Ideološke i vjerske razlike talibana i ISIL-a

ISIL je donio svoju specifičnu brutalnost u istočni Afganistan (EPA)

Piše: Barnett Rubin

Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani je 25. marta 2015. rekao američkom Kongresu da je Afganistan “prva linija” protiv “užasne prijetnje” samoproglašenog halifata, grupe ISIL.

Glasnogovornik Pentagona je u februaru za prisustvo ISIL-a u Afganistanu rekao da je “u najboljem slučaju u nastanku”, ali u oktobru je zapovjednik američkih snaga u Afganistanu, general John Campbell kazao da je ova grupa od “početne faze prisustva” prešla u “operativno hitnu”. ISIL je, kazao je on, prisutan u dvije afganistanske regije, u pokrajinama Helmand i Farah na jugozapadu i pokrajini Nangarhar na istoku, duž granice sa Pakistanom.

Oba lidera su upozorila na prijetnju koju ISIL predstavlja u pokušaju da ubijede američkog predsjednika Baracka Obamu da promijeni svoju odluku o povlačenju svih američkih vojnika iz Afganistana do kraja 2016. godine, s izuzetkom misije obuke. Stoga su bili potaknuti da uveličaju prijetnju, bez obzira koliko njihova procjena bila iskrena.

Koliko je opasna ova prijetnja? Možemo analizirati ISIL-ovu ideologiju, sposobnost regrutovanja, finansijsku osnovu, organizacijski kapacitet i okruženje u kojem djeluje.
Na sastanku vođa talibana i drugih Afganistanaca održanom u Dohi u maju tekuće godine, svi učesnici su se složili da je “tzv. Islamska država [ISIL] strana tradicijama i željama afganistanskog naroda”.

Neki su, međutim, spekulisali, da bi se jedan dio talibana mogao pridružiti ISIL-u zbog nezadovoljstva trenutnim vodstvom ili da bi došli do resursa.

Neprijateljske ideologije

Afganistanske talibane (ili Islamski Emirat Afganistana) i ISIL često stavljaju u isti koš kao džihadističke organizacije, ali njihove su ideologije različite, čak neprijateljske.

ISIL propovijeda verziju džihada koja predstavlja militantnu formu savremene islamske političke ideologije koja traži način da ponovo uspostavi halifat, državu koja ima nadležnost nad svim muslimanima, te da nametne grubu verziju islamskog zakona zasnovanu na doslovnoj interpretaciji Kur'ana i izreka i prakse Poslanika.

Talibani, međutim, pripadaju deobandijama, školi hanefijskog islama. Oni prihvataju Afganistan kao nacionalnu državu i zaista su ponosni na historiju svoje domovine. Više puta su izjavljivali da je njihov džihad ograničen na njihovu domovinu.

Vođa talibana Mullah Akhtar Mansoor kao i Abu Bakr al-Baghdadi iz ISIL-a, koriste titulu “Amir al-Mu'minin” (zapovjednik vjernika). Ova titula za ISIL predstavlja nadležnost nad svim muslimanima (sunitima, a šiite ne smatraju muslimanima).

Za Mansoora i Mullah Omara prije njega, ova titula označava vodstvo u džihadu. Afganistanac Amir Dost Mohammad Khan je uzeo istu titulu 1836. kada je uspio vratiti Peshawar od Sikha. Kralj Maroka i sultan od Sokota u Nigeriji također su koristili ovu titulu bez ikakvih pretenzija na panislamski autoritet.

Jedna se grupa u Afganistanu nedavno odrekla pripadnosti afganistanskim talibanima i prihvatila da bude odana Baghdadiju i ISIL-u. Radi se o grupi Islamski pokret Uzbekistana (IMU), koju je pakistanska vojska istjerala iz plemenskih područja i otjerala u Afganistan.

Ova grupa je dovela u pitanje talibansku verziju smrti Mullaha Omara i priklonila se ISIL-u. Još nema znakova da je ISIL prihvatio odanost ove grupe. Prema nekim izvještajima, grupa IMU se borila zajedno sa talibanima u septembru 2015. u bici za Kunduz, uprkos antagonizmu između ISIL-a i talibana.

Sektaške razlike

Ideološke i vjerske razlike su ograničile sposobnost ISIL-a da regrutuje nove članove, čak i među nezadovoljnim afganistanskim talibanima. Otkako je 29. jula objavljeno da je Mullah Omar umro u aprilu 2013, rasprave u vezi njegovog nasljednika izazvale su dosta protivljenja, koje je dolazilo i od Omarove porodice. Nema informacija da je ijedan talibanski vođa koji je doveo u pitanje izbor Mansoora kao nasljednika razmatrao Baghdadija kao alternativnog zapovjednika.

Uprkos razlikama, poslušali su savjet iz otvorenog pisma koje je Mansoor uputio Baghdadiju u aprilu i nisu kreirali paralelnu organizaciju. U pismu je Mansoor optužio Baghdadija za poticanje podjela među muslimanima i za slabljenje džihada pokušajem da proširi svoj autoritet na Afganistan.

Najpoznatiji izuzetak pravilu da se afganistanski talibani ne pridružuju ISIL-u, Abdul Rauf Khadim, dokazuje da sektaške razlike mogu biti odlučujuće.

Afganistanski talibani izbacili su iz svojih redova Khadima, kojeg je ISIL imenovao zamjenikom zapovjednika pokrajine Khurasan i kojeg je usmrtio dron u julu 2015. Dok je boravio u zatvoru u Guantanamu, Khadim je prihvatio džihadistička učenja arapskih zatvorenika.

Ogranak ISIL-a na čijem čelu se nalazio Khadim navodno je još na jugozapadu Afganistana, ali ne kontroliše teritoriju.

Gotovo sve preživjele vođe ISIL-a u Afganistanu su bivši članovi pakistanskih talibana.

Rascjepkana koalicija

Bivši članovi pakistanskih talibana dominiraju ISIL-ovim jedinim teritorijalnim uporištem u Afganistanu, koji se sastoji od približno sedam okruga u pokrajini Nangahar na istoku države, do granice sa Pakistanom.

ISIL-ovo vodstvo priznaje vođe iz ovog kraja kao zvaničnike halifata. Hafiz Saeed, bivši pripadnik pakistanskih talibana iz Orakzaija, koga je Raqqa imenovao zapovjednikom pokrajine Khurasan, je vrhunski ISIL-ov autoritet tamo.

Saeedu pomaže nekoliko izaslanika s arapskog govornog područja koje je poslala ISIL-ova centrala i koji su također donijeli novac. Prema riječima lokalnih Afganistanaca, ISIL ima više novca nego talibani (nema prisustva Vlade u tom kraju).

Bilo je nekih nagađanja da se ISIL etablirao u ovom kraju kako bi se finansirao putem kontrole trgovine opijatima, ali umjesto tog je odredio svoju karakterističnu kaznu obezglavljivanja za učešće u industriji narkotika.

Specifična brutalnost

ISIL je donio svoju specifičnu brutalnost u istočni Afganistan. U jednom slučaju, Saeed je masakrirao 10 starješina iz Achina optuženih da su podržavali talibane detoniranjem eksploziva na koje ih je primorao da sjednu.

Ovaj incident je bio u toj mjeri nečuven da je njegov zamjenik Mawlawi Abdul Rahim Muslim Dost, bivši zatvorenik iz Guantanama prestao sarađivati s njim. Njih dvojica su imali različita mišljenja i u pogledu strategije: Muslim Dost, Afganistanac i bivši taliban, želio je da se bore protiv pakistanske vojske, dok se Saeed, bivši član pakistanskih talibana, zalagao za vojne ofanzive da se zauzmu pokrajine Nangarhar i Logar u Afganistanu.

Trenutno ima malo prostora da se ISIL širi u Afganistanu. Iako u Afganistanu i dalje traje građanski sukob, gotovo cjelokupnu njegovu teritoriju kontrolišu ili Vlada ili talibani, i jedni i drugi neprijateljski raspoloženi prema ISIL-u. ISIL se ne može pojaviti kao u dijelovima Iraka, Sirije ili Libije kao jedina sila koja je u stanju uspostaviti mir.

Nema ni političkog nezadovoljstva kao u slušaju političke isključenosti sunita u Iraku i Siriji koji traže prvaka. Talibani zauzimaju prostor naoružane opozicije, a imaju i utočište i podršku u Pakistanu.

Prema tome, teško je uvidjeti bilo kakvu priliku za ISIL da napreduje jednako brzo kao u Siriji i Iraku bez obzira kako se trenutno stanje razvije.

Ali, ukoliko se zbog krize raspadne kabulska Vlada ili talibansko vodstvo, ako Kabul izgubi stranu pomoć koja mu je potrebna da finansira i brani državu, ili ako talibani izgube utočište u Pakistanu i budu prisiljeni vratiti se u Afganistan bez bilo kakvog političkog sporazuma, ISIL bi mogao otkriti da će mu brutalnost dati prednost.

U tom slučaju će afganistanska vlada i njeni međunarodni pomagači moći kriviti prvenstveno sebe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera