Ideološko ʽvrludanjeʼ hrvatskih ʽseljakaʼ

Krešo Beljak je u Narodnoj koaliciji izborio pet mandata za HSS, no stranački oponenti mu zamjeraju gubitak izbora (Al Jazeera)

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatska seljačka stranka nastavlja 15-godišnji kontinuitet političkog i ideološkog “vrludanja”, koje ih je dovelo na margine političkog odlučivanja, umjesto da su se ideološki profilirali i zauzeli političku poziciju alternative velikim strankama u trenucima kada one birače iz ovih ili onih razloga razočaraju. Zaključak je to analitičara kada komentiraju posljednje događaje u toj hrvatskoj stranci.

Pritisak iznutra

Nezadovoljstvo koje je, bez obzira na osvojene mandate, posebno očito u krugu Marijane Petir, smatra Šalaj, pretežno proizlazi iz toga što HSS nije na vlasti.
Nakon što je osvojio pet mandata, najavio usmjeravanje stranke prema lijevom centru i vrstu republikanizma – ne objasnivši što pod time točno podrazumijeva – Beljak je, kaže, odustao od svega.
‘Čini mi se da nema uvjerenja da ima dovoljno snage u stranci da se izgura ta njegova politička opcija. Čini mi se, bez obzira što god tko mislio o Beljaku ili Petir, da je on imao jednu ideju kako bi se HSS mogao profilirati, ali da je, vjerojatno pod pritiskom iz stranke, iznutra, osjećajući da to ne može provoditi i da će se sve u krajnjoj liniji raspasti – bilo je govora da će neki zastupnici otići, prijeći, glasati za HDZ – očito popustio.’

Nakon lanjskih izbora u HSS-u je eskaliralo nezadovoljstvo marginalnim utjecajem i tek jednim mandatom pod vodstvom Branka Hrga u pobjedničkoj Domoljubnoj koaliciji. Novi predsjednik Krešo Beljak na nedavnim izborima u Hrvatskoj izborio je pet mandata u Narodnoj koaliciji Socijaldemokratske partije.

Suspenzije, postupak isključenja, izbori…

Uspjeh je poništila činjenica da stranka nije član pobjedničke ekipe, pa je dio članstva, pod vodstvom europarlamentarke Marijane Petir, koju se u Hrvatskoj doživljava kao konzervativnu političarku, zamjerio Beljaku odmicanje od Hrvatske demokratske zajednice i zatražio njegov odlazak. Beljak je suspendirao Petir i neke istomišljenike, a oni su pokrenuli postupak njegovog isključenja iz stranke.

Naposlijetku, iako je samo nekoliko dana prije odbacio mogućnost suradnje s HDZ-om, Beljak je objavio da ruke svojih zastupnika daje na raspolaganje šefu HDZ-a Andreju Plenkoviću, kao podršku prvih 100 dana vlade, no da ostaju u opoziciji i ne traže nikakve funkcije. A najavio je i unutarstranačke izbore.

Obrat je naišao na kritike u javnosti te ponovno izazvao reakcije, koje ovu stranku opisuju “trgovačkom”. Posljednji politički “salto mortale”, kako kaže politički analitičar Berto Šalaj, sugerira da se vodstvo uplašilo ofenzive Marijane Petir, a u argumentima za podršku Beljak miješa različite stvari.

“Govori o 100 dana koje treba dati i ne uznemiravati novu vladu, a s druge strane o potpisima potpore. To su dvije potpuno različite stvari – može se biti u opoziciji, ne dati potpise za novu vladu, a u parlamentu ostaviti 100 dana iz opozicije, da se vidi kako će ta vlada reagirati i početi djelovati. Sasvim je druga stvar dati im potpise svojih zastupnika kako bi se ta vlada uopće mogla formirati. To je manevar kojim Beljak pokušava zbuniti javnost, a istodobno mi se čini da su to donijeli pod pritiskom koji dolazi od Petir, sve kako bi sačuvali svoje pozicije”, rekao je Šalaj.

