Ide li Poljska u fašizam?

Premijer Morawiecki ipak se zalaže za dijalog s Briselom (EPA)

Poslednja rekonstrukcija Vlade Poljske je pokušaj stranke Zakon i Pravda (PiS) da dobije još veću podršku Poljaka i smanji jaz između svoje popularnosti i podrške građana Evropskoj uniji.

Nije uspelo u decembru prošle godine, ali je januar 2018. ipak postao presudan za čak pet ministara u Vladi Poljske.

Prvih dana januara predsednik Poljske Andžej Duda razrešio je dužnosti pet ministara, od kojih su trojica – ministar vanjskih poslova Vitold Vaščikovski, ministar odbrane Antoni Maćerevič, ministar za životnu sredinu Jan Šiško – tokom svojih angažmana postala autori skandala, koji su neretko dospevali na naslovne strane u Evropi i svetu, a mnoge posmatrače poljske političke scene ostavljali u potpunom bunilu i sa pitanjem šta li se desilo sa Poljskom, koja je donedavno bila primer uspeha evropskog projekta. Odakle u demokratskoj, hrišćanskoj zemlji toliko mržnje prema izbeglicama, demokratiji i Evropskoj uniji? Hoće li Poljska izaći iz evropske zajednice i postaje li fašistička zemlja?

Loša promocija, ‘dobra promjena’

Otkad je Zakon i Pravda pobedio na izborima raspisanim 2015. godine, Poljska je za mnoge spoljne posmatrače postala sasvim drugo mesto na karti Evrope. Sporovi i prepiranja doveli su čak do presedana unutar Evropske unije, koja je prvi put u svojoj istoriji zapretila da će, ako Poljska ne promeni svoj stav u vezi sa prihvatanjem kvota i solidarnosti sa izbeglicama i zemljama EU-a koje najviše podnose teret migrantske krize, izgubiti pravo glasa unutar evropske zajednice.

Na oštre mere uticale su i promene u sudstvu, koje Zakon i Pravda pokušava da implementira, a koje su izazvale masovne i učestale proteste širom zemlje, pa i znatno ograničenje slobode medija, pretvaranje javne televizije sa najgledanijim informativnim servisom u partijsko glasilo, te pokušaje ograničenja slobode privatnih medija, gde je najglasniji primer bila dosad najveća kazna u istoriji moderne Poljske, izrečena televiziji TVN za “neprofesionalno”, po oceni državne komisije, izveštavanje o protestima.

Kazna je iznosila 380.000 evra, ali nakon oštrog komentara američkog Stejt Departmenta (medij se nalazi u vlasništvu američke kablovske mreže) situacija se donekle smirila.

No, atmosfera u zemlji se u najmanju ruku nije promenila. Poljska je nakon tzv. dobre promene, kako mnogi ironično zovu period u kojem vlada desničarski Zakon i Pravda, dobila najgoru promociju ikad u uticajnim medijima zbog mnogih poteza u sudstvu, medijima i međunarodnim odnosima koji se kose sa vrednostima demokratije.

Iako još nema pouzdanih podataka o nasilju izazvanom rasizmom u 2017. godini, prema Centru za monitoring rasističkih i ksenofobičnih ponašanja, ovaj trend je u porastu, te je, prema podacima državnog tužioca, zločina iz mržnje u 2014. godini bilo 1.062, dok ih je 2016. bilo već 1.314. Centar informiše da to nisu potpuni podaci, jer mnoge žrtve ne prijavljuju takve incidente. Odatle pretpostavka da je realnost mnogo gora od zvaničnih statistika.

Ipak promjene

Takvoj stvarnosti doprinelo je ksenofobično ponašanje mnogih poltičara na najbitnim pozicijama u državi. Javni prezir prema muslimanima i izbeglicama, desničarske parole o tome da je Poljska jedino za Poljake postali su retorika mnogih ministara Zakona i Pravde, pa čak i bivše premijerke Beate Šidlo, koja je takođe izgubila poziciju u decembru 2017. godine. Bilo je teško odupreti se mišljenju da je polako, ali sigurno Poljska počela da korača u fašizam. Višnja na torti bio je desničarski marš 11. novembra, na Dan nezavisnosti, kada su stotine hiljada ultradesničara defilovale Varšavom, neretko šireći parole mržnje i ksenofobije kojih se ne bi postideo ni Adolf Hitler, a koje je javno osudio jedino predsednik Andžej Duda.

Zjemovit Ščerek, poznati pisac, reporter i komentator, kaže da je vrlo teško proceniti da li su poslednji događaji rezultat započete fašizacije Poljske ili nekompetencije domaćih političara.

