i historijske potencijale te stvoriti grad kao kulturni centar koji će privlačiti slične, manje slične ili potpuno različite kulture“.
„I u tom smislu Srbi moraju da sačuvaju identitet, ali i upoznaju istočne i zapadne kulture. Što ih više upoznaju, to su bogatiji. Po samom rođenju moramo da upoznamo svoju kulturu, ali moramo znati i kako je prenijeti drugima. Na svijetu manjeg naroda na ovolikom geografskom području sa raznovrsnijom kulturom i običajima – nema. To ne treba predstavljati kao manu, nego u veliku vrlinu i najveće bogatstvo“, zaključuje Tubić.
Ako nema posla, mladi odlaze
Na kraju, Golo cijelu priču ponovno vraća na politiku i potrebu sudjelovanja srpskih predstavnika u gradskoj i kantonalnoj vlasti jer će samo kroz rješavanje ustavno-pravnog statusa, kaže, uspjeti rješavati sva ostala prava.
„Kad bismo uspjeli ostvariti prava koje nam daju zakonski propisi, dakle samo da jedna petina radi, ne bi bilo nezaposlenih Srba s obzirom na naš broj. Statut kaže da zapošljavanje u gradskoj administraciji, primjerice, mora odražavati strukturu stanovništva 1991. godine, što znači od 500 zaposlenih da radi 100 Srba. Sad ih ima 30, u kantonu još i manje, a u javnim preduzećima zanemarivo. Samo da to riješimo, uz sve ostalo, bio bi to ogroman uspjeh jer kad mladom čovjeku ne daš mogućnost da se zaposli i zasnuje familiju – on ode“, kaže Golo.
Vjeruje kako su mostarski Srbi „konačno izašli iz crne rupe i postali poželjni za razgovore i s političkim strankama druga dva naroda, međunarodnom zajednicom, medijima…“
„Mnogo smo toga tražili, ali nikad ništa nismo dobili. Konačno smo se nametnuli kao sagovornici i vjerujem da više neće moći raditi bez nas i da nas ništa ne pitaju, računajući na ‘svoje’ Srbe. Vrijeme je da budemo potpuno ravnopravni, da participiramo u vlasti i odlučujemo o raspodjeli budžeta i zapošljavanju“, zaključno poručuje Dušan Golo.
Izvor: Al Jazeera