S naglaskom na to da je predsjednik HSS-a, uz odlazećeg šefa SDP-a Zorana Milanovića, bio najžešći u kritikama HDZ-a, Šalaj smatra da se radi o nekorektnom ponašanju prema biračima.

Nekorektnost prema biračima

“Bilo bi puno politički poštenije da je pokušao raščistiti stvari u HSS-u. Dakle, neka se Predsjedništvo i članovi izjasne o tome za koju se opciju zalažu – jesu li za suradnju s HDZ-om, kako to kaže Petir, ili za suradnju s lijevim centrom, kao što to želi Beljak. Ovako se čini da mi više ne znamo za što se zalaže Beljak, a onda, naravno, i birači koji su dali glas Narodnoj koaliciji”.

Ističe da je posljednjih 15-ak godina kod te stranke vidljivo stalno “vrludanje”, bez jasnog opredjeljenja kakvu politiku želi voditi i kakvu ideološku poziciju zauzeti.

Propuštene prilike

Političke opcije koje se i unutar stranke i prema van svrstavaju od danas do sutra i slažu savezništva konformistički i oportunistički, kaže Šalaj, ne mogu dugoročno opstati pored HDZ-a i SDP-a.
Most je, tumači, primjer opstanka, jer su se, iz protestnog i populističkog pokreta, počeli razvijati u stranku desnog centra, svojevrsnu alternativu HDZ-u.
Tu je mogućnost godinama imao i HSS, ali je nije iskoristio.
‘HSS nikada nije probao biti alternativa HDZ-u na desnom centru, koja je poštenija, odgovornija, sposobnija… nego su doista lutali. Posljedica tog lutanja je ova situacija, gdje, s jedne strane, oni moraju biti jako sretni s ovih pet mandata, jer njihovna realna snaga, da su išli samostalno na izbore, daleko niža i daleko manja.’

Iako, i povijesno gledajući, pozicija HSS-a je višeslojna – braća Radić su, objašnjava Šalaj, formirala HSS kao politički, pa i društveni pokret, unutar kojeg su postojale i lijeve i desne opcije te se i danas mogu uočiti lijeve ideje, kao i povezanost s desnim centrom. Činilo se, navodi, da Beljak kreće određenim smjerom, jer je govorio o svrstavanju uz novi lijevi centar. No, stranka ponovno “okreće ploču”.

“Čini mi se da je Petir – sad da li joj je to pobjeglo ili ne – u jednom trenutku rekla: važno je biti uz vlast, nije važno imate li tri ili pet mandata. A to im je važno i za lokalne razine. Kada se tako ponašate, ako vam je jedino važno biti na vlasti, a ideološka pitanja su u drugom planu, onda birači nakon nekog vremena nisu sigurni gdje da vas smjeste i hoće li vam dati glas.”

To “političko lutanje”, navodi, velikim dijelom je posljedica toga što nije provedena temeljita ideološka rasprava u stranci, odluka u kojem ideološkom smjeru se žele razvijati.

“Sjetimo se da je Petir snažno podržavala Beljaka kad se kandidirao protiv [bivšeg predsjednika Branka] Hrga, a sad su odjednom na suprotnim stranama. Dakle, oni stvaraju ‘ad hoc’ politička savezništva, kako unutar stranke, tako i s drugim strankama. Ne promišljaju ideološki i naravno da su u tim lutanjima izgubili velik dio svojih birača i da se samo kroz ovakve trgovine mogu održavati.”

Propuštena ideološka profilacija

Umjesto toga, smatra, HSS je u oporbi trebao iskoristiti vrijeme za jasnu ideološku profilaciju. Ovako je pitanje hoće li do toga doći.

“Ovo je nastavak njihove politike. Bez obzira hoće li predsjednica biti Petir ili će ostati Beljak, oni i danas odlučuju od danas do sutra na temelju političke trgovine, ne pokušavajući se jasnije i snažnije ideološki profilirati”, zaključuje Šalaj.