“Aktuelne su stvari koje su ranije bile marginalne. Ovaj događaj (marš u Varšavi) bio je iznenađenje čak i za mnoge desno orijentisane osobe. Teško je proceniti je li to pokušaj stvaranja poljske varijante Fidesa”, kaže Ščerek, tvrdeći da, sa druge strane, ne može do kraja da se proceni da li promena ključnih i najkontroverznijih ministara u Vladi podrazumeva da je Jaroslav Kačinjski ipak shvatio da su stvari otišle predaleko i da je bolja komunikacija sa Evropskom unijom neophodna.

“Moguće je da su hteli (da uvode promene) postepeno. Kad bi odjednom promenili i premijera i ministre, odjek bi bio daleko veći. Takođe, ne zna se da li je to kraj rekonstrukcije. Osim toga, nije to neka bog zna kakva promena. Evo, Marijuš Blaščak, koji je postao ministar odbrane, ‘flertuje’ sa krajnim desničarskim sredinama. Ni Joahim Bruđinjski iz MSP-a nije anđeo već izričit radikal”, kaže Ščerek.

Drugog mišljenja je Mateuš Gnjazdovski, zamenik direktora Instituta za istočne studije (OSV), koji kaže da je rekonstrukcija Vlade očigledan pokušaj smirivanja tenzija s EU-om.

“Prisustvo zastava Evropske unije i Poljske u kabinetu nije slučajno. Vrlo brzo je organizovan i sastanak sa stranim novinarima akreditovanim u Poljskoj. Takođe, novi premijer Mateuš Moravjecki tokom svoje prve posete Briselu stavio je veći akcent na potrebu za dijalogom te želju Poljske da ubedi partnere iz EU-a u svoje stavove”, ističe Gnjazdovski.

Takođe kaže da, osim sudske reforme, Poljska ima jako dobru saradnju u mnogim poljima sa Evropskom komisijom, dok, sa druge strane, čini se, nije toliko ugrožena fašizmom koliko mnogi mediji ističu, jer incidenti koji se naglašavaju, iako u porastu, jesu marginalni, dok u Parlamentu ne postoji fašistička stranka koja bi bila uticajna.

“Jaroslav Kačinjski, slično dugogodišnjem šefu bavarskog CSU-a Francu Jozefu Štrausu, uspešno onemogućuje nastanak snažnih grupacija koje bi bile još ‘desnije od PiS-a'”, kaže Gnjazdovski.

Poljaci iskreno vole EU, sad će još više Zakon i Pravdu

Prema mišljenju Gnjazdovskog, Zakon i Pravda biće sve uticajniji u Poljskoj, te su, kako smatra, rekonstrukcija Vlade i decembarsko imenovanje Moravjeckog za premijera već poboljšali poziciju vladajuće stranke u anketama koje, kako kaže Gnjazdovski, idu na 43 odsto u korist PiS-a.

“Razrešenje najkontroverznijih ministara, imenovanja eksperata za privredu takođe će imati povoljan uticaj na rejting, pogotovo zato što agencija Standard & Poor's ove godine predviđa rast BDP-a za četiri odsto”, rekao je zamenik direktora OSV-a.

Kačinjski zaista ima šanse da ovim potezom smanji jaz između dve kontradikcije, koje još niko u Poljskoj nije uspeo da objasni. Poljaci u znatnoj većini osećaju snažnu pripadnost evropskoj zajednici – prema istraživanjima CBOS-a iz 2017, čak 88 odsto Poljaka potpuno podržava članstvo Poljske u EU-u.

Sa druge strane, podrška antievropskom PiS-u je vrlo snažna, između ostalog, i zbog programa podrške porodicama 500+, koja podrazumeva socijalnu pomoć za svaku porodicu sa dvoje i više dece. Vlada do 18. godine deteta isplaćuje približno 120 evra mesečno. Takođe, PiS je vrlo uspešno rešio problem PDV-a – jedan od nebrojenih uspeha, koji su mnogi svetski eksperti i mediji komentarisali sa divljenjem. Novi zakon o PDV-u usavršio je sistem ubiranja tog poreza, te je u februaru 2017. godine Ministarstvo finansija zabeležilo značajan rast upliva sredstava u budžet za čak 80 odsto. Brojke su znatno opale tokom godine, no reforma je rezultovala time da je Ministarstvo finansija računalo na prihode za 18,4 milijardi zlota (približno 4,6 milijardi evra) veće od planiranih.

Takvi potezi su postali vrlo cenjeni među Poljacima.

Sa jedne strane stižu promene, sa druge će neke stvari ostati nepromenjene. Poljska ne planira da menja stav prema izbeglicama, tvrdeći da je neprihvatanje programa kvotâ odbrana Poljaka od terorizma (koji u narativu PiS-a podrazumeva verski radikalizam i ekstremizam samo jedne religije).

Sa druge strane, nastavlja se borba sa liberalnim ubeđenjima, te trenutno PiS planira po treći put da zakonom naloži potpunu zabranu abortusa. Ovih dana već su najavljeni protesti tim povodom.

Izvor: Al Jazeera