Iditarod – Najteža utrka na svijetu

Godišnja utrka pasa Iditarod u američkoj saveznoj državi Aljasci tjera ljude i njihove pse na trčanje do krajnjih granica.

Šezdeset i šest ekipa krenulo je iz grada Anchorage, utrkujući se preko zaleđenog pejzaža do Nomea na krajnjem zapadu. To je ukupno 1.600 km.

Rekord je postavljen prije dvije godine – osam dana, 19 sati, 46 minuta i 39 sekundi.

U ovom sportu goniči pasa se zovu mašeri, od francuske riječi marche, što znači ići ili hodati, javlja reporterka Al Jazeere Cath Turner sa, kako je mnogi smatraju, najteže utrke na svijetu.

Prva službena utrka je održana prije 41 godinu.

Važna je mekoća snijega

Od tada, rastuća međunarodna popularnost Iditaroda dovela je do povećanja konkurencije, a novi rekord se postavlja gotovo svake godine.

Toplije temperature – neki kažu globalno zatopljenje – također igraju ulogu.

Veteran uzgajivač Vern Halter natjecao se u 26 utrka. Kaže da mekoća snijega ima ogroman utjecaj.

“Snijeg se ne stvrdne, pa psi ne mogu ići tako brzo. Mekši snijeg smanjuje brzinu. A zbog temperature psi postaju letargični. Najbolja temperatura za ove pse je od 0 do 25 stepeni ispod nule”, kaže on.

Aljaški i sibirski haskiji se tradicionalno koriste za Iditarod – stare seoske rase su najbolje za utrke po nemilosrdnom terenu i pod brutalnim uvjetima.

No, prije 20-ak godina, neki uzgajivači su počeli uvoditi hrtove s kraćim i lakšim krznom, što ih čini bržim i otpornijim na toplinu.

Ruta utrke je nedostupna automobilom, pa je ekipa Al Jazeere avionom pratila ekipe sa sankama.

“Iz zraka Aljaska izgleda pusta i spokojna. Kao razglednica. Ubrzo uočavamo nekoliko ekipa, razdvojenih po samo nekoliko minuta. Krajolik je prostran. Staza prolazi preko zaleđene rijeke Yukon, a psi trče ujednačenim tempom”, javila je Turner.

Stroga kontrola

Kad mašeri i njihovi psi stignu do kontrolne tačke Grayling, iza sebe će imati 812 kilometara puta. To je gotovo tačno pola utrke.

Na svakoj od 23 kontrolne tačke postoji stroga procedura.

Veterinari pregledaju svaku životinju u potrazi za znacima hipotermije, dehidracije, umora i ozljeda.

Psima se daje mješavina mesa, proteina i energetskog praha.

No, prije svega, ovi punktovi su prilika za odmor – za pse vani, za mašere unutra.

Mike Williams (62) je 14 puta prešao ciljnu crtu, a utrku koristi za borbu protiv alkoholizma, koji je uništio njegov narod.

“Šestorica moje braće umrla su u nesrećama u vezi s alkoholom, tako da više nemam nijednog brata. Mnogi drugi u urođeničkim zajednicama na Aljasci vrše samoubistva”, kaže on.

Veza koja nastaje između ljudi i pasa tokom Iditaroda drugačija je od bilo koje druge.

“Uzgajam ove pse otkad su rođeni. Ja sam ih obučila, gonim ih i ja ću biti tu kad umru. Oni su moji dečki”, kaže Karin Hendrickson.

Izvor: Al Jazeera