Analitičar Ivan Šiber upozorava da, kada se govori o HSS-u, postoji mnogo neznanja i nesporazuma – prije svega unutar same stranke. To se, ističe, vidi u kritiziranju Beljaka nakon izbora tvrdnjama da je to stranka desnog centra, konzervativnog svjetonazora i povezana s religijom, pri čemu se zaboravljaju bitne stvari.

‘Čudna kontra’ s desne strane

Nakon neovisnosti, kaže Šiber, HSS je marginalno surađivao i priklanjao se HDZ-u, a vrhunac ostvaruje na izborima 2000. godine, pod vodstvom Zlatka Tomčića s Hrvatskom narodnom strankom i Istarskom demokratskom strankom u lijevoj koaliciji.
Dobivaju 15 posto glasova, od čega je HSS-ovih bilo blizu 10 posto.
Stranka potom, pogotovo s Hrgom na čelu, odlazi na političku marginu.
Stoga je, nakon gubitka identiteta i neuspjeha s Domoljubnom koalicijom, došla potreba redefiniranja političkog identiteta i orijentacije.
‘Beljak, koji je uspješno surađivao sa SDP-om, pobijedio je na demokratskim izborima u HSS-u i na neki način okrenuo HSS suradnji sa SDP-om i u takvoj suradnji polučio dosta veliki uspjeh. I sada se javlja kontra sa strane desnog HSS-a, što je dosta čudno, jer nemojmo zaboraviti da je Petir izvanredno dobro surađivala u Sisačko-moslavačkoj županiji sa SDP-ovom županicom, da je dala podršku i Beljaku u njegovoj kandidaturi za predsjednika, a našla se ponukana da ide protiv njega u situaciji kad Narodna koalicija nije osvojila većinu.’

“Prvo, da HSS nastaje u neka druga vremena i predstavlja jedan opći hrvatski narodni pokret, svojevrsni bunt, da je to stranka koja okuplja na izborima 70, 80, pa čak i blizu 90 posto biračkoga tijela. Druga stvar je da su Stjepan Radić, kao i njegov brat [Antun], u vremenu u kojem su živjeli, bili zapravo liberali. Oni su bili izrazito religiozne osobe, ali su u isto vrijeme bili antiklerikalci”, kaže Šiber.

Stoga je, naglašava, pogrešno mjeriti izvorni sadržaj, ideje i vrijednosti sa stajališta današnjice.

“Stjepan Radić bi rekao: ‘Gospodo – ali i gospođe, budući da je Petir najglasnija – ako je to HSS-ovska izvorna misao, ja prvi nisam to.’ Drugim riječima, ako bi mjerili HSS u onom vremenu i prostoru i to prenijeli u današnje okvire, onda bi slobodno mogli reći da je HSS liberalna stranka otvorenog svjetonazora, daleko od toga da bi bila klerikalna i konzervativna.”

‘Isprovocirana podrška’

Kada Beljak kao argument podrške HDZ-u navodi da je Hrvatskoj potrebna stabilna vlada, Šiber se slaže, no smatra da je ta podrška izvedena amaterski. A k tome je vrlo vjerojatno da je do nje došlo zbog unutarstranačkih odnosa.

“To je isprovocirana podrška, usmjerena ne samo na vlastito održanje u stranci, već u isto vrijeme i izborima za lokalnu samoupravu.”

Ono što je u posljednjim događanjima ključno, kaže Šiber, jest je li politika HSS-a vjerodostojna, a on smatra da nije i da je novo “vrludanje” uvjetovano činjenicom izbornog poraza.

“HSS mora propitati svoja vrijednosna ishodišta i program i mora definirati što hoće. Ovo ‘vrludanje’ nije poželjno i izaziva odiozu u političkoj javnosti, prije svega kod vlastitog biračkog tijela.”

Također upozorava da građani to uvijek kažnjavaju. Jedina iznimka je HDZ, gdje, kako kaže, dva antipoda – Tomislav Karamarko i Plenković – u kratko vrijeme imaju podršku 99 posto svog biračkog tijela. SDP je, zaključuje Šiber, kažnjen na proteklim izborima, a Beljak će, ako ostane na čelu stranke, ispit polagati na lokalnim izborima iduće godine.

Izvor: Al Jazeera