I nad bajom Dodikom ima baja – Vučić

Vučić je, očito jednom zauvijek, htio dati do znanja Dodiku da se preigrao, piše autor (Dragan Kujundži? / Tanjug)

Piše: Mladen Mirosavljević

“Srbija će, bez obzira na određene razlike u viđenjima situacije u regionu, uvek podržati srpski narod, građane [bh. entiteta] Republike Srpske i njene institucije”, navedeno je u zajedničkoj izjavi Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, nakon beogradskog sastanka sa srpskim liderima u Bosni i Hercegovini.

Tako državni vrh Srbije nije pružio podršku, ali se nije izjasnio ni protiv najavljenog referenduma o Danu RS-a za 25. septembar. Međutim, izjava premijera Vučića, koji je ranije rekao da ne vidi svrhu ovog sastanka, uz ocjenu da su politički lideri u Republici Srpskoj “već unapred doneli svoje odluke”, pokazala je mnogo više od bilo kakvog saopštenja i date izjave.

Poslije svega će atmosfera koju su oko referenduma političke elite, uz nesebičnu pomoć medija, stvorile u čitavom regionu, sada isto tako splasnuti, a pitanje referenduma i njegovog povoda biti svedeno na pravu mjeru. Umjesto neuvijene, ili bar uvijene, podrške koju su od srbijanskog najvišeg rukovodstva, a naročito onog najmoćnijeg u njemu, Vučića, očekivali ključni političari iz Republike Srpske, uslijedio je hladan tuš.

Očekivano ignorisanje

Ili, još gore – u Beogradu se čula takva “pljuska”, i to javna, upućena upravo od Vučića, kakva se do sada nije mogla ni očekivati, a kamoli tako glasno čuti, a pogotovo ju nije očekivao onaj kome je pljusnuta, lider prekodrinskih Srba i entitetski predsjednik Milorad Dodik. Ona je naravno, i u medijima, a i u kasnijim reagovanjima, očekivano ignorisana.

Pljusnuta je u momentu kada mu je najmanje trebala, a njome je Vučić, očito jednom zauvijek, htio da da do znanja Dodiku da se preigrao i previdio da Vučić nije ni Zoran Đinđić, ni Boris Tadić, a ponajmanje neki bh. političar Dodikovog nivoa. Dodik je, očito, i pored svih sugestija i dogovora, osjetivši se najmoćnijim do sada, napravio grešku u koracima i naljutio onog koga se od svih najviše i pribojava – Vučića.

“Ja ne kršim dogovore koje postignemo. Ne idem u javnost šta je moja politika. Ne podnosim laka i popularna rešenja, kojima je narod oduševljen”, rekao je Vučić, nakon sastanka u Beogradu i tako jednostavno svekolikoj javnosti, a naročito srpskoj, poslao poruku da je “car go”. Da mu je sasvim jasno kakvu politiku Dodik vodi, ali da ga “trpi” zbog drugih razloga, što ne znači da ne može veoma lako i okrenuti ploču.

Sve ostalo izrečeno – i od Vučića, i od svih ostalih učesnika sastanka – mnogo manje je bitno i samo može služiti kamufliranju ove poruke. Uslijediće nebrojeno analiza šta se, i zbog čega, dogodilo, ali bilo je samo pitanje vremena kada će Vučić ovako reagovati. Ovaj puta se Dodik Vučiću sam “namjestio” i, sportskim rječnikom rečeno, Vučić je nabačenu loptu zakucao iz sve snage.

Vučićev potez neće, za sada, promijeniti ništa u odnosu Dodikovih pristalica prema njemu, niti vjerovatno u naklonosti srbijanskih medija, ali niti Dodikova pozicija, niti ostalih čelnika bosanskih Srba u odnosu na Vučića, nikada više ni blizu neće biti ista. Možda Dodik jeste, još uvijek, glavni baja u Republici Srpskoj, ali je Vučić jednim potezom pokazao i regionalnoj javnosti, i zainteresovanim međunarodnim moćnicima za ovo područje ko je glavni baja među Srbima s obje strane Drine.

Mudar potez Ivanića

To je uloga koju su mu svesrdno ponudili sami predvodnici bosanskih Srba onog momenta kada su, umjesto da se međusobno dogovaraju unutar Bosne i Hercegovine, počeli da “trče” po mišljenje u Beograd i da se utrkuju ko će biti bolji sa Vučićem. I jedni, i drugi to su pravdali specijalnim i paralelnim vezama između Srbije i Republike Srpske i time da je i Srbija garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, odbacujući bilo kakav prigovor o miješanju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Što Vučiću, sve zajedno, itekako odgovara.

Iako u početku oprezan u pristupu i saradnji sa Vučićem, Dodik se vremenom opustio i počeo ponašati onako kako se ponašao i u vrijeme Borisa Tadića, ali je previdio da je Vučić ipak neko drugi. Tako je ovaj puta Vučića stavio pred svršen čin. Podsjetimo, uoči dolaska u Beograd, Dodik je izjavio da će referendum o Danu RS-a, zakazan za 25. septembar, biti održan i da “nema zabrane koja bi to mogla da spriječi”.

Srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić postupio je mnogo mudrije, izjavivši uoči sastanka da je potrebno sa rukovodstvom Srbije razmijeniti mišljenje i poglede o referendumu o Danu RS-a, kao i zajednički sagledati situaciju u Bosni i Hercegovini i regionu, pa se onda odrediti prema svemu. Time se Ivanić pokazao neuporedivo kooperativniji od Dodika, što u političkoj budućnosti Republike Srpske neće biti beznačajno.

Tako je čitava situacija Vučiću, koji je već duže vrijeme eskivirao bilo kakvo konkretnije izjašnjavanje oko referenduma, došla kao naručena. Dijelu međunarodne zajednice koja na referendum gleda krajnje negativno, kao na protivustavan čin i uvod u neke druge, mnogo opasnije referendume, Vučić je pokazao da ne podržava Dodika i referendum, ali je građanima Srbije i Srbima u Bosni dao do znanja da mu se ni ne protivi. Za to mu je sve idealan alibi pružio upravo Dodik svojim izjavama i nastupima, kojima je Vučića stavio u poziciju nekoga ko samo treba da potvrdi ono što je Dodik odlučio.

Čović u Beogradu

Sve to, naravno, uopšte ne znači da će se Vučić odreći Dodika, a niti Dodik Vučića, iako je Dodik stigao tamo gdje je Vučić bio devedesetih, a Vučić na političke pozicije na kojima je u to vrijeme bio Dodik. Isuviše su potrebni jedan drugom da bi se priča završila time. Vučić već odavno, i pomno, gradi svoj lik reformatora i vođe Srbije koji ju istrajno vodi u Evropsku uniju, a ujedno i pomiritelja u regionu, kojem je posebno bitna Bosna i Hercegovina, a još “posebnija” Republika Srpska. Zbog toga mu Dodik treba da ga stalno podržava u takvoj ulozi, a on Dodiku da ga podržava na poziciji “jedinog i posljednjeg čuvara” Republike Srpske.

A šta u čitavoj priči radi i kako se u njoj i u Beogradu, na sastanku sa srbijanskim rukovodstvom, našao Dodikov prijatelj i, za sada, vjerni politički saveznik i hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, priča je obaška. Da li to ima veze sa stabilizovanjem političke situacije u Bosni i Hercegovini, sa medijacijom u odnosima Srbije i Hrvatske, ili sa pismom koje je Čović uputio visokom predstavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentinu Incku, u kojem navodi da su “Hrvati u Bosni i Hercegovini u posljednje dvije decenije sustavno lišavani svojih legitimnih prava”, predlažući modele preustroja Bosne i Hercegovine, što je svesrdno podržao i Dodik, ili sa svim zajedno, tek će se vidjeti.

U svakom slučaju, zapaljiva i složena bh. trakavica se nastavlja dalje ka referendumu, lokalnim, a potom ka opštim izborima